Radite, pišite, rovarite, destabilizirajte i rušite ali na svoj trošak
Ovo naše tranzicijsko i velikim dijelom krivo obrazovano društvo potpuno naopako interpretira pravdu, demokraciju, multikulturalizam te slobodu govora i medija, a sve javne rasprave na kraju završavaju grčevitom borbom manjine za novac iz državnog proračuna – koji puni većina.
Multikulturalizam i multinacionalizam na djelu u Bijeljini 1992.
Slušao sam raspravu na Hrvatskome radiju u kojoj je jedan gost pristojno zagovarao pravedniju raspodjelu novca poreznih obveznika raznim interesnim skupinama, odnosno njihovim udrugama i medijima, dok je drugi gost agresivno branio dosadašnju praksu financiranja, odnosno pokušavao pobiti činjenicu da su se tijekom proteklih godina razmnožile i na proračunsku sisu spojile brojne antihrvatske organizacije.
Takve i slične rasprave su česte ovih dana jer je ministar kulture, brže od ostalih ministara nove Vlade RH, krenuo u reorganizaciju i racionalizaciju potrošnje novca, koji u državni proračun dolazi od hrvatske većine. Dva gosta, čija su imena potpuno nebitna, pozivala su se, među ostalim, na Ustav RH i relevantne zakone te na međunarodnu praksu – ali na krivi način i potpuno izvan konteksta. Mnogima još nije potpuno jasno da manjina ne može ni postojati bez većine, odnosno da većina mora biti prva.
Gospođe i gospodo, drugarice i drugovi, pravda ne može biti zadovoljena financiranjem bilo koje manjine iz džepa većine – bez odobrenja većine. Demokracija nije diktatura manjine, odnosno interesnih skupina i njihovih organizacija. Demokracija je „diktatura“ većine u kojoj, pored većine i nakon većine, manjine također uživaju temeljna prava većine – u ovom slučaju hrvatske većine. Multikulturalizam nije isto što i multinacionalizam. Multikulturalizam je put prema stvaranju jedne homogene države integriranih etničkih, etičkih, vjerskih i kulturnih vrijednosti, a nastaje isključivo dragovoljnom interakcijom manjinskih vrijednosti s većinskim vrijednostima. S druge strane, multinacionalizam je krivi put – na kojemu je i Hrvatska. On vodi u getoizaciju, separatizam, građanske sukobe, a često i ratove.
Sloboda govora u multikulturnom demokratskom društvu nije apsolutna sloboda govora manjina protiv većine i države – u ovom slučaju hrvatske države, koja se zove Republika Hrvatska. Sloboda govora je pravo većine, a slijedom toga i manjine, na proporcionalno iznošenje konstruktivnog i kritičkog mišljenja u svrhu stvaranja bolje države i društva – u ovome slučaju hrvatske države i hrvatskoga društva. To uključuje i pravo na osnivanje medija i proporcionalno korištenje novca na raspolaganju za većinske, a slijedom toga i manjinske, interesne skupine, koje žele doprinijeti boljem i bržem razvitku države i društva – u ovom slučaju hrvatske države te hrvatskoga multikulturnog i demokratskog društva. Međutim, to nikako ne uključuje financiranje organizacija, koje kontinuiranim govorom mržnje prema svim tradicionalnim vrijednostima hrvatske većine i cijeloga civiliziranog svijeta, izazivaju reakcije i na kraju sveopći govor mržnje, a slijedom toga podjele, destabilizaciju i urušavanja Hrvatske – ne bi li se opet ostvarili tuđinski snovi.
Radite, pišite, rovarite, destabilizirajte i rušite ali na svoj trošak. Čak i ako kojim čudom postanete konstruktivni i dobronamjerno kritični nećete steći izravno pravo na novac iz naših džepova. O njemu odlučujemo samo mi. Trošite novac iz vaših džepova – kao moja malenkost. Kao bivši, više puta nagrađivani, novinar iz onoga demokratskog i multikulturnog svijeta, volim pisati. Pišem kolumne i blogove ali od nikoga ne tražim novac za taj moj hobi i gušt.
Zato, mi, većina hrvatskoga naroda, dajemo sebi pravo da svim vašim antihrvatskim skupinama i pojedincima uskratimo novac iz naših džepova. Shvatite napokon da to nije samostalna odluka ministra Hasanbegovića nego naša – odluka velike većine tuzemnih i inozemnih Hrvata, koji vole svoju hrvatsku državu. Mala je ali najljepša. Hrvata je malo ali nas ima – ukupno više od osam milijuna. Doma nas je još uvijek pola od toga – puno više nego vas. Radimo, odričemo se, štedimo, ulažemo i gradimo za svoju djecu. Ako i vama, koji rušite, sutra bude bolje ne će nam biti krivo.