Pa što?

Biden je nešto rekao Milanoviću. Još uvijek ne znamo što

 

 

• Pa što? Ivo Sanader je četiri godine proveo u zatvoru a da mu ni za jednu od brojnih optužaba nije dokazano da je kriv. Pa što? Zoran Milanović je zaratio i s Njemačkom i s cijelom Europskom unijom kako bi spriječio odlazak Josipa Perkovića i Zdravka Mustača samo na suđenje u München iako postoje nepobitni dokazi – napisani, snimljeni i svjedočeni – da su u najmanju ruku odgovorni za progone i ubijanja desetina hrvatskih emigranata do 1990. godine. Pa što? U cijeloj Europi nema manjina, a kamoli nekakvih „prava manjina“. Pa što? U Zapadnoj Europi i dalje vlada kolonijalno stanje za doseljenike iz kolonija. Pa što? U Hrvatskoj ima manjina, koje su klasično neojugoslavensko nasljeđe krvave prošlosti, i koje imaju veća prava o Hrvata. Pa što? U Hrvatsku ne može preko granice doći Hrvat iz susjedstva ili svijeta ako ne pokaže valjani dokument. Pa što? Kroz Hrvatsku je prošlo najmanje preko pola milijuna stranaca iz Azije i Afrike bez ikakve kontrole. Pa što? I tako možemo unedogled. Ne ću Zokinim rječnikom reći da je Hrvatska paradoksalna država jer ja ju volim unatoč svemu tomu za razliku od njega. Ne ću reći da je Hrvatska slučajna država, jer nešto što je stvoreno na životima i krvlju hrvatskih branitelja ne može biti ni paradoksalno, a ni slučajno. Paradoksalan je ili slučajan onaj ili oni koji ju ne vole, a takvih je prepuno bilo u redovima protekle vlasti. Paradoksalan je ili slučajan svaki onaj ne će priznati da je prije neki preminuli hrvatski branitelj Darko Pajičić stradao kao izravna žrtva Srbina policajca Saše Sabadoša, sina krajinskoga pobunjenika u Vukovaru.

• Ivo Sanader napokon je nakon četiri godine napustio zatvor u Remetincu. Da nije Hrvatsku posjetio amrički podpredsjednik Joseph Biden, Ivo bi i dalje tamo čamio. Nikoga ne bi začudilo da se prekonoći sve te brojne optužbe protiv njega objedine.

 

• Posjet Josepha Bidena Zagrebu ima još jednu zanimljivost. Razgovarao je sa Zoranom Milanovićem. Nešto mu je rekao, a što, mi još ne znamo. Jedino vidimo kako blagoglagoljivi Milanović već danima šuti. Smatram kako ova šutnja ima veze s Bidenom. Ne zbog sastanka s ovim Amerikancem irskoga podrijetla u Banskim dvorima, nego zbog onoga što mu je prije poručeno iz Washingtona. Da šuti. Da se povuče.

 

• Večer uoči skupa na Pantovčaku o situaciji u Jugoistočnoj Europi u središnjem večernjem Dnevniku HRT-a ta je vijest objavljena u 30. minuti. Takav odnos prema hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i američkom podpredsjedniku Joeu Bidenu je krajnje neprofesionalan. Sraman. Očito na Prisavlju razni alfieri i radmani nikako da shvate da su im dani odbrojani.

• Pregovori političara iz grupacije Mosta sa SDP-om i HDZ-om nikome nisu najjasniji. Kako će završiti ne znaju ni oni sami. Božo Petrov i njegovi politički suradnici su dan prije izbora kod javnoga bilježnika potpisali kako ne će s nijednom političkom opcijom koalirati. Nakon što su na izborima dobili iznenađujućih 19 zastupnika to su „zaboravili“. I tako je započela ova cijela i dugotrajna pregovaračka priča bez kraja.

 

• U prošlom Uvodniku napisao sam kako manjinci ne smije odlučivati tko će vladati Hrvatskom. Sada, tjedan dana kasnije, dio tih istih manjinaca priklanja se Zoranu Milanoviću da ga spasi od političkoga poraza i pravnoga progona. Zbog toga još sam sigurniji ku uvjerenju ako treba što žurnije mijenjati Ustav i, u skladu s izbornim zakonima u Europskoj uniji, ukinuti pravo manjina na zastupnike.

 

• Na sirijsko-turskoj granici srušen je ruski borbeni zrakoplov SU-24, priopćeno je u ruskome Ministarstvu obrane. Ruski zrakoplov je letio iznad sirijskoga teritorija, a oborili su ga Turci s turskoga kopna. Na visini od 6000 metara zrakoplov je oborio stacionirani raketni kompleks zemlja-zrak s teritorija Turske. Oborio ga je turski lovac. Ovo rušenje ruskoga zrakoplova loše je za rat u Siriji. Ovim barbarskim činom Ankare izravno se pomaže sirijskim pobunjenicima i isilovcima, a odmaže legitimnoj sirijskoj vlasti i Kurdima kao najbrojnijem narodu u tom dijelu Azije.

• Prema mađarskoj vladi, a posebno po mišljenju državnog tajnika Miklósa Soltésza, ustvari 90 posto migranata i izbjeglica čine gospodarski migranti. Kroz Hrvatsku je prošlo puno više ljudi, no po hrvatskom ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću svega 1,6 posto tih ljudi su ekonomski migranti. Tu očito nešto ne štima. Netko ne zna računati.

 

• Zaštita granica podrazumijeva povratak kontrole, a ne oružanu obranu granica i potiskivanje migranata. Zaštita granica treba se sastojati od višestupanjskoga procesa: prvo političari trebaju promijeniti stav o imigraciji, a potom treba uspostaviti bolji pravni i fizički tranzitni sustav, kako bi se migraciju moglo kontrolirati. U Austriji se nalazi 250 evidentiranih ekstremista, a 70 od njih bilo je u Siriji. Ono što se trenutačno događa u Europi nije ni rat, a ni mir. Što znači da smo mir već napustili, no još nismo ušli u rat, bar ne u klasičnom smislu. Uočljivo je kako je francusko društvo uslijed događaja skrenulo udesno, a već i ljevičarske stranke služe se desničarskom retorikom. Društvo je krenulo udesno, a politika je počela pratiti to. Slična je situacija i u Njemačkoj. Stoga temeljna zadaća europske sigurnosne politike je da se objedini, da se Europu napokon zatvori, da se migrante počne okupljati u jednom određenom punktu, te da se spriječi da u Europu ulazi svatko tko, kada i kako želi.

 

• Atenski list Kathimerini citirao je riječi jednog grčkog djelatnika službi sigurnosti nakon sastanka njemačke kancelarke i turskog predsjednika u listopadu: „Kada je Merkel došla u posjet Turskoj, Ankara je demonstrirala svoju moć tako što je tijekom jednog jedinog vikenda poslala (u Grčku) 30.000 izbjeglica i migranata. Time je Turska zapravo na neki način željela poručiti Europljanima: Pogledajte koliki vam problem možemo prouzročiti. Dokle god Turska ne dobije što želi, ona ne će zatvoriti svoje granice.“

 

• Vesna Pusićima imovinu u Buzetu. Godinama je koristila jednu česticu uz kuću i pomislila je da „služnošću“ prisvoji, pa je prije dvije godine tužila susjede Tatjanu Čaplinskij, Ivana Ivančića, Eugena Rosignana i Grad Buzet. Tužbom je željela dokazati da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nad tom zemljištu koje, prema zemljišnim knjigama, pripada upravo tuženima.Sutkinja pazinskog Općinskog suda Biljana Pamić je 13. studenoga presudila protiv ministrice Pusić.Pusić mora platiti i 8750 kuna tuženicima.''Htjela je oteti zemlju nama i Gradu. To je čista bezobraština. Ona je tužbom narušila dobrosusjedske odnose u Sovinjaku i, onako športski rečeno, zabila je sama sebi autogol'', rekli su tuženi susjedi Tatjana i Vasilij Čaplinskij.

 

• U prostorijama Radničkog kulturno-umjetničkog društva Proleter u Sarajevu otvorena je izložba fotografija "Narodne nošnje naroda bivše Jugoslavije". „Na otvoranju izložbe nastupio je orkestar RKUD Proleter, na čijem repertoaru su se našle pjesme naroda s prostora bivše Jugoslavije“, piše sarajevsko Oslobođenje. Ova izložba je „dio Programa "Sarajevo 2014", kojeg financira EU, a s ciljem da se iz Sarajeva u svijet pošalje poruka mira, tolerancije i solidarnosti“. Ako je oživljavanje krvave Jugoslavije odašiljanje u svijet „poruka mira, tolerancije i solidarnosti“, onda nam je sada puno jasnije zašto se u Sarajevu već 25 godina tapka u mjestu.

 

• Pred bivšim jugoslavenskim republikama je raspodjela 51 diplomatske nekretnine bivše države vrijedne više od 100 milijuna dolara. U Sarajevu je prije neki dan održan sastanak Stalnog mješovitog odbora za pitanja sukcesije nakon sedmogodišnje stanke. Prema dogovoru koji je sklopljen prije više od desetljeća, iz tog posljednjeg "paketa kvadrata" Srbija ima pravo na skoro 40 posto(!), odnosno 43,6 milijuna dolara. Od ukupno 123 diplomatske nekretnine u vlasništvu nekadašnje Jugoslavije, do sada su raspodijeljena 72 objekta. Od toga je Srbiji pripalo 30 veleposlanstava, rezidencija i stanova koji su procijenjeni na 62,2 milijuna dolara. Tako će Srbija od sukcesije diplomatsko-konzularne imovine dobiti skoro 106 milijuna dolara!

 

• Pravi broj pripadnika selefijskog pokreta u BiH nitko točno ne zna. Procjenjuje se da ih je pet ili više tisuća. Jedino se „zna“ da su te radikalne skupine aktivne poput nedavno na sedam godina zatvora osuđenog vođe vehabija Huseina Bilala Bosnića iz Bužima na Sudu BiH „zbog javnog poticanja na terorističke aktivnosti, vrbovanja radi terorističkih aktivnosti i organiziranja terorističke grupe“. Prema neslužbenim podatcima, u njegovoj organizaciji na sirijsko ratište otišlo je oko 200 mladića iz BiH. Osim Bilala najnovije ubojstvo počinio je vehabija Enes Omeragić, koji je u sarajevskom naselju Rajlovac strojnicom ubio vojnike Bošnjaka Armina Salkića i Srbina Nedeljka Radića, nakon čega je izvršio samoubojstvo.

Husein Bilal Bosnić

 

• Ima vehabija iz BiH i u SAD-u. Šest muslimanskih izbjeglica iz BiH uhićeno je zbog optužbe za urotu zbog financijskoga „pomaganja američkim neprijateljima“. Radi se o Ramizu Zijadu Hodžiću (40) i njegovoj ženi Sedini Hodžić (35) koji su skupljali novac za vojne uniforme i taktičku opremu za borce ISIL-a, Al Qa'ide i Al-Nusra Fronte u Siriji. Na suđenje još čekaju Armin Harčević (37), Nihad Rosić (26), Medina Medy Salkičević (34) i Jasminka Ramić. Na sudu je dokazano da su isilovcima pomagali putem brzoglasa, facebooka i elektroničkom poštom i pritom su koristili kodne riječi poput „plaža“ koja je značila Sirija. Putem PayPala i Western uniona slali su novac teroristima. Troje optuženih ima status američkih državljana, dok troje ima status imigranata.

 

Marijan Majstorović