Hrvatski Fokus
Hrvatska

Isuse, umjesto zlata, tamjana i smirne, mi Tebi darivamo naša odana srca

Uspjeh naših nogometaša potvrda je našega kršćanskoga identiteta, naše vjerodostojnosti

 

Živimo između dviju krajnosti. Vremena i vječnosti, dobra i zla. U ovom vremenitom svijetu nismo postigli ravnotežu, harmoniju, to je iznimno teško postići, za to je potrebno puno mudrosti, ustrajnosti, zalaganja. Nismo dovoljno razvili duhovnost, etiku i estetiku, što bi nam u tomu pomoglo. U ljudskoj je povijesti puno ljudi koji su težili sveopćem napretku čovječanstva i teže, nebrojene su ljudske žrtve pale da se približimo tom cilju, ali nužno je da većina ljudske populacije sazrije, pročistimo se i osjećaji nam postanu istančaniji, kako bi našim mislima i postupcima postigli da društvena i socijalna slika svijeta bude tako oblikovana, da bi bili sposobni za preobrazbu.

Vode se sve strašniji ratovi, pravi motivi tih ratova se skrivaju ali ne mogu se skriti. Užurbano se radi na uspostavi jedne centralističke vlasti koja bi sve imala pod kontrolom, sve imala u svojim rukama, slično kao u feudalizmu, razlika je u tomu što je to u prošlosti bilo lokalno, danas je globalno. Zemaljska hijerarhija već je uspostavljena i odlučna da svoje naume sprovede. Predispozicije za to ostvarene su, planovi se provode na najbrutalnije načine uz pomoć čelnika država, institucija i udruga koje su uključene u to. Koliko god se individualno opirali, naš otpor tim silama je nemoguć. Većinska ljudska populacija postajemo sve sitniji, neznatniji, poput glista. I kad čovjek gotovo potone u očaj, nešto se nenadano zgodi, uzdrma nas, provre nada u duši. Tko je mogao pomisliti da bi malena Hrvatska u kojoj smo većina svedena na najniži kmetski stalež, naša izabrana nogometna vrsta na čelnom mjestu s čovjekom po imenu Zlatko Dalić, mogla izazvati toliku pažnju svijeta, postati legendom. Mnogima na zemaljskoj kugli nismo po ukusu, ali ako smo ikad, osim u obrani Domovine pokazali tko smo i što smo, onda je to zasluženo treće mjesto na ovom svjetskom natjecanju. To je bila borba svih nas koji smo usrdno Bogu se molili, u srcima, u dušama nosili našu  nogometnu momčad bodreći ih, svi bili Dalićevi izabranici.

Činilo se da je vrijeme stalo, našli smo se prsa u prsa mi maleni protiv velikih, najboljih u svijetu. Neki su nam podsmješljivo unaprijed dosudili poraz, neki sumnjivo vrtjeli glavama, tako mala zemlja, tako malo u njoj Hrvata rodoljuba, a tako samouvjereni. I dogodilo se istinsko čudo. Mislim da još nismo svjesni veličine tog čuda. S dvije najuspješnije reprezentacije svijeta, zasjali smo na vrhu. Stekli smo poštovanje, mnogi se zainteresirali tko je taj narod, gdje je ta zemlja. Naši kvadratići vrcali su na sve strane, naši izabranici imali su najljepše dresove, naša je himna najljepša, naša zastava također. Uz to, pokazali su naši momci visoki moral, urođenu hrvatsku snagu, rodoljublje, sve ono uzvišeno što krasi ljudsku osobu. Unutar tih događanja posebno se istaknuo izbornik naših reprezentativaca, gospodin Zlatko Dalić, za kojega možemo s ponosom reći da je postao naša neupitna moralna vertikala. Naša univerzalna vrjednota.

Sva ta mladost, djeca, stariji ljudi, koji su satima na velikoj hladnoći čekali naše heroje, da im zahvale na srčanosti, nisu trebali nikakve laži, nikakva obećanja, nikakve mamce da se nađu na dočeku Vatrenih. Svi su donijeli u sebi golemu ljubav, svoju energiju, izvan bilo kakvih političkih kalkulacija i manipulacija, bilo kakvih primjesa bilo čega ružnoga i nedostojnoga. Bili smo Hrvatska, ona koja u duši jesmo. To su događaji koji se upisuju u povijest, oni zapravo jesu povijest, ono što nas osnažuje, krijepi, ublažava nam tugu, jača samopoštovanje. Ovo je u neku ruku provjera naše snage i izdržljivosti, našega žara i odanosti Domovini. Naši su se heroji na dirljiv način zahvalili svom narodu. Nažalost, program proslave u Zagrebu nije bio ni izbliza ono što je mogao i trebao biti. Nametnuli su nam voditeljicu i voditelja programa koji nipošto nisu za ovakva događanja. Vrlo vješto podmetnuli su nam mućke. Zašto se u ulozi voditelja programa nisu našle osobe koje bi se znale ponašati kako dolikuje takvim rijetkim trenucima. To je bacilo sjenu na ovaj velebni događaj. Unatoč toj podmukloj sabotaži, nama je ovo nešto najljepše što nam je Isus darovao za Božić. Trebalo nam je ovo osvježenje, ovo osnaženje, ovaj trenutak radosti i ushita. Trebalo nam je više od kruha. Ovo je potvrda našega kršćanskoga identiteta, naše vjerodostojnosti. Hvala Ti Bože.

Mi nemamo mudrace ni kraljeve koji će doći da se poklone Isusu pred jaslicama koje upriličimo u čast njegova rođenja, da mu na dar donesu zlato, mirtu i tamjan. Mi ne znamo gdje je naše zlato, mirta i tamjan, tko nas je sve porobio, osiromašio, ogolio, oglodao. I za ono što nam je ostalo, viču neki u Saboru da bi trebalo rasprodati kako bi se tim novcima pomoglo sirotinji. Neka prodaju ono što im je ćaća stekao, ali ono što smo krvlju branili vjekovima, nije za prodaju. Oni koji sjede tamo ciljano su stvorili sirotinju. Oni su nam propisali pravila, plaće, mirovine, uvjetovali nezaposlenost, uskratili nam što smo zaslužili svojim poštenim radom. I sad se tobože pokazuju dobrotvori, kane uvesti mjere za pomoć najpotrebitijima. Licemjeri nad licemjerjima.

Isuse, umjesto zlata, tamjana i smirne, mi Tebi darivamo naša odana srca, hrvatski narod se iskazao i pokazao kao Tvoj narod. Naša duboka vjera, naša duhovna energija ovom čudu dala je neviđenu ljepotu, ponos i dostojanstvo. Nama ostaje nada da postoji Onaj Vječni i Mudri, koji budno pazi na hrvatski narod i dok smo pod Njegovom zaštitom, čuda su moguća. Cijeloj Hrvatskoj i svijetu na dobro došao BOŽIĆ, blagdan Ljubavi i Mira.

Danica Bartulović

Povezane objave

Godina gospodnja 2016.

HF

Demografska destrukcija hrvatskog prostornog blaga i praznina

hrvatski-fokus

Milanovićev »Polusvijet« je gori od rasizma

HF

AFORIZMI – Ako – ako

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više