Eponimi u jeziku prirodnih i tehničkih znanosti (2)

Ustroj trorječnih i duljih višerječnih eponima

6.2. Skraćivanje dvorječnih eponima

U praksi je u obama jezicima došlo do skraćivanja nekih dvorječnih eponima. To je skraćivanje očito bilo moguće zahvaljujući tomu što su ti eponimi u znanstvenoj zajednici u iznimno učestaloj uporabi, pa su jednoznačni, tj. stručno čitateljstvo nema sumnji o njihovu značenju. Takvi su eponimi primjerice: the Lagrangian function / Lagrangeova funkcija → the Lagrangian / lagranžijan the Laplace operator / Laplaceov operator → the Laplacian / laplasijan the Jacobian matrix / Jacobijeva matrica → the Jacobian / jakobijan.

Nazivi laplasijan (‘diferencijalni operator koji daje divergenciju gradijenta skalarne funkcijeʼ) i lagranžijan (‘skalarna funkcija koordinata čestica u višečestičnome sustavu i njihovih derivacija koja omogućuje određivanje vremenskoga odvijanja sustavaʼ) popisani su i obrađeni u terminološkoj bazi Struna, područje fizike (http://struna.ihjj.hr/).

6.3. Ustroj trorječnih i duljih višerječnih eponima

Trorječni i dulji višerječni eponimi nastaju:

1. a) dodavanjem još jednoga ili više imenodavatelja osnovnoj imenici (equation/ jednadžba, theory/teorija)
2. b) dodavanjem različitih atributa (pridjev (critical/kritični), broj (first/prvi) ili particip prošli u engleskome (averaged) / glagolski pridjev trpni (osrednjen) u hrvatskome) osnovnoj imenici (number/broj, orbit/orbita, model/model, law/zakon)
3. c) kombiniranjem imenodavatelja (Brinell, Vickers) i neeponimnoga naziva (NN) (hardness test, hardness tester) u engleskome jeziku, dok je u hrvatskome riječ o (i) kombinaciji osnovne imenice (određivanje) i eponimnoga naziva (EN) (Brinellova tvrdoća) u genitivu te (ii) neeponimnoga naziva (određivanje tvrdoće) i eponimnoga naziva (Vickersova metoda) u instrumentalu.

U engleskome je jeziku riječ o jednostavnome sintaktičkom ulančavanju, tj. nizanju različitih vrsta riječi u predatribuciji koje s osnovnom imenicom ostvaruju sintaktičku cjelinu. U hrvatskome jeziku govorimo o atributima kao sintaktičkoj kategoriji koja se pridjeva imenici kako bi ju po čemu odredila, a mogu stajati ispred ili iza imenice. Kako bi objasnio odnose između izraza, hrvatski se jezik koristi padežima, pa tako i hrvatski eponimni nazivi podliježu gramatičkim (sklonidba) i sintaktičkim pravilima hrvatskoga jezika.

6.4. Poteškoće u stvaranju i pisanju višerječnih eponima u hrvatskome jeziku

Tipična engleska konstrukcija koja se sastoji od dviju imenica od kojih je prva u predatribuciji (Bohrequation) u hrvatskome je jeziku dovela do pogrješnoga stvaranja istovrijednica te vrste. Naime, u praksi se često susreće nizanje vlastitoga imena i opće imenice, npr. *Brinell metoda, *Venturi cijev, *Charpy bat, katkad i sa spojnicom između imenica, pa nastaju polusloženice *Brinell-metoda, *Venturi-cijev itd. Budući da takvi eponimi izražavaju pripadnost, nema razloga da se u hrvatskome ne poštuju jezična pravila i tvore posvojni pridjevi: Brinellova metoda, Venturijeva cijev. Međutim, vrlo je česta i pravopisna pogrješka, tj. odvajanje nastavka -ov/-ev spojnicom, pa se tako u praksi nailazi i na *Bohr-ov model, *Wankel-ov motor umjesto Bohrov model, Wankelov motor. 6

7. Semantička klasifikacija eponima

Eponimne nazive u uporabi u prirodnim i tehničkim znanostima dijelimo u sljedeće skupine

1. a) nazivi mjernih jedinica
2. b) nazivi disciplina, sustava, prirodnih i fizičkih pojava i zakona, načela, teorema, postulata, teorija i povezanih pojmova
3. c) nazivi matematičkih pojmova: formula, jednadžba, funkcija, brojeva, modula, omjera, odnosa, distribucija i indeksa.
4. d) nazivi metoda, tehničkih ispitivanja, postupaka i povezanih pojmova
5. e) nazivi znanstvenih otkrića i tehničkih izuma uključujući nazive materijala
6. U prvome se stupcu tablica 4. do 7. nalaze engleski eponimni nazivi. Drugi stupac nudi preporučenu hrvatsku istovrijednicu engleskoga naziva. Sinonimni su nazivi u obama jezicima odvojeni kosom crtom (/). U trećem se stupcu tablice navode i ostali nazivi koji su u uporabi u hrvatskome jeziku, među kojima su oni koje smatramo neprihvatljivima jer se ne uklapaju u sustav hrvatskoga jezika označeni zvjezdicom (*). Gotovo se svi primjeri u praksi susreću i u pogrješnome sintaktičkom obliku (*Bernoulli efekt) te pogrešnoj ortografiji (*Bernoulli-jeva jednadžba, *Euler-ova jednadžba, *Reynolds-ov pokus), pa takve brojne primjere nismo uvrstili u tablice kako ih ne bismo opterećivali pogreškama.

7.1. Nazivi mjernih jedinica

U ovoj su skupini uglavnom jednorječni eponimi, koji su u obama jezicima nastali poopćivanjem vlastitih imena. U engleskome se jeziku jednorječni eponimi u pravilu pišu malim slovom, pa to vrijedi i za nazive mjernih jedinica. U hrvatskome se jeziku svi jednorječni eponimi pišu malim slovom te, budući da je vlastito ime postalo općom imenicom, takav se eponim piše usvojeno, transkribirano i malim slovom (grafijska prilagodba). Usprkos jasnomu načelu u praksi je katkad prisutno kolebanje, pa susrećemo om i ohm, paskal i pascal. Riječ je o vrsti kolebanja na kakvo obično nailazimo kod usvajanja novih naziva, posebice naziva koji se u hrvatski jezik preuzimaju iz engleskoga, pa je neobično da davno usvojene mjerne jedinice u hrvatskome još nisu doživjele opću grafijsku prilagodbu.

7.2. Nazivi disciplina, sustava, prirodnih i fizičkih pojava i zakona, načela, teorema, postulata, teorija i povezanih pojmova (Bernoullijev efekt9)

8. Zaključak

U prirodnim i tehničkim znanostima u uporabi su brojni eponimni nazivi koji se najčešće temelje na imenu osobe zaslužne za znanstveno ili tehničko otkriće. Iz kontrastivne analize engleskih i hrvatskih eponima izdvajamo sljedeće zaključke:

9. Razlika između preporučenoga naziva i drugoga naziva u uporabi u hrvatskome jeziku u ovome je slučaju jezična: umjesto internacionalizama (princip, efekt) preporučuju se hrvatski nazivi (načelo, učinak) (1. terminološko načelo prema Hudeček i Mihaljević (2009: 70)). Upozorit ćemo i na primjere koji pokazuju da sastavnice preporučenoga naziva i ostalih naziva koji su u uporabi u hrvatskome jeziku imaju različito značenje.

1. Velika većina eponimnih naziva u jednome jeziku eponimi su i u drugome. Nekoliko iznimaka pokazuje da engleski eponimni naziv u hrvatskome jeziku to nije i, obrnuto, da hrvatski eponimni naziv nije eponim u engleskome. 17 Hrvatski su pravopisi imali različit odnos prema riječi rendgen. Babić, Finka i Moguš (1996) propisuju rengen, Anić i Silić (2001) rendgen, Babić, Finka i Moguš (2004) rengen, Badurina, Marković i Mićanović (2007) rendgen te Babić i Moguš (2010) rengen. Barić i dr. (1999) preporučili su rendgen, što sada propisuju i Jozić i dr. (2013) . 153 Snježana Kereković: Eponimi u jeziku prirodnih i tehničkih znanosti
2. Eponimi u uporabi u prirodnim i tehničkim znanostima iznimno su postojani i velika većina njih i dalje će se zadržati u uporabi.
3. U obama jezicima postoje sinonimni eponimni i neeponimni nazivi. Analiza je pokazala da je kod nekih sinonimnih parova zapravo riječ o bliskoznačnicama, a ne istoznačnicama. Također, eponimni nazivi ne daju informaciju o značenju naziva, dok se iz neeponimnih često može zaključiti o sadržaju naziva, pa eponimizaciju ne smatramo najboljim načinom stvaranja novih naziva.
4. Sintaktički se engleski višerječni eponimni nazivi razlikuju od hrvatskih jer hrvatski eponimi podliježu sklonidbenim i sintaktičkim pravilima, dok je kod engleskih riječ o jednostavnom ulančavanju.
5. Semantička je klasifikacija pokazala veliku raznorodnost imenoprimatelja, pa i ta činjenica govori o iznimno velikom broju eponimnih naziva u prirodnim i tehničkim znanostima.

(Svršetak)

Snježana Kereković, Eponimi u jeziku prirodnih i tehničkih znanosti, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, 2019.