Naši kapaciteti su ograničeni

Humanost, koja se pokazuje u Europi i Njemačkoj, ne smije se zlorabiti i nanijeti štetu našem zajedničkom europskom domu

Potrebna nam je Europa sposobna za globalno djelovanje koja tražiteljima pomoći i prognanima nudi utočište, ali im snažnu potporu pruža već na licu mjesta, u njihovim domovinama. Prilog hrvatskog ministra vanjskih poslova Mire Kovača.

Miro Kovač

Dužnička kriza, referendum o ostanku Velike Britanije u Europskoj uniji, izbjeglička i migrantska kriza: snagu i pozornost koju zemlje članice i zajedničke europske institucije posvećuju tim izazovima pokazuje da je Europska unija u međuvremenu postala sudbinska zajednica, da praktički imamo europsko javno mnijenje i da je, u konačnici, u pitanju opstanak našeg zajedničkog doma zvanog Europa. Mi želimo i moramo očuvati naš zajednički europski dom koji nam nudi sigurnost i udobnost, koji omogućuje našim narodima i zemljama miran suživot i očuvanje naših nacionalnih posebnosti, naravno uz poštivanje zajedničkog kućnog reda.

Za taj dom zvan Europa odgovorni smo svi

Za naš zajednički dom zvan Europa odgovorni smo svi, i manje, i srednje i veće zemlje članice. Nitko ne smije i ne može izbjeći odgovornost za budućnost našeg kontinenta. A to podrazumijeva da najveće zemlje članice, dakle i Njemačka, snose najveću odgovornost. Kao političari izabrani od naroda mi u prvom redu djelujemo nacionalno te smo odgovorni prema našim građanima i biračima. Ali mi također moramo misliti i djelovati na razini čitave Europe. Naše nacionalne odluke utječu na naše europske partnere i čitavu europsku konstrukciju. Da je to tako posebno pokazuje izbjeglička i migrantska kriza. Mi trenutačno nemamo zajednički pristup, nemamo europsko rješenje, već koordinaciju nacionalnih rješenja. Postoje zemlje primateljice i tranzitne zemlje. Hrvatska je, primjerice, tranzitna zemlja, Njemačka je isključivo zemlja primateljica, a Austrija je istodobno i jedno i drugo.

Dogovor između Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije i Makedonije u upravljanju priljevom migranata funkcionira i dobar je primjer za učinkovitu suradnju ograničenu na jedan dio Europe. Čim dođe do prestanka ili značajnog smanjenja prihvata migranata, aktualno rješenje neće više funkcionirati. Stoga moramo što prije odlučiti na europskoj razini kako dalje. Izolirana rješenja na nacionalnoj razini ne doprinose održivoj europskoj politici. Humanost, koja se pokazuje u Europi i Njemačkoj, ne smije se zlorabiti i nanijeti štetu našem zajedničkom europskom domu.

Možemo li i dalje primati izbjeglice i migrante? Ako da, koliko? Kakvu Europu želimo? I kamo želimo? Na ta pitanja moramo što prije naći odgovore. U pitanju je opstanak Europske unije, ali i naše pozicioniranje u svijetu. Učinkovito osiguranje naših vanjskih granica je neizbježno. Budući da je upravo Grčka glavni ulaz za većinu migranata, nužno je bolje osigurati njenu granicu s Turskom. Za tu svrhu moramo našim grčkim prijateljima pružiti veću potporu. Ako to ne bude izvedivo, onda će se očito morati prihvatiti slovenski prijedlog da se učinkovito osigura granica između Makedonije i Grčke i time značajno smanji priljev migranata. No za to je potreban konsenzus na europskoj razini. Od rujna prošle godine kroz Hrvatsku je prošlo više od 600 000 izbjeglica i migranata.

Naša će zemlja i dalje pokazivati humanost i doprinositi održivom zajedničkom europskom rješenju, ali neće postati hotspot. Nama je potrebna razumna Europa sa sposobnošću globalnog djelovanja koja tražiteljima pomoći i prognanima nudi utočište, ali im u prvom redu pruža snažnu potporu već na licu mjesta, u njihovim domovinama i susjednim zemljama na Bliskom istoku i u Africi. To mora biti naš prioritet. Trebamo poslati jasnu poruku: Europa pruža zaštitu i humanost, ali Europa nije obećana zemlja, naši kapaciteti su ograničeni. (Autor je od 22. siječnja hrvatski ministar vanjskih poslova)

Dr. Miro Kovač, Der Tagesspiegel, Njemačka