Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Mesić – sveta krava hrvatske politike!

Kolaju li Mesićevim žilama i eritrociti romske provenijencije?

 
 
Ako itko u ovoj našoj tobož' slobodnoj i demokratskoj državi nimalo demokratski uživa poput pravog gotovana, 'hohštaplera' ili jednostavno rečeno dokonog je*ivjetra to je onda 'naš bivši', bolje reći 'naš vječni', 81-godišnjak Stipe Mesić. Za njega se slobodno može kazati da i ovih šest godina nakon isteka svog duplog predsjedničkog mandata živi kao 'bubreg u loju' a kroz sve brojne afere prošao je neokrznut do dana današnjega; sveta krava hrvatske politike! Stipe Mesić, etički osuđen kao veleizdajnik, još uvijek ima svoj neovisni bogato opremljeni ured, svoju 'sekretaricu', svog 'šofera' i hrpu love naivnih poreznih obveznika koju troši bez da ikome polaže račun, jednom riječju radi što ga volja.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/02/crostojkovic1958.blog_.hr_slike_m_mes4.jpg
Nedavno su neovisni mediji, ali ne i SOA glavnog CRO-špijuna Dragana Lozančića, otkrili kako je, vjerovali ili ne, još prije godinu dana(?) privatno posjetio komunistički bastion, Sjevernu Koreju. Smiješno, 'privatno' na teret državnog proračuna! Sramotno, ali po vjerodostojnost hrvatske vanjske politike veoma opasan čin, jer, jedan predstavnik države članice NATO-a i demokratske-po Mesiću antifašističke Europe-posjećuje zemlju u kojoj vlada totalitaristički, komunistički režim agresivnih luđaka koji predstavlja opću opasnost za mir u cijelom svijetu. Nije li možda Sjevernokorejcima promućurni džeparoš Stipe prodao recept za izradu nedavno detonirane hidrogenske bombe ili im je ponudio tehničke upute za proizvodnju balističkih raketa? U svakom slučaju velom tajne pokrivena posjeta Sjevernoj Koreji samo je jedna u nizu Mesićevih rizičnih političkih svinjarija kojih je puno njegovo kvazi-političko djelovanje. Njega će najbolje oslikati 'bijeli miš' Vladimir Šeks 2005. godine, kod predizborne kampanje za drugi Mesićev mandat, kratko i jasno 'tabula rasa', prazna ploča!
 
Međutim, od samog početka svoje političke karijere koju oslikavaju jedino svinjarije svake vrste i 'ciganski talent' spremnosti na šalu, lucidni vic-maher Stipe Mesić pokazao se i veoma opasnom i osvetoljubivom osobom prema svojim političkim neistomišljenicima. Stoga je korisno prisjetiti se tih početaka: Dosje Stipe Mesića iz siječnja 1958. godine s brojem 144831, uz podatke o rođenju, narodnosti, sadrži i nekoliko zanimljivih informacija.U dosjeu stoji da je tijekom rata bio dijete i da nije pripadao političkim organizacijama osim što je kao 11-godišnjak pelješio(džepove) trupla pobijenih Švaba i ustaša na Srijemskom frontu. Kao suradnik UDBA-e vrbovan je dragovoljno 12. rujna 1956. godine od strane Dušana Vučkovića, šefa ureda za pasošku službu kotara Našice. Isto tako, u dosjeu stoji da je vrbovan po patriotskoj bazi i da je na suradnju pristao dobrovoljno te da je imao vrlo dobre mogućnosti za 'obradu' hrvatskih emigranata, posebno u Francuskoj-kod rodbine.
 
