Ubijene svećenike prikazivalo se kao suradnike ustaškog režima

U Sinju obilježen spomendan ubijenih fratara u Cetinskoj krajini

 

 

Dan franjevačkih mučenika splitske provincije Presvetog Otkupitelja, koji su bili rodom ili na službi u župama Cetinske krajine, u petak, 27. studenoga obilježen je misnim slavljem u župnoj i samostanskoj crkvi Gospe Sinjske u Sinju koju je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman i predstavljanjem knjige fra Stjepana Čove „Franjevci – žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini“. 

Nakon procesije i ulazne pjesme 'Svjedoci vjere', gvardijan fra Petar Klapež s ambona je pročitao imena ubijene braće abecednim redom: fra Leonard Bajić, fra  Krsto Bazo, fra Jozo Borković, fra  Stanko Bradarić, fra  Ante Cvitanović, fra  Petar Glavaš, fra  Rafo Kalinić, fra  Anselmo Kovačić, fra  Milan Lapić, fra  Stanko Milanović Litre, fra  Jozo Olujić, fra  Petar Paviša, fra  Vlade Pavlov, fra  Jozo Poljak, fra  Ante Romac, fra  Ivan Romac, fra  Nikola Šabić, fra Metod Vezilić, fra  Rudolf Vučić i fra Bože Vugdelija.

 

U propovijedi o. Provincijal je rekao kako je „danas svakom objektivnom promatraču jasno da su ubojstva franjevaca, koja su se dogodila u vihoru Drugog svjetskog rata i u poratnom vremenu u Cetinskoj krajini, bila posljedica sustavnog istrjebljenja najperspektivnijih snaga na tom prostoru, među njima naravno i franjevaca, profesora, dušobrižnika, onodobnih vodećih znanstvenika… Naši fratri nisu stradali slučajno, niti su bili kolateralne žrtve. Komunistički sustav, kako nam je poznato, rješavao se nepoćudnih osoba i na najbrutalniji način se obračunavao sa svojim neistomišljenicima, među koje su svakako spadali katolički svećenici. Komunistički su zločini od početka bili poznati, ali se o njima nije smjelo govoriti ili pisati do demokratskih promjena. Ubijene svećenike prikazivalo se kao suradnike ustaškog režima, etiketiralo ih se kao narodne neprijatelje, nastojalo ih se bez dokaza povezati s ustaškim zločinima i učiniti suodgovornima za tuđa djela ili nedjela. Činjenica da nikome od ubijenih franjevačkih mučenika, kojih se u ovoj prigodi spominjemo, nije omogućeno pravo na dokazivanje nevinosti, pravo na obranu, na sud, dovoljno govori o pravdi i pravednosti i istinoljubivosti njihovih mučitelja, sudaca i izvršitelja zlodjela. Međutim, politički progon mnogi fratri nisu uspjeli preživjeti zbog političke procjene da su probrani fratri nepotkupljivi ljudi i da su nesalomljivi u svojim rodoljubnim i bogoljubnim stavovima, rekao je o. Provincijal, i nastavio da su franjevački mučenici, a da to nitko nije ni slutio, postali živo sjećanje na najmračnije razdoblje naše povijesti. Bog su i čovjek doista najbliži i najsličniji u patnji. Kao što je patnja preobrazila čovjeka Isusa  u  proslavljenog Krista, tako i čovjek, u kotlu vlastite životne patnje i muke, biva preobražen u biće neslućenih mogućnosti, sposobno  pobijediti i nadići ljudskost kakvu obično poznajemo, kolebljivu, nedosljednu, sumnjičavu, prestrašenu… Ovo misno slavlje, izraz je prije svega naše sveopće zahvalnosti našim mučenicima.“

 

Nakon mise uslijedio je blagoslov reljefâ koji su postavljeni u samostanskom klaustru. Provincijal fra Joško Kodžoman izmolio je blagoslovnu molitvu:

 

Svemogući vječni Bože,

izvore svake svetosti i radosti!

Ti si nas obogatio darovima ovih franjevaca

na čiju su čast izrađeni ovi reljefi.

Udijeli svojim vjernicima

da slijede stope Gospodina Isusa Krista

te promatrajući primjer ove naše braće

prispiju do čovjeka savršena,

do mjere uzrasta punine Kristove.

Neka riječju i primjerom naviještaju Evanđelje,

spremni za to evanđelje i krv svoju žrtvovati.

Neka danomice nose križ Gospodinov

i predano služe tebi i braći.

Oči svoje neka uzdižu prema nebeskom prebivalištu

gdje ćeš ih ti, Bože, primiti da ondje kraljuju

s tvojim Sinom koji živi i kraljuje u vjeke vjekova. Amen.

 

Uslijedilo je predstavljanje knjige fra Stjepana Čove „Franjevci – žrtve II. svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini“.  O knjizi su govorili dr. Miljenko Buljac, fra Blaž Toplak  i autor fra Stjepan Čovo, kroz program je vodio dr. fra Ante Akrap, a pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi. Opširnu knjigu od 260 stranica fra Stjepan Čovo posvećuje „Uspomeni svih žrtava II. svjetskog rata u Cetinskoj krajini“, naslovnicu je osmislio Ante Branko Periša, splitski franjevac i akademski slikar, recenzenti knjige bili su fra Dušan Moro i Miljenko Buljac, a nakladnik je Franjevački samostan u Sinju. Najavljujući program, voditelj dr. Akrap rekao je: „Susret hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata s komunizmom, protukršćanskom totalitarnom ideologijom imao je za posljedicu veliki egzodus, križne putove, masovne osude i strijeljanja nevinih ljudi. Najviši stupanj mržnje sljedbenika ove ideologije očitovao se kroz osude i strijeljanja crkvenih velikodostojnika, počevši od zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, pa do mnogih katoličkih svećenika, koji su postali žrtvom svoje vjere i svoga poziva. Ova je knjiga napisana s ciljem ispravljanje nepravde i razotkrivanja zločina koji su nam dugo vremena bili servirani pod plaštem istine ali i s nakanom da uspomena na ove heroje duha i mučenike ljubavi nikada ne izblijedi u memoriji ljudi ovoga kraja i našega naroda“.

 

U uvodu je fra Stjepan istaknuo kako je nastojao da „rad bude vjeran i iscrpan o svim pojedinačnim žrtvama, ipak nemamo pretenzija na konačnu istinu o svim stradalnicima o kojima pišemo, svjesni svojih ograničenosti zbog nedostataka izvornih dokumenata iz drugih izvora, čime ostaje otvoren prostor daljnjeg istraživanja koji čeka druge istraživače“.

 

Knjiga je raščlanjena u tri cjeline: prvoj cjelini prethodi riječ provincijala i Predgovor uz objašnjenje kratica koje se u knjizi pojavljuju. Autor na 34 stranice govori o velikoj tragediji dvadesetoga stoljeća, prisjećanju na komunističke žrtve, prikazuje ulazak partizana u Sinj, koji je u narodu zapamćen kao Pad Sinja; potom piše o progoniteljima sinjskih fratara, o odnosu prema žrtvama rata i poraća: o pravu na grob i dostojanstvu svakog čovjeka, o nevinosti fratara, odnosima samozvanih antifašista prema njihovoj rodbini; o sudbini ljudi i kobnim partijskim odlukama, o progonima i žrtvama komunističke mržnje te o fratrima – svjedocima vjere.

 

U drugoj, vrlo opširnoj cjelini: Franjevci – žrtve rata u Cetinskoj krajini abecednim redom niže pojedinačne sudbine dvadesetorice franjevaca: navodio je podatke o njihovu podrijetlu i školovanju, službama u Provinciji, spisateljskom radu, ratnim iskušenjima, neprilikama i nesigurnosti, uhićenjima, njihovu stradanju, žrtvi i mučeničkoj smrti, redovito nasilnoj. O nekima je podastirao pisana izvješća i usmena svjedočenja, navodio primjere komunističke mržnje, izmišljenu krivnju i prijetnje, vrtloge izazova u kojima su se našli franjevci. O njima je fra Stjepan pisao koristeći zapise i svjedočenja subraće ih bliskih im vjernika, iznosio primjere njihove neporočnosti, osude i presude, prijeke sudove; pisao o časovima njihove božanske snage, utjehe i praštanja svojim krvnicima pred smrt. Svoju smrt doživljavali su kao krunu kršćanske ljubavi, ispunjeni milosrđem Božjim praštali su svojim mučiteljima i onima koji su ih hladnokrvno slali u smrt: pisao je o fratrima koji su mobilizirani u partizansku vojsku, ali su već prvoga dana ubijeni (fra Rudolf Vučić), također i o svećenicima s nepoznatom životnom završnicom i za čiji se grob ni danas ne zna (fra Vlade Petrov, fra Nikola Šabić). Autor navodi dokaze njihove nevinosti; osporava smrtne presude, zalaže se za obranu njihova ljudskoga dostojanstva. Cjelina se završava Pogovorom.

 

U trećem dijelu autor donosi 16 izvornih arhivskih dokumenata, njihove preslike i prijepise. Bibliografske bilješke prate tekst u kojem su 292 reference citirane literature: faksimil 16 izvornih službenih dokumenata o stradanjima i njihovim prijepisima kako bi ih čitatelj mogao lakše pročitati. Fra Stjepan Čovo istražio je arhivsku građu u državnim arhivima u Zagrebu i Splitu, također i u pet drugih arhiva. Osim arhivskih izvora predmet istraživanja obuhvaća 48 knjiga primame literature. Knjiga je opremljena sažetcima na talijanskome, njemačkomu i engleskom jeziku; a na kraju donosi Kazalo osobnih imena te Pregled sadržaja.

 

„Franjevci – žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Cetinskoj krajini“ knjiga fra Stjepana Čove tiskana je u prigodi proslave 300. obljetnice pobjede pod Sinjem uz zagovor Majke od Milosti, Čudotvorne Gospe Sirijske. Možemo izraziti zadovoljstvo što se pojavljuje sada, iako nam svojim značenjem, ponajprije spoznajama o kojima se moralo šutjeti, stiže sa zakašnjenjem gotovo od sedam desetljeća. Ovo je knjiga koja oslobađa od straha i prigoda da ga se konačno oslobodimo zato što donosi prešućivanu istinu. Na kraju se nazočnima obratio i sam autor knjige fra Stjepan Čovo, umirovljeni profesor teologije. Predavao je predmete dogmatskoga bogoslovlja na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj i na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Član je Hrvatskoga mariološkoga instituta. Zahvaljujući svima koji su pomogli u realizaciji tiskanja i pripremi knjige kao i izrade 20 reljefa s likovima ubijenih fratara koji su izradili poznati hrvatski umjetnici, fra Stjepan Čovo je na kraju kazao: „Franjevci – mučenici sada se vraćaju u javnost reljefima i pisanim porukama sa željom i opomenom da se takva zla nikad ne ponove.“

 

Nives Matijević