SOLUS CATHOLICUS – Dubina krunice

Najveću snagu ima euharistija koja uništava djelovanje Zloga

Prije tri dana, točnije rečeno 7. listopada Crkva je liturgijski proslavila blagdan Gospe od krunice. Dubok je to i snažan blagdan. Osnovao ga je papa sv. Pio V. kao obljetnicu pobjede kršćana u pomorskom ratu kod Lepanta 1571. Kad je zazvana molitvom krunice u pomoć pritekla sveta Bogorodica. Da nije bilo istinske molitve krunice, islam bi, koji je tada svojom moćnom vojnom snagom bjesnio ondašnjim svijetom zavaladao Europom i gotovo bi potpuno uništio kršćanstvo, bez obzira što se kršćanstvo ne može uništiti. Ono u sebi ima Kristovu vitalnost i nije moguće dovesti u pitanje njegovu snagu i žilavost. Osobito se to događa kada kršćanstvo, katoličko kršćanstvo stavimo u kontekst molitve krunice. Krunica nije liturgijska molitva, ona je pučka pobožnost, i kao takva ona ima u Crkvi veliku snagu i moć.

Kada molimo krunicu u tom istom trenutku mi ulazimo pod zaštitu Bezgrješnog Srca Marijina, ulazimo u njezin kontemplativno-razmatrajući i molitveni dinamizam, njezin duboki odnos sa Bogom te na temelju njega snažno i duboko razmišljamo o otajstvima Isusova života. Kao što se vode ratovi u zbiljskom smislu te riječi, postoje ratovi koji se vode na duhovnoj razini. I sam Pavao u poslanici Efežanima govori nam o takvom ratu. Kaže nam kako trebamo obući svu opremu Božju da se mognemo oduprijeti lukavstvima đavlovim. Ta oprema Božja jest duhovno oružje, a duhovno oružje jest duboka i snažna molitva. Zli pokušava na sve moguće načine djelovati u svijetu, on pokušava izuzeti čovječanstvo koje je bolesno i ranjeno od štovanja Boga. To mu donekle i uspijeva. Ali bitno je na duhovnom području objaviti mu rat. Upravo tu snagu ima molitva svete krunice. Molitva svete krunice ima toliku snagu i moć da je moguće s njome učiniti to – da se djelovanje Zloga ograniči i da on više ne može djelovati u svijetu kako bi mu naudio. Najveću snagu ima euharistija koja uništava djelovanje Zloga. Ali svaka naša molitva upućena Bogu ima tu moć da udalji Zloga iz našega života. Pa zar nam i Jakov apostol u svojoj poslanici ne kaže da se trebamo oduprijeti đavlu i da će pobjeći od nas? I da se trebamo približiti Bogu i on će se približiti nama?

Krunicu kao molitvu zavolio sam još kao mladić. Kada sam u vrijeme srednjoškolskih dana počeo činiti svoje prve korake u vjeri, nisam uopće sumnjao u ulogu Blažene Djevice Marije u svojem životu i kršćanskoj duhovnosti. To je za mene, kao i molitva krunice bilo nešto što se podrazumijeva samo od sebe, jer Gospa kao Isusova Majka ima posebnu ulogu u povijesti spasenja i u povijesti kršćanstva kao najveća žena u povijesti čovječanstva. I upravo me je molitva krunice koju sam intenzivno počeo moliti potaknula da dublje i snažnije razmišljam o Isusovom životu, njegovim otajstvima – radosnim, žalosnim i slavnim. Otajstva svjetla naknadno je uveo sv. Papa Ivan Pavao II. 2004. godine dokumentom Rosarium virginis Mariae – Krunica djevice Marije. Tako da danas imamo četiri otajstva krunice koja nazivamo Ružarij i možemo ih moliti svaki dan. Posegnimo za molitvom krunice. Ona je moćna molitva. Ona dovodi do snažnog duhovnog sazrijevanja i istinske plodne ljubavi između Boga i čovjeka i ljudi međusobno. Kao što je ona obuhvatila jedan veliki povijesni događaj, bitku kod Lepanta i promijenila ga, tako krunica može obuhvatiti i naše konkretne životne situacije i promijeniti ih na bolje. Samo treba imati čvrstu vjeru.

Pavle Primorac