Hrvatski Fokus
Aktualno

Bahatost i nekultura

Zgode i zgodice na predstavljanju knjige o banu Jelačiću

 
 
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, svim udrugama u Srijemu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom članka „Nadomještena praznina“ objavljenog na str. 17. tjednika „Hrvatska riječ“ br. 659. od 27. studenoga 2015. godine. (poslano 30. studenoga 2015. u 20.10 h)
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/12/Josip-Jelacic.jpeg
Pogubnost miješanja politike u kulturu je stvar o kojoj se ne može ni polemizirati, a nama Hrvatima u Vojvodini (Srbiji) odnedavno su politika i kultura inkarnirani u samo jednom čovjeku, Tomislavu Žigmanovu! Bilo je skoro za ne vjerovati da će se to dogoditi, ali nama se i to dogodilo!!!
 
Promocija monografije „Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča“ 20. studenoga 2015. godine u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, o kojoj je riječ u navedenom članku, pokazala nam je pravo lice i naličje ove tragedije. Nesporno izvanredna knjiga o banu Jelačiću, sadržajno i tehnički na najvišoj razini, pokazala nam je, međutim, kao na dlanu ono što radi i kako to radi Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, čitaj Tomislav Žigmanov. Kako je on sada i predsjednik jedine, pa tako i najveće političke stranke Hrvata u Vojvodini, njegov apsolutizam, bahatost i nekultura su još izražajniji. Na stranu što nikada ne ćemo saznati koliko je danas od 57.000 Hrvata u Srbiji članova te permanentno se osipajuće stranke.
 
O banu Jelačiću je toliko toga objavljeno i zabilježeno da jednoj povjesničarki iz Zagreba, zatim jednom svojevremeno studentu generacije Teološko-katehetskog Instituta Subotičke biskupije i diplomiranom povjesničaru, te predsjedniku HKPD „Jelačić“, kao i jednom povjesničaru entuzijasti iz Petrovaradina, kao autorima ove knjige, nije bilo teško sakupiti oko 90 stranica (krupnog fonta) izuzetno zanimljivog teksta. Knjiga je tiskana na najkvalitetnijem tvrdom papiru, tvrdih dvostrukih i dvostruko ilustriranih korica u boji, s dvostranom kartom Jelačićeve Hrvatske (u čijem je sastavu i Srijem), dvostranim rodoslovnim stablom bana Jelačića, te još bogato ilustrirana sa 62 slike, od kojih je većina također u boji. Naslovnu stranicu je dizajnirao magistar dizajna, a recenziju napisao doktor znanosti, profesor povijesti i sociologije iz Zagreba.
 
Radi se, dakle, o izuzetno kvalitetnoj i vrijednoj knjizi u svakom pogledu i to je sjajna strana ove medalje. A naličje izgleda ovako. Knjiga je prvijenac HKPD „Jelačić“ jer se u HKPD „Jelačić“ nikako ne može osnovati literarna sekcija. Razlog tome je dobro poznat predsjedniku HKPD „Jelačić“ Petru Pifatu i Tomislavu Žigmanovu. Zato se desetak literata iz Petrovaradina učlanilo u literarnu sekciju HKUPD „Stanislav Preprek“ u Novom Sadu, koja opet nije miljenik Tomislava Žigmanova i guši se u besparici. Razlog: ovi ljudi bi mogli izdati neke dobre knjige što nije predviđeno u planskom uništavanju knjiške produkcije Hrvata u Vojvodini (Srbiji), pogotovo ako ona nije pod okriljem Subotice, čitaj Tomislava Žigmanova.
 
O tome zašto je HKPD „Jelačić“ izgubio prostorije u reprezentativnom dijelu Petrovaradina i zašto se ne može useliti u prazne prostorije rodne kuće bana Jelačića, te kako je „ispod žita“ smijenjen predhodni predsjednik HKPD „Jelačić“ već sam pisao, a i to spada u strategiju uništavanja našeg nacionalnog bića ovdje. No, vratimo se na promociju knjige o banu.
 
Konferansu je vodio već spomenuti predsjednik HKPD „Jelačić“ Petar Pifat, kojeg je Tomislav Žigmanov nedavno promovirao i u predsjednika DSHV-a, MO Novi Sad, pa mu je sada nadređeni po dvije linije. A Pifat je na promociji između ostalog reklamirao i vino „Ban Jelačić“! Nekoliko punih boca ovog vina stajalo je na stolu ispred promotora, skupa s nekoliko knjiga o banu! Boca po knjizi! Pifat je i sam rekao da je „kušao“ to izvrsno vino i da se ispričava što je zaboravio da najavi jednog od visokih gostiju, te je to učinio na samom kraju „predstave“. Alkohol je zabranjeno reklamirati, ali ako se s tim slaže Žigmanov, ništa nije zabranjeno, a najvjerojatnije je u pitanju novi biznis. I sve bi još ispalo lijepo, dapače svečano, da nam se na kraju nije obratio Žigmanov. Pohvalio je knjigu, odnosno autore, što su ovi svakako zaslužili, ali je onda, skoro prijeteći rekao: „Poslije ove knjige (i njene kvalitete) svatko tko piše, mora ozbiljno porazmisliti hoće li svoju olovku okačiti na klin i prestati pisati.“ (!?!?!)
http://www.jelacic.rs/wp-content/themes/jelacic/framework/includes/imagecrop.php?width=146&height=113&file=http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2015/11/005.jpghttp://www.jelacic.rs/wp-content/themes/jelacic/framework/includes/imagecrop.php?width=146&height=113&file=http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2015/11/005.jpghttp://www.jelacic.rs/wp-content/themes/jelacic/framework/includes/imagecrop.php?width=146&height=113&file=http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2015/11/005.jpghttp://www.jelacic.rs/wp-content/themes/jelacic/framework/includes/imagecrop.php?width=146&height=113&file=http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2015/11/005.jpg
Ove riječi prenijela je i „Hrvatska riječ“ i one su direktna poruka hrvatskom puku ovdje: Ako ne možete platiti ovakve magistre i doktore, ako ne možete platiti knjigu koja samo za tiskanje košta više nego što bilo koja hrvatska udruga dobija novca od Zavoda za kulturu (čitaj Tomislava Žigmanova), ako za recenziju ne možete platiti doktora znanosti iz Zagreba, ako ne možete platiti magistra dizajna (koji je, usput, uspio jedini do sada u povijesti, utamničiti našeg bana u svoje osobno veliko slovo B i isprepletati slova naslova kao da se stvarno radi o nedostatku prostora u tamničkoj ćeliji), ako ne možete platiti prostor za promociju knjige u Muzeju Novog Sada, ako ne možete dovesti na promociju televiziju, dopisnika „Hrvatske riječi“ i najnovijeg konzula, bacite vaše olovke u trnje!!!
 
To nam poručuje naš prvi političar i lider naše kulture spojen u istoj glavi, jer on jedini raspolaže našim novcem i ima tu moć da plaća studente, profesore, magistre i doktore iz Zagreba, Istre, Mađarske i odakle god treba, i tako jedino on može iznjedriti dobru, visokoznanstvenu, studioznu i dobro opremljenu knjigu. Ostali Hrvati ovdje manite se pisanja i ćoravog posla. A to je upravo sve suprotno od onoga što bi Žigmanov trebao da nam kaže i radi – da pospešuje i pomaže, materijalno i stručno, potencijalne stvaraoce i izdavače knjiga u hrvatskim udrugama!
 
Tako je za najbolju knjigu u knjiškoj produkciji Hrvata u Srbiji za 2013. – 2014. godinu Žigmanov proglasio studiju profesora i studenata iz Zagreba Bunjevci u vremenskom i prostornom konceptu koja ima 686 stranica, a trenutačno su isti angažirani na izradi studije o bunjevačkim pogrebnim običajima! Ako je to nekom čudno onda treba reći da je Vesna Prčić predsjednica upravnog odbora NIU „Hrvatska riječ“ (u kojem je i Tomislav Žigmanov), predsjednica DSHV, MO Subotica (predsjednik DSHV je Tomislav Žigmanov) i još je ravnateljica JPK „Pogrebno“ iz Subotice. Ista imena uklopit će se bez problema i u ovaj rad (što se tiče honorara obligatno).

 

Na kraju nitko nema ništa ni protiv takvih knjiga, ali one nisu plod hrvatskih književnika u Vojvodini (Srbiji). A tu su još Žigmanovi „Godišnjaci“ i njegov novi časopis za književnost „Nova riječ“, koji nama ovdje u Novom Sadu, Srijemu, Beogradu i dalje nisu ni dostupni. Inače služe jedino kao samoreklama Tomislava Žigmanova i njegovih odabranika i ne znam tko ih uopće čita. No, čitanje nije ni važno, važno je da pršte hvalospjevi, još više honorari, a sve u usko zatvorenom krugu.
 
Vi bijednici u hrvatskim udrugama diljem Vojvodine i Srbije bacite svoja pera u trnje (osim onih od Žigmanova proglašenih i zdušno materijalno i medijski pomaganih „velikana“, makar bili i plagijatori), jer niste u stanju platiti ni tiskanje svoje sopstvene knjige! Na kraju biser bahatosti i nekulture na promociji knjige „Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča“ je rasturanje skupa odmah poslije navedene Žigmanovljeve završne riječi, bez mogućnosti da posjetitelji pitaju bilo što u vezi knjige! Žigmanov je, naime, istog trena napustio salu, jer to sam već rekao više puta, od puka je skoro autistično otuđen i prije nego je postao još i političar. Koncentracija moći, infrastrukture i novca u rukama jednog čovjeka potpuno će razoriti književni potencijal hrvatskog nacionalnog korpusa u Vojvodini (Srbiji) ako to ubrzo ne spriječi naša matica.
 

Branimir Miroslav Cakić (adresa poznata redakciji)

Povezani članci

Stop skrivačima hrvatske istine

HF

»Protokoli sionskih mudraca« i COVID-19

HF

Alep je pred oslobođenjem

HF

Baranjsko Petrovo Selo Ostoje Rankovića!

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...