Nemoralna ponuda koja se ne odbija!

Zašto su manjinci naglo uletjeli u Milanovićevo krilo?

Osim što su prošli izbori bili najnepošteniji izbori od 1990. do sada, oni imaju i svoje rezultate, i imat će važne političko-društvene posljedice. Odgovor na pitanje zašto najnepošteniji može pričekati jer su trenutačno važnija duga pitanja.

Relativni pobjednik izbora je Domoljubna koalicija, ali o tome nitko, poglavito mediji, ne vode računa, a Zoran Milanović smatra kako je zapravo on pobjednik, kako relativni, tako apsolutni i svaki drugi. U Hrvatski sabor su ušle tri stranke – HDZ s partnerima (59 zastupnika), SDP s partnerima (56), Most (19), ukupno 134 zastupnika. I u tragovima IDS s tri zastupnika, Bandić s dva, HDSSB s dva, Živi zid  s jednim i Čačić, njih ukupno devet. Nacionalne manjine imaju osam fiksnih zastupnika, skoro koliko ovih pet stranaka zajedno, a samo je Živi zid osvojio ukupno oko sto tisuća glasova, skoro uzalud.

Pored pojave Mosta glavni događaj je naglo pretrčavanje zastupnika nacionalnih manjina, odmah poslije izbora, skoro svih, u krilo izbornog gubitnika. Nacionalne manjine su nakon svih prošlih izbora koalirale s relativnim izbornim pobjednikom, s HDZ-om dva puta i jednom sa SDP-om. Uvijek i nakon poduljih pregovora, a sada su se brzinom munje okrenule – gubitniku. Vrlo nepametan, čak i opasan potez, a poglavito njegova brzina. Čime ih je to Milanović unaprijed, znači prije i u kampanji zadužio, pa bez imalo razmišljanja, čak i pišljivog političkog taktiziranja, pregovaranja, mijenjaju ukupne izborne rezultate, te gubitnika pretvaraju u relativnog pobjednika. Kakva je to bila ponuda koja se ne može odbiti, pa pričekati pregovore  naročito u ovom slučaju kad se pojavio Most kao moćni krojač  hrvatskih političkih „gaća“? Možda su to novci, o čemu se piše naročito kad je SDSS u pitanju, ili je to ponuda kakvu je iz struktura vlasti dobio Mirko Rašković koji se nije uklopio u ovo naglo pretrčavanje. Bit će vremena, doznat će se, ali ovakvim potezom  manjinci su značajno potkopali, delegitimirali svoj položaj kako u Hrvatskom saboru tako i inače u politici. Mora da je neki važan ulog bio u igri. Kakav i koliki treba vidjeti, ali i ovo je dokaz kako manjinska prva glede utjecaja na ukupne izborne  rezultate, kreiranja  zakonodavne vlasti, dovođenje ove ili one stranke na čelnu poziciju treba temeljito preispitati i uskladiti s europskim iskustvima i praksom.

Mato Dretvić Filakov