Ako lustracija znači nekakvo čišćenje od onog što ne valja, zašto bi to u krajnjem trebalo smetati Jožu Manolića, Mesića i ostale Titine ljubitelje kao i ljubitelje njegova jednoumnog režima bratstva i jedinstva. Ako smo vidjeli da je Mesić, kao predsjednik RH, prvi izvršio lustraciju sumnjivih hrvatskih generala. Možda ti HDZ-ovci traže neku ISTINU, pa zašto bi lustracija i istina nekog smetala. Na to bi Milan Bandić rekao, pustimo institucije neka rade svoj posao, pa tako bi Manolić i ostali trebali pustiti institucije, u ovom slučaju stvarne hrvatske povjesničare, neka odrade ono što je normalno u svim demokratskim državama Europe. Ja mislim da bi to podržali i najbolji pravni stručnjaci za ustavno pravo iz krugova Milanovićeva kabineta.
Stipe Mesić i Joža Manolić
Kada HDZ-ovci traže lustraciju, možda oni misle da se istraže sudionici zločina Bleiburga, križnih putova, a posebno zvjerstava u Hudoj jami, rudarskom oknu Barbarin rov. To se sigurno ne odnosi ni na Manolića ni na Stipu Mesića. Naime, Manolić je bio šef Udbe u Bjelovaru. Tamo se nisu likvidirali nevini ljudi, kako Manolić kaže, oni su samo „čistili“ teren (Hrvatsko slovo, 28. kolovoz 2009.).
Što se tiče Stipe Mesića on nije mogao vršit zločine na Bleibugu i križnim putovima i Hudoj jami jer je 1945. godine bio maloljetan imao je samo jedanaest godina. I njegov otac Joso zvani Tovariš nije bio na Bleiburgu, on je kao i Manolić „čistio“ teren u Orahovici i okolici. O tom „čišćenju“ terena koje je provodio drug Tovariš piše Orahovčan Matija Pokrivka, pa navodi 74 imena i prezimena Orahovčana koje je Tovariš „očistio“. Naime, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava došla je do popisa na kojem su 74 osobe iz Orahovice koje su partizani odveli iz njihovih domova i koji se nikad nisu vratili, jer ljudi su valjda zalutali. Ako su ljudi zalutali to nisu zločini, s tim će se složiti i Vesna Teršelić i Zoran Pusić.
U to poratno vrijeme, Tovariš je bio predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora, zapravo partizanski politički komesar za osječku oblast, s tim da se on svojim radom koncentrirao na područje od Našica do Voćina. Bez njegovog znanja ništa se nije događalo niti se moglo dogoditi. On je odgovoran za to što su mnogi zalutali pa se nisu znali vratiti svojoj obitelji. Jasno da Stipe kao sin nije odgovoran za ono što mu je bio ili radio otac, kako kaže Ivan Zvonimir Čičak. Međutim, Stipe Mesić podržava tu politiku bratstva i jedinstva naših naroda i druga Tita, u kojoj se mnogi nisu snašli pa su lutali i zalutali da se nisu vratili svojoj obitelji. Zbog tog lutanja i Stipe se, kao predsjednik RH, aktivno uključio u program detuđmanizacije samostalne Hrvatske skupa s Manolićem, Ivom Josipovićem, Vesnom i Zoranom Pusićem, Slavkom i Ivom Goldsteinom i ostalim oligarhima i ideolozima SDP-ove koalicije (Hrvatski list, 22. listopada 2009.).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više