Trojica Hrvatskoj ne će donijeti sreću
Ne znam zašto, ali niz događanja, ponašanja, postupanja, odlučivanja, nadmetanja, prepucavanja, „trgovanja“, usuglašavanja, usklađivanja, dogovaranja i pregovaranja, na našoj političkoj i javnoj sceni, me neodoljivo podsjećaju i vraćaju u daleku rimsku prošlost u vrijeme vladavine trijumvirata. Prvi trijumvirat je nastao 60. godine prije Krista, kad su se na sceni pojavile tri jake ličnosti i nije se moglo odrediti tko je glavni, odnosno najjači u svemu. Taj trijumvirat su činili Pompej, Kras i Julije Cezar. Glavni cilj im je bio zauzeti najviše položaje u Rimu. Znamo kako je to završilo. Radili su iza leđa jedan drugome, želeći prigrabiti svu vlast samo za sebe. To je izazvalo pobunu, završilo ubojstvom diktatora Cezara (44. prije Krista), koji je navodno težio kraljevskoj vlasti. Od tada do danas, za sva vremena, diljem svijeta, Cezarova rečenica na samrti: „Zar i ti, sine Brute ?“, postala je simptomatična, znakovita i primjenljiva, napose u političkom životu, jednako kao i „Alea iacta est“, nakon što je prešao Rubikon i ušao u zabranjeno područje.
Drugi trijumvirat (43. pr. Krista) su činili Oktavijan, Antonije i Lepid, koji su dobili sve ovlasti da donose zakone i urede državu. Poznati su po listama „nepoželjnih građana“ i „čistkama“ među građanstvom. Povijest govori kako je u tim „čistkama“ osim običnih ljudi, nestalo 300 nepoželjnih senatora. I taj trijumvirat se raspao. Oktavijan je pobijedio Egipat, proglasio ga rimskom provincijom i pripojio Rimskom Carstvu Uz ime Oktavijan dodao je Augustus (uzvišeni), te postao prvi rimski car Oktavijan Augustus. U svemu tome veliku i značajnu ulogu je imala egipatska kraljica Kleopatra, posljednja kraljica iz roda Ptolomejevića, makedonskog podrijetlla, poznata po mnogim aferama i zavjerama, čuvene ljepote, vrlo uspješnih zavodničkih i diplomatskih sposobnosti. Uz pomoć Julija Cezara i Marka Antonija, koje je vješto zavela i obmanula, vladala je Egiptom, sve do pobjede Oktavijana (31. pr. Kr.).
To su samo grubo iznesene neke povijesne činjenice, s javnog i društvenog aspekta. Za ovaj napis mi nisu potrebni detalji, kao ni ostali, bitni povijesni aspekti i događaji, onog vremena i činjenica.
Trijumvirat je kolegij od tri člana, s točno utvrđenom funkcijom u državnoj upravi, za svakoga od njih, kao i za svu trojicu (troje) – zajedničko preuzimanje vlasti u državi. Pri tom je najvažnije, ono što garantira uspjeh i realizaciju ciljeva i zadataka, a to je jedinstveno djelovanje. To djelovanje se utvrđuje sporazumom trojice čelnih ljudi koji imaju zajednički cilj i međusobno se pomažu da bi ga ostvarili.
Takav trijumvirat nije u nas postignut, jer je jedan od čelnih ljudi odbačen preko noći, s nedovoljno prihvatljivim, opravdanim i obrazloženim razlogom. Takav trijumvirat je od samog začetka, u ideji bio nemoguć i neprihvatljiv, jer je nespojivo nemoguće spojiti, ni uz najbolji mogući amalgam, pa ni sudjelovanje u vlasti. Osim toga to bi bila prijevara građana, jer su oni na izborima pokazali i brojem glasova dokazali kako žele promjene. Međutim bila bi to manja prijevara od ove koja je nastala kasnije. Mandatar je nametnut izvana. Na izborima nije dobio niti jedan glas, jer nije niti bio na izbornim listama. Njega je jedan partner „pronašao“, drugi prihvatio, a zbroj njihovih potpisa dao predsjednici pravo da ga imenuje mandatarom za sastavljanje nove vlade. Kako se to odvijalo i događalo u proteklom vremenu imali smo priliku gledati i slušati. Uz silno španciranje Zagrebom, od središnjice do središnjice, od središnjica do hotela i obrnuto, u raznim kombinacijama, uz stalne ultimatume, nagovještaja pucanja suradnje, do koalicije koje to nije, s ideologijom bez ideologije, trgovinom i grabljenjem fotelja, funkcija i moći, uz ultimatum s vrha, sastavljena je vlada i mandatar je postao premijer.
Od prvog dana nove vlade svakim danom izbijaju problemi, skandali i nesporazumi, unutar i izvan te formacije, da bi na prvoj sjednici vlade čuli i vidjeli, ne što će glavno napraviti i čemu će težiti, već iznošenje velikog broja ljudi koji nedostaju u pojedinim resorima, da bi se moglo učinkovito raditi. Time su nam nesvjesno pokazali i dokazali, kako je prethodna vlada i bez toga mogla dobro raditi i zapravo je puno i napravila, iako je po njima bila nenarodna, a sebi onemogućili svaku daljnju kritiku onih koji su otišli. Međutim, kritike ne prestaju, kao niti pljuvanje, predbacivanje, pametovanje i apsolutističko nametanje volje istaknutih stranačkih pojedinaca i stranačkih lidera pozicije. Pri svemu tome, kao i svemu ostalome su nejedinstveni. Jedni šumom, drugi drumom, i od „stabala“ se ne vidi šuma. S druge strane na svaku akciju javlja se reakcija i nastaje verbalni rat, umjesto konstruktivne kritike. Nikada takvih podjela nije bilo u Saboru, na javnoj sceni, niti u našem društvu. Potpuno je zaživjela krilatica „Podijeli i vladaj!“ Zar je to bio glavni cilj nove vlade? Gdje je sad kohezijski i korektivni činitelj?
Mudro šuti i čeka što će se dogoditi. Za to vrijeme sve je više nezadovoljnih, osiromašenih, gladnih, nesretnih i beznadnih građana, koji odlaze u druge države. Ne više trbuhom za kruhom, nego za mirom, poštenijim pravednijim, civiliziranijim, kulturnijim i modernijim demokratskim društvom u kojem će odgajati i školovati svoju djecu, jer ne žele da im djeca žive u društvu koje nazaduje, koje ne poštuje temeljne ljudske slobode, koje se vraća u duboku, ne baš slavnu i dovoljno dobru prošlost.
Svaka umjetna i na silu napravljena tvorevina se kad-tad uruši sama od sebe, tako će i ovaj trijumvirat, koji želi vladati. Po mnogo čemu naliči rimskom trijumviratu (I. i II.). Nebitno je tko je tko u njemu, kao i tko je Cezar, tko je Kleopatra, tko je Antonije, Pompej, Kras, Lepid ili Oktavijan. Tko je Brut??? To je već malo kompleksnije pitanje. Čini mi se da je u istom taboru. Što je i gdje je Rubikon? Neki su ga prešli. Nije bačena kocka, već bumerang. Mnogi od sada vladajućih, bi htjeli biti Oktavijan Augustus, u bilo kojem obliku i na bilo kojoj razini. Nisu svjesni apsolutne istine, da žive u krivom vremenu i na krivom mjestu, na krivi način i kako nema dovoljno prave i zdrave supstancije u njima i oko njih, na kojoj bi gradili svoj uspon i opstanak. Ne bi se trebalo i smjelo mirno gledati i čekati da se to dogodi. Mora se reagirati i to odmah. Mislim, da je došlo vrijeme da se udari šakom o stol i prekine ova lakrdija, eksperimentiranje, lutanje, igranje državom obmanjivanje, opsjena i pokušaj stvaranja policijske države. Kakvi god da jesmo, ovo nismo zaslužili.
P.S. Ispričavam se. Dogodilo mi se nešto onako, uz put. Izgubih reforme!
Ankica Benček