Srpanj 1967., vezano uz Deklaraciju o hrvatskom jeziku Stipe Mesić u Saboru nastupa manirom pravog UDBA-ša komu smeta i hrvatski jezik: „(…) Stipe Mesić rekao je na početku svog izlaganja u diskusiji da ga nije toliko iznenadilo bacanje bombi na naša /jugoslavenska/ predstavništva u Americi i Kanadi, bacanje bombi na naše konzulate u Zapadnoj Njemačkoj, jer se zna tko baca te bombe i tko stoji iza tih grupica, koliko ga je iznenadila ova deklaracija. Kada sam pročitao tu deklaraciju, rekao je, nije mi dugo trebalo da shvatim da je to politička diverzija koja je uperena protiv socijalističkog razvoja naše zemlje, i koja je uperena protiv onoga što je najsvetije, što je izvojevano u našoj narodnooslobodilačkoj borbi, a to je bratstvo i jedinstvo, čega se mi ne možemo odreći i za što su pale velike žrtve (…) Ovi bombaši, s koje god strane dolazili, doći će sigurno pod udar ne samo našeg hrvatskog naroda nego svih naroda naše socijalističke domovine. Bez obzira na to na koji način se postavljaju obranaški potpisnici i sugovornici tih potpisnika, na koji način oni branili sebe, da li su to potpisali u pijanom ili kakvom drugom opojnom stanju. Mislim da je deklaracija doživjela apsolutni krah i da je javnost osudila sve njezine sastavljače. Pridružujem se onim drugovima zastupnicima koji traže da se objelodane imena potpisnika, da se ne samo društveno i politički osude stavovi i potpisnici deklaracije nego da i tužilaštvo pokrene krivični postupak protiv odgovornih osoba“ (Vjesnik, 31. 7. 1967., S. Mesić: Apsolutno krah deklaracije).
 
Stara Gradiška, kopernikanski obrat, od zakletog UDBA-ša do hrvatskog nacionaliste: Posljednjeg dana zime 1975. godine, u četvrtak 20. ožujka, Mesić će se prijaviti na porti zatvora u Staroj Gradiški. Onamo će ga, svojim automobilom, iz Zagreba dovesti Slobodan Budak i nakon vožnje od 160 kilometara, tijekom koje im je društvo pravio Mesićev stric, dva stara prijatelja – Stipe Mesić i Slobodan Budak – pozdravila su se pred vratima kazamata kasno navečer, poslije 22 sata.
 
U zatvoru je Mesić proveo 366 dana (kazna prepolovljena zbog uzornog ponašanja, nap. a.) ali ne zbog nacionalizma nego iz sasvim drugih, čisto privatnih razloga a i u zatvoru je 'napredovao' do pozicije 'sobnog starešine' pa je uživao beneficiju gašenja televizora prije spavanja (Dražen Budiša). Neki zlobnici mu pripisuju ulogu plaćenog doušnika ubačenog među hrvatske proljećare. Trebalo bi puno papira za nabrojiti sve njegove političke svinjarije koje nisu bile nipošto bezazlene pače veoma dramatične ali ne samo za hrvatsku politiku nego opasne i po život političkih suparnika tog osvetoljubivog šarlatana.
http://www.hrvatska-rijec.com/wp-content/uploads/2011/11/mesic-cekovi.jpg
U Sydneyu trpa dolare u džep
 
Nabrojimo samo neke od mnogih:
– Stipe Mesić nedvojbeno je amoralni politički kameleon imun bilo kakve etike koji je u razdoblju od 1990. do 1997.godine promijenio četiri političke stranke od SKJ-e, preko HDZ-a i 'Hrvatskih narodnih demokrata' udbaša Jože Manolića da bi svoju političku mimikriju 1997. zaključio u 'Hrvatskoj narodnoj stranci' Rade Čačića kojeg je upravo Mesić počastio titulom 'hohštaplera nad hohštaplerima'. Ustvari, taj komunističko-udbaški vuk promijenio je tek četiri stranačke dlake a ćud mu je ostala nepromijenjena, orjunaško-komunistička vjerna našičkoj prisezi iz rujna daleke 1956.godine!
 
Idem dalje: Godine 1994. Manolić i Mesić (dva rasna UDBA-ška kapitalca!, nap. a.) pokušali su izvršiti državni udar u Hrvatskom državnom saboru, 'skinuti' Tuđmana s vlasti zbog navodne agresije na BiH a nešto kasnije, 1997.g., krivokletnik Mesić 'incognito' svjedoči u Haagu protiv svog predsjednika i protiv svoje hrvatske države što je nesporno bio čin veleizdaje! Još i prije svoje prve inauguracije budući predsjednik RH, Stipe Mesić pokazao je javnosti, i domaćoj i stranoj, u kom smjeru ide njegova politika takozvane 'detuđmabnizacije'. Naime taj politički gad je 7. veljače 2000.-te, u razgovoru za francuski 'Le Monde' između ostaloga izjavio: „Znate li koja je razlika između Tuđmana i Miloševića? Jedan je pod zemljom (Tuđman je bio mrtav), a drugi (haaški optuženik) ne može više napustiti svoju zemlju.“
 
Tu su morbidnu izjavu prenijeli svi hrvatski mediji a promptna kaznena prijava odvjetnika Dubravka Buljana protiv Mesića završila je vjerojatno u košu za smeće! Slijedila je zatim odluka Vrhovnog zapovjednika, Stipe Mesića o umirovljenju cijelog niza hrvatskih ratnih generala, protuustavno otvaranje strogo povjerljivog državnog arhiva, 666 transkripata s oznakom državne tajne, self-service za engleske MI-špijune a uskoro zatim donesen je i 'novi' Ustavni zakon o ingerenciji haškog suda za 'Bljesak' i 'Oluju'. Dakle, 'zahvaljujući' Mesićevoj (ali i Račanovoj, nap. a.) veleizdaji započeo je lov na Markača i Gotovinu, i dr. haške optuženike! A da su Mesićeve svinjarije bile itekako, po život opasne, svjedoči i sljedeće: Ubojstvo Ivane Hodak kćeri Mesićeva ideološkog neprijatelja Zagorčeva odvjetnika Zvonimira Hodaka nema nikakve veze s ratnim profiterstvom ali je taj 'slučaj' interesantan zbog povezanosti s akterima iz prethodnih primjera.
 
Stipe Mesić, po pričanju svojih kolega iz studentskih dana, bio je tada poznat a i kasnije kao utjecajni političar, po svojoj 'dosljednoj' osvetoljubivosti… Jao si ga onome tko mu na žulj stane! (Zvonimir Hodak, 3. prosinca 2012.):  Moja kćer je ubijena zbog Zagorca! Komentirajući u intervjuu za srpsku 'Pravdu' napise iz knjige 'Hrvatska kriminalna hobotnica' autora Darka Trifunovića i Dževada Galijaševića Hodak je kazao da bi i sam potpisao tu knjigu, te da se u Hrvatskoj nitko ne bi usudio napisati nešto takvo. Rekao je da je knjiga ponudila nešto što je on pretpostavljao i što je bilo zatvoreni krug indicija. „Sve ono što sam čitavo vrijeme govorio, u ovoj knjizi je evidentno. Ta konstrukcija o nekakvom tipu Šlogaru kao ubojici moje Ivane, kome sam ja prije 15, 16 godina obećao da ću ga zaposliti kad je izgubio posao, pa sad on čeka 15, 16 godina i ubija moju kćer. Je li je on ubio ili ne, ni danas nisam siguran, iako postoje indicije da je zaista on to napravio. On je bivši službenik JNA, 11 godina je radio u vojsci, imao je pištolj, bio vičan oružju“, kazao je Hodak i naglasio kako bi motiv beskućnika Šlogara bio 'bizaran i kretenski'. Ali, istaknuo je kako je prije četiri godine dobio upozorenje da pazi što radi kao odvjetnik Vladimira Zagorