Hrvatski Fokus
Gledišta

Moral i politika

Od "dostojnosti za sreću" do "spretnosti da se za sebe stekne sreća"

 
 
"To je moral: da ste poslije odvratni sami sebi!"
(Ernest Hemingway)
 
Za ne vjerovati je vlastitim osjetilima i za shvatiti zdravom razumu prosječnog građanina, ono što je sinoć u Dnevniku javne televizije izrekao prvi potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko. Ne želim to citirati, niti interpretirati. Za to ima puno pozvanijih osoba, pozvanijih i stručnijih  od mene, javnih i političkih djelatnika, čija je to u neku ruku i dužnost i  koji bi morali, trebali i mogli građanima objasniti multidisciplinarno stručno , ideološki i politički taj intervju, odnosno odgovore na postavljena pitanja.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/02/powerpoint-620x446.jpg
Ja bih se osvrnula djelomično na moral i nemoral, koji je po  gospodinu Karamarku u slučaju Crnoja relativiziran konstatacijom kako mnogi građani  žive u „sivoj zoni – prekršaju“ i nikom ništa. To je postalo jedno od pravila života i rada u nas. Ta konstatacija i zloporaba u ovom slučaju, iziskuje tumačenje multidisciplinarnih eksperata i osvrt običnih ljudi.
 
Ima više definicija morala koje se uglavnom sve svode Kako je: „Moral oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila,običaja, navika i normi prihvaćenih u životu neke zajednice. Na moral utječu svijest, odgoj u obitelji, vjera, tradicija, životno iskustvo i politika. Moralom u svim vidovima se bavi filozofska disciplina etika, koja istražuje i zaključuje što sve čini tri bitne odrednice morala. Dobro, Ispravno djelovanje i Ćudoredan život, kao i da neka moralna pravila nisu apsolutno važeća, već se razlikuju prostorno i vremenski. Međutim na ovom prostoru i vremenu, u našem društvu moral nije i ne može biti relativan, jer on  govori kakvo  treba biti ljudsko djelovanje i kako regulirati međuljudske odnose. Moralna pravila ne donose ekonomske i političke sankcije. Njihovo kršenje i odstupanje od njih, bi trebalo donijeti grižnju savjesti (!) i bojkot okoline, koji nitko nema pravo osuđivati, a kamoli osporavati i opravdati,  bilo kakvim, pa i najvećim mogućim zaslugama za narod i domovinu. Moral nam govori što je dobro, a što zlo, što je ispravno, a što neispravno, što je pravedno, a što nepravedno i uči nas kako je DOBRO najveća moralna  vrijednost i nužan uvjet dobrog života, u kojem je neophodna suradnja s drugima, konstruktivan dijalog, bezuvjetna ljubavi dostojanstvo svake osobe.
 
Jedna od moralnih kategorija je politički moral. O tome bi se dalo puno pisati, pogotovo kod neprincipijelnog koaliranja i političke trgovine. Svako trgovanje bez moralnosti nije samo nemoralno, već je i grijeh, a ponekad prekršaj i zakonski prijestup, koji bi pravna država morala sankcionirati, inače negira samu sebe. Pravna država kao društvena tvorevina ne smije nikom dozvoliti da bude ikada i igdje iznad demokratskog sustava i mora imati instrumentalni okvir za stvaranje temeljnih elemenata građanskog društva, ograničavanje političke vlasti pravom,podjelu vlasti, nezavisnost sudstva i politički pluralizam.
 
Ne tako davna, kao i neka svakodnevna politička događanja navode nas na pitanje: Živimo li mi u pravnoj državi? Godinama već slušamo kako je došlo vrijeme za mlade, obrazovane, moralne, kompetentne, ničim opterećene, poštene, marljive i dobronamjerne ljude, koji će preuzeti vodstvo u svim područjima života i rada, naročito u politici, koji jamče boljitak, za svakog pojedinca i cijelo društvo. Rečeno nam je kako su se upravo takvi ljudi našli i još se upravo pronalaze kako bi bili suradnici onih prvih i najodgovornijih. Unatoč toga, svaki dan nas poput, tsunamija zapljusnu razni događaji, događanja i afere, koji  su proizveli ili proizvode ti novi ljudi. To nas navodi na pitanje: vrijede li u politici jednaka načela i principi kao i u drugim područjima, djelatnostima i njihovim segmentima? Odnos morala i politike je nezaobilazan problem za filozofe, političare i ostale građane, jer laž u politici nije niti približno jednaka laži u nekom drugoj djelatnosti. Laž u politici često implicira političko nasilje, koje pod diktaturom relativizma, provodi svoje ideje, obmanjuje građane i ne donosi ništa dobro  ikome, a kamoli zadovoljstvo i sreću.
 
Ne treba čitati Kanta i Hegela kako bi se otkrila i spoznala relacija moralnosti i sreće, njihovo podudaranje, „dostojnost za sreću“, koja se bitno razlikuje od „spretnosti da se za sebe stekne sreća“. Nije lako i jednostavno udovoljiti dužnosti (prema sebi, drugima i funkciji) i moralnom zakonu „koji je propisan čistim umom“. Mnogi ne mogu odvojiti i suprotstaviti čistoću moralne dužnosti i koristoljublja. Teško se uzdići iznad nagona i osobne koristoljubne sreće. To mogu samo rijetki i odabrani. Oni shvaćaju dužnost kao osjećaj obaveznosti koja proizlazi iz unutrašnjosti njihova bića. Ako taj osjećaj nije u skladu s  moralnim vrijednostima građanskog društva, upitna je motivacija te osobe za određene političke dužnosti.
 
Mi ne želimo živjeti u sivoj zoni, niti u raznim nijansama sive boje, koja prelazi u crnu, svakim danom sve više. Svaki čovjek je zaslužan za ono što je sam od sebe stvorio. Nitko nije svestrano razvijen i nije svemoguć. Svi zajedno, s jedinstvenim ciljem: Sretna Hrvatska, možemo i želimo puno dobra napraviti za nas, našu djecu i djecu njihove djece. Za ostvarenje tog cilja treba a priori međusobno povjerenje. Dosta je bilo laži, opsjena i prijevara, pod čijim plaštem se godinama gušimo i vraćamo u daleku ne baš dobru  prošlost, u mrak, u balkansku krčmu, u primitivizam u relativizaciju istine, u otuđenost čovjeka od čovjeka i samog sebe od samog sebe.
 

Ankica Benček

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Povezani članci

Kuščević grubo manipulirao brojem birača

HF

Dokažite da se njihova žrtva isplatila

HF

Crkvena masonerija štitila komunizam

HF

Ulizivanje huliganima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...