Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Stari ustaša Baton i mlada “ustaška vlada”

Četnike spominjati ne ću da me ne bi neka Rakićka zacrnila

 
 
„Ne smijem propustiti da ovdje priznam Tiberiju velikodušno djelo: kad se u svojem trijumfu bio podičio zarobljenim dalmatinskim ustašom Batom (Baton, Batonski ratovi, Bellum Batonianum, Ilirski ustanci, 6. do 9. godine), oslobodio ga je, poklonio mu veliku svotu novaca i lijepo ga naselio u Ravennu. Bato je to i zavrijedio: bio je jednom Tiberija (kasnije rimski car) viteški pustio da umakne iz neke doline, kamo je bio zapao kao u stupicu s većim dijelom svoje vojske“. Navod je iz knjige: Robert Graves. „Ja, Klaudije, Car i Bog“, Prosvjeta, Zagreb, 1978., tisak: Grafičko poduzeće „Novi dani“, Beograd, prijevod: Iso Velikanović 1939., a redigirao, „prilagodio današnjoj jezičnoj normi“ Stanko Korać, koji je 1991. napustio Hrvatsku i otišao u Beograd.   
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/01/6988775476_5f4acf25fe.jpg
Čitajući ovu knjigu i pronašavši u njoj lijepu staru hrvatsku riječ „ustaša“ u svom punom i pravom značenju osjećao sam se kaolinguapaleontolog koji je nabaso na epohalno otkriće. Prije bih se mogao nadati omanjem živom dinosaurusu u Vukomeričkim Goricama; nedavno se tamo doselio medvjed, nego li uporabi imenice  „ustaša“ u pravom značenju 1978. u izdanju Prosvjete iz Zagreba u redakciji Stanka Koraća, još tiskanom u Beogradu. Možda je i tu „kvaka“ – no gdjegod bila, razveselio me pronalazak riječi „ustaša“ koja je namijenjena, uporabljena za davne Batonske ustanke; jednoga u Dalmaciji, drugoga u Panoniji.
 
Pisao sam već ovdje kako se imenica „ustaše“ rabila i u danas skoro nezamislivom „složencu“: „srpski ustaše“, srpski ustaše protiv Turaka. Ponovno se ovdje borim za riječ i za jezik istodobno. Iščupati iz hrvatskog jezika riječ njegovu potpuno prirodno tvorbenu riječ “ustaša“ znači čupati Hrvatima jezik. I komunikaciju i organ. Hardver i softver. Odavno iščekujem trenutak kad će netko u novinama napisati, primjerice: komunističke ustaše u Boliviji vodio je Che Guevara. Ili, šijitski ustaše napali Sanu, kurdski ustaše Mosul, itd, itd. Ali ne, tijek je bio, a najžalosnije je što je takav medijsko-politički i danas – širenje njena opakoga, isključivo fašističkoga značenja. I dok su Srbi rehabilitirali četnički pokret, koji je u biti bio pred fašistički fašizam, iskazao se devedesetih i kao post nacistički nacizam, a ni na kraj pameti im nije palo, ni u primisli bilo, iz srpskoga izbaciti riječ „četnik“, koja ima i druga značenja, osim navedenih totalitarističkih  crimena – Hrvati su još u smrtnom strahu uporabiti riječ „ustaša“ u njenom punom i pravom značenju. Nema šanse!
 
Bila su vremena kad je izbačeno i, početno, veliko slovo „U“ iz tiskovina, no to danas, u suprotnom smjeru („svi ste vi „ustaše“) smiju činiti SNV – Novosti izravno iz „ustaškog“ proračuna i početi s velikim „U“ i napisati za današnju Hrvatsku, nakon formiranja Vlade RH: Nova NDH. Čitaj: nove ustaše u punom mrziteljskom značenju. Kakav „govor mržnje“ – čista satira, ona u kojoj bi nam ga sa-tirali. Je l' metak, je l' što drugo, Vrag će si ga znati. Zaključak, u skladu s Rakićkinom agencijom: četniku ne smiješ reći „četnik“ ni kad pjeva četničke, ma tko bio, obični pop, mitropolit s Cvjetnog trga, patrijarh, Savo Štrbac…, jer Srbi se ponose sa – četnicima. Tako je arhiepiskop Amfilohije; onaj koji nam „procjenjuje“ blaženog Alojzija Stepinca, ljetos odlikovao četničkog vojvodu Šešelja s visokim srpsko pravoslavnim crkvenim odličjem, „Ordenom zlatnog lika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca“, Pa ti vidi. Ovdje slijedi zabrana onome tko se usudi reći kako su popovi pjevali lirske mitraljezu i epske zločincu popu Đujiću, a nisu se, primjerice, molili. Ako pjevaju mitraljezu, tko zna gdje ga čuvaju? Na Dinari, il' je negdje bliže? 
 
Nitko od ovdašnjih političkih i vjerskih Srba, do raznih udrugara i udrugarica, Mirjane Rakić,von de Richembergha, televizije zvane Hatevej… nije čuo kako bi pjevanje epskih popu Đujiću bio „govor mržnje“. Ma daj – di bi bio. Izaći će znam kako je niški specijalac, pa mitropolit, četničke samo zijevao. Reći će mnogi, pa i dobronamjerni, kako je sve to „vraćanje u prošlost“. Jest, prvo ju je curiknuo Račan na malo, a Ivo Josipović na veliko. O Zoki ne ću trošiti riječi. Vraćam se i ja, ali običnoj staroj hrvatskoj riječi „ustaša“ i obećavam, ako budem imao prigodu, ako me ne smaknu „udruge“ i ostali,  ubuduće ću ju rabiti svugdje i svagda, pa i unazad, gdje god i kad god se koja skupina protiv bilo koga i bilo kada ustane. Gledat ću hoće li mi iščupati jezik. Oči valjda iskružiti ne će. A četnike ne ću spominjati, da me ne bi neka Rakićka. Preostali su mi tako samo – Srbi.  
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Tri Pupovčeve laži za partnerstvo s HDZ-om

HF

Tko je četniku Vučiću dopustio “zapišavanje” ispod Teslina spomenika?

HF

IDS prikriva fojbe, a kriminalizira poklič ZDS!

HF

Iz MUP-a najava novog zakona o osobnoj iskaznici

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...