Novinari samovoljno određivaju tkojim riečima se tkoja misal smije izreći
Novinari u "našoj" državi, "hrvatski" novinari pa i hrvatski novinari su vladari i stvaratelji sudobnoga hrvatskoga javnoga jezika, iako je za javnu upotriebu u Hrvatskoj Ustavom propisan Hrvatski standardni književni jezik. To nije yugoslavenski šatromlat Silića, Anića, Goldsteina i sl., tkoji je "naš jezičar" bivši ministar Jovanović na "bratski", srbijanskim VLASTIMA svojstven nasilan način, nametnul, tj. dal napisati i staviti na međumrežu (internet). Time je sustavna nasilna srbijanizacija hrvatskoga jezika, započeta 1918. (s kratkim priekidom u doba NDH) zajamčena. Tako je "hrvatski" jezik već "obogaćen" srbijanizmima poput npr. uraditi, uradak, usvojiti (dijete), okačiti, zakačka, odkačen, trpeza, pomjeriti, naprosto, prostodušno, prostim okom, žiža, oboriti, oborine, spisateljica, svjetlost, grom (namiesto munja), brojka (namiesto broj, sastavljen od znamenaka = brojaka), desiti se, dešavati se, privreda, poljoprivreda, itd.
Jednom rieči, političko, novinarsko i obće BEZZAKONJE zajamčeno Tudjmanovom brljotinom od Ustava tkoji DEMOKRATSKI izabrani VLASTODRŽCI ne poštivaju i tumače kako im se hoće. Dakle, novinari samovoljno određivaju tkojim riečima se tkoja misal smije izreći. Oni s pomochu "naše" TV "educiraju" hrvatski puk, tj. "naše građane", tj. "našu naciju" i ostale "naše stanovnike", tj. hrvatski narod (90,4 %), 23 Ustavom priznate i ostale 72 "narodne manjine" (9,6 %) kako se govori "naš jezik".
Tako nakon Dnevnika svi znaju tkoje su to nove rieči bez tkojih nitko ne smije nastupiti na TV, a ni bilo što napisati u "medijima" (javnim glasilima) jer govoriti i pisati "ruralnim jezikom", jezikom hrvatskoga naroda (90,4 % pučana Hrvatske, VLASTNIKA države Hrvatske) je ponizivajuće. Tek "up to date" (sudobnim) jezikom se pisac može izdići iz gomile. Taj jezik moraš ZNATI, moraš biti u toku i sprieman na svatku, pa i najnepotriebniju tuđicu. Tim jugoslavensko-srbijanskim šatromlatom, tzv. globalskim jezikom se pokaziva stručnost i snaga "teksta" (štiva), tj. pamet pisca / "spisateljice" (pisice) tkoja se čak može i napipati.
Dokaz najviše prilagođenosti "medijima" (javnim glasilima), tj. novinarskima "standardima našega jezika" je dalikanje i dakanje. Vrlo uzpiešni, ne samo u tomu, nego i u šatromlatu uobće, su, ne samo polupismeni političari, zastupnici, ministri, sudci, "hrvatski" "intelaktualci" (visokoškolovani), profesori na sveučilištima i školama, državni službenici kao i drugi javni lajatori, nego i družtveno vrhnje, prof.dr.mr.sc., "hrvatski" akademici JAZU-e (samo preimenovane u HAZU) s velezločincem Titom na trećemu miestu. Na "našoj" TV ne dalikaju i ne daču samo tudjinci, oni čijim materinskim jezikom se nepriekidno dalika i dače. Čast iznimkama!
Evo samo nekoliko nezaobilaznih nepotriebnih tuđica kao primier: lider regije, evocirati, Mediteran, nacija, nacionalni, ruralni jezik, balans, balansirati, tenzije, sankcije, premijer (ulizivanje i dodvoravanje priedsiedniku VLASTI), lokacija, informacija, delicija, lokalni, kurikulum, lustracija, transparentno, pozicija, preferencijalni, produkcija, skulptura, kulturološki, imunološki, kolesterol > kolesterin, apostrofirati, generacija / pokoljenje > naraštaj, konzumirati, referirati se, destinacija, komunicirati, sektor, opozicija, bina, rama, poezija, metodologija, donacija, fakultativno, teatar, ambijent, milje, promenada, planetA, komunistA, ultranacistA, itd.
Nekoliko pitanja. Što hrvatski znači "nacionalni"? Državni ili narodni? Npr.: nacionalni identitet / interesi / park, nacionalna poviest / biblioteka. Nije li VLAST prieko novinara nametnula hrvatsku "naciju" kao zamienu za hrvatski narod + narodne manjine? Nijedna država EU-a, a možda samo pet od 196 država svieta ne imaju jednoga VLASTNIKA države, nego uz narod tkoji je prije više tisućlieća stvoril državu, državom vladaju i tuđinci, u Hrvatskoj tzv. narodne manjine.
Inače u jezikima postoji sustav rieči tkoje znače: ljudi / narod / puk
Niemački: Menchen / Volk / Staadtsvolk
Englezki: people / nation / folk
Italijanski: gente / nazione / popolo
Dakle, današnji hrvatski šatromlat je "obogaćen" s nacijom pa uz: ljudi / narod / puk imamo priema "zdravomu razumu" i
ljudi / nacija (narod + narodne manjine) / puk
Mislim, hrvatski i hrvatski misleći novinar prije no što napiše bilo tkoju tuđicu bi moral promisliti, postoji li hrvatska istoznačnica. Npr. pozicija ima više značenja pa čitatelj ili sugovornik MORA ZNATI ŠTO MISLI pisac ili govornik, tj. položaj ili mjesto ili položaj u službi ili mogućnost (biti u poziciji) ili itd.
Viktor Arbanas
