U djedovoj kući od pamtivijeka Na doksatu našem okićeni bor, u velikoj sobi slama je na podu, od dubokog snijega očišćen je šor, svijeće na svijećnjake žene bodu. Za astalom vidim sve drage svoje, grah, riba, med, večera je posna, u prozoru mlado žito zelene boje, od svijeća svjetlucaju okna rosna. Naša zidana furuna toplinu žari, na stropu od plamena igraju grede, o običajima priča moj djed stari, pažljivo slušamo njegove besjede. U djedovoj kući tako od pamtivijeka, i od kako smo ovdje, godina trista, uz priču i slavlje ponoć se čeka, Božić, rođenje Sina, Isusa Krista. Branimir Miroslav Tomlekin