Hrvati u Italiji napušteni od matične države

Između zvjezdanih uzleta politike i surove zbilje svakodnevice

U hrvatskim se medijima ovih dana pojavila vijest da bi jednog dana (pojedini mediji tvrde uskoro) hrvatski jezik mogao biti službeno priznat kao jedan od manjinskih jezika u susjednoj regiji Friuli Venezia Giulia, pa slijedom toga i u Trstu kao glavnom gradu te regije. Vijest se vezuje za političko, odnosno zastupničko djelovanje Alda Di Biagija, političara koji je političku karijeru izgradio u redovima stranke Gianfranca Finija nekadašnjeg lidera talijanske desnice, dugogodišnji saveznik Silvia Berlusconija u koaliciji desnog centra. Di Biagio je jedini talijanski zastupnik sa hrvatskom putovnicom (žena mu je podrijetlom Hrvatica) pa je on pokrenuo to pitanje u parlamentu slijedeći odredbe talijanskog zakona koji regulira status manjinskih jezika na Apeninskom poluotoku.

Trst

Naime, po tom zakonu 1999. godine hrvatski je jezik uvršten u skupini manjinskih jezika priznavanjem statusa autohtone jezične manjine moliškim Hrvatima koji su u regiji Molise stigli u XV. stoljeću i danas žive u tri općine: Mundimitar, Kruč i Filič. Slijedom toga Italija bi trebala priznati autohtonost hrvatske nazočnosti u regiji Friuli Venezia Giulia da bi potom uslijedilo priznanje hrvatskog jezika kao jednog od manjinskih jezika te regije (uz slovenski, njemački i furlanijski). Valja podsjetiti da su Hrvati u toj regiji, a posebice u Trstu utemeljili zajednicu koja kontinuirano djeluje već više od dvadeset godina. Radi se o vrlo radišnoj zajednici koja među ostalim izdala zanimljivu i kompetentnu monografiju u kojoj se niže niz povijesnih činjenica koja mogu poslužiti kao „dokazni“ materijal u procesu priznavanja autohtonosti Hrvata u Trstu.

Hrvatska Zajednica nekoliko je godina raspolagala i poslovnim prostorijama nadomak crkve sv. Justa na vrhu brežuljka na kojemu dominira tršćanska tvrđava. Prostor je dobila od grada Trsta uz obvezu plaćanja mjesečne najamnine. Dok su mogli, Hrvati u Trstu sami su pokrivali troškove upravljanja sjedištem no, stvar je postala neodrživa pa su morali odustati i tako danas hrvatska Zajednica u Trstu nakon dvadesetogodišnjeg intenzivnog djelovanja ne raspolaže sjedištem što je, morat ćemo priznati, minimalni uvjet opstojnosti jedne zajednice koja njeguje jezičnu i kulturnu baštinu manjine.

U drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća u Trstu je bilo izuzetno živo. Djelovala je hrvatska Zajednica, na trgu San Giovanni pokojni hrvatski poduzetnik Mate Vekić kupio je prostrani poslovni prostor u kojemu je smjestio aktivnost kulturne udruge Matrix Croatica (ona je ugašena), na trgu Goldoni u srcu Trsta hrvatska je vlada kupila dobar dio zgrade u kojoj je smjestila urede hrvatskog Generalnog konzulata, a na trećem katu te zgrade gotovo svaki su se mjesec organizirale kulturne manifestacije promicanja hrvatskog jezika i kulture.

Zamisao tadašnjeg hrvatskog državnog čelništva bila je usmjerena ka otvaranju hrvatskog Kulturnog Centra po primjeru na talijanski Kulturni Centar koji desetljećima službeno djeluje u Zagrebu. Treći kat sjedišta našeg diplomatskog predstavništva bio je po obimu prostorija prikladan za tako što ali do toga nije došlo, vremenom su kulturne aktivnosti i inicijative na Trećem katu postale sve rjeđe da bi potpuno iščezle, nestale s kulturne panorame grada Trsta iako hrvatska Zajednica i dalje nastavlja djelovati i to u sklopu Federacije hrvatskih Zajednica koje su utemeljene u regijama Veneto, Lazio i Molise.

Dakle, Hrvati u Italiji i dalje djeluju kao organizirana zajednica, sada je iskrsnula vijest o skorašnjeg naglom uzletu s činom priznavanja hrvatskog jezika kao manjinskog jezika u regiji Friuli Venezia Giulia ali, čini se, da bi konkretna i djelatna politika trebala slijediti logiku postupnosti da bi stvarno postala vjerodostojna, odnosno uvjerljiva. Logika postupnosti, logika sitnih, ali značajnih koraka podrazumijeva u prvom redu rješavanje financijskih problema hrvatske manjine u Italiji jer, bez sjedišta i najtvrdokornija manjina ne može opstati. U drugom redu trebalo bi pod hitno pokrenuti iznova inicijativu otvaranja u Trstu hrvatskog Kulturnog centra koji ima itekako smisao postojanja u multietničkom gradu na granici, nadomak Hrvatske koja je danas punopravna članica Europske unije. To bi bilo od koristi za samu hrvatsku manjinu u Italiji, ali i za cijelo granično područje koji se proteže preko Istre do Rijeke.

Elio Velan, Glas Istre