Utilitarna paradigma principijelnosti

Netko je prošao iznad, a netko ispod očekivanja

Nisam dovoljno stručno obrazovana da bih mogla logično i dobro objasniti što obrazovanog mladog čovjeka, napose praktičnog  katolika,  motivira da lažima, opsjenama i obmanama svojih najbližih suradnika, partnera, birača, pa i cijelog naroda dovede u zabludu, kako bi on isplivao na površinu i postao Mesijom, koji će ih sve izvesti na pravi put i spasiti od propasti, fizičke, psihičke i duhovne, državu izvesti iz dubokog ponora i propadanja, osigurati demografski rast, uz opće zadovoljstvo, sreću, radost, nacionalni ponos i dostojanstvo svakog građanina Lijepe naše.

Sve ove predstave, cirkusi i vodvilji koje smo gledali nakon izborne noći, što su se stopili u najobičniju farsu, uz neizostavnu mantru o reformama, bez tobožnje ikakve ideologije, napose političke, što je postalo novom utilitarnom ideologijom, bez želje i htijenja za foteljama, što je dovelo do velikog, ničim opravdanog broja fotelja, uz dogovore, pregovore i konsenzuse, što su bili čista ucjena i ultimatumi, uz mijenjanje mišljenja, načela i principa, preko noći, uz pronalaženje tobožnjih razloga za takve promjene u koje niti mala djeca ne vjeruju, uz podcjenjivanje suradnika, sugovornika, napose novinara, uz totalno podcjenjivanje zdrave pameti prosječnog građanina, uz autokratsko vladanje strankom, koja to nije, uz nametanje svoje volje i stava izabranim saborskim mandatima, koji su to dobili na platformi Mosta, perfidnim lažima, potvrđenim i dokazanim ovjerom kod javnog bilježnika, metodom 2+1 su prestale formiranjem i potvrđivanjem u Parlamentu nove Hrvatske vlade.

Činjenica je da je takvim načinom lider Mosta liste nezavisnih kandidata, postigao za sebe, puno više nego što je ikad mogao sanjati i maštati. Što je postigao za državu i sve nas to će se tek vidjeti. Ne želeći umanjiti kompetencije niti jednog člana vlade, mislim kako je u tom slaganju, kompoziciji konstrukcije i konačnom odabiru bilo svega i svačega, a najviše trgovine. Neki su to skupo platili, neki jeftino kupili, neki se prodali, neki ostali bez obećanih funkcija i sinekura, neki su uhvaćeni u lijevak, neke je lijevak uhvatio, neki su odbačeni, neki su osramoćeni, neki su iskorišteni, mnogi su prevareni, neki su precijenjeni, neki su podcijenjeni, neki su neopisivo „sretni“, dok namještaju osmijeh u očima im se zrcali tuga, podsvijest i savjest ih stalno bocka i opominje kako su sami sebe prevarili u žarkoj želji da dođu na vlast i budu pobjednici. Na vlast su došli, ali pobjednici nisu.

Na ovim izborima nije bilo pobjednika. Bila je izražena želja za promjene, s kojom je prestalo cikličko izmjenjivanje dviju najvećih političkih stranaka na vlasti. Bila je to probuđena nada i vjera u Treći put, nužno potreban, da se trgnemo i pokrenemo iz depresije (gospodarske i društvene), da se probudimo iz opće letargije, da zasučemo rukave i svaki iz svoje pozicije, sa svojim znanjem, sposobnostima i vještinama, uz demokratski izabrano vodstvo države, doprinesemo rastu, razvoju, boljitku i napretku svoje domovine, bez vraćanja u prošlost, čvrsto stojeći  u sadašnjosti i realnom vizijom budućnosti.

Na temelju svega viđenog i realne spoznaje tko drži sve konce u rukama i na koji način želi upravljati svima, sva probuđena nada je ustupila mjesto sumnji, jer je dobro poznato kako sve ono što nije izgrađeno na čvrstim, solidnim, istinitim temeljima implodira, urušava se i nestaje, u dimu balkanskih krčmi, ispraznih obećanja, u opsjeni prazne retorike, velikom broju reformi koje nikada, osim u eventualno nečijoj mašti nisu postojale, u zluradom veselju postignuća  licemjerjem, u osmijehu samodopadnosti, u ciničnoj dobronamjernosti, u neviđenom spletkarenju, u bizantskom poštenju, u bogohulnoj svemoći, u lažnoj skromnosti, kicoškom šepurenju po zagrebačkim ulicama, odsjedanju u prestižnim hotelima…

Sve je sada na predsjedniku Vlade gospodinu Tihomiru Oreškoviću, koji je, nadam se, u Saboru dobio, barem približnu sliku onoga u što su ga uvalili, u čemu se našao i što ga čeka. Vjerujem da premijer osim prvih suradnika ima dobre, poštene i iskrene prijatelje koji će mu reći svu, pravu istinu, koji će ga savjetovati i biti mu pri ruci, kad bude u dilemi, kome vjerovati i što napraviti. Nikome on ništa ne duguje i ne mora ni za što biti zahvalan ikome. Svojim pristankom za mandatara „spasio“ je mnoge, jer na ponovljenim izborima ne bi prošli, pogotovo nakon što su im maske pale s lica i što su nesvjesno razotkrili svoje prave namjere. Premijeru Oreškoviću možemo samo poželjeti sreću, Boga moliti da mu pomogne, da razumno sagleda sve činjenice i da se ne spotakne o brv, koja mostom se zove.

Ankica Benček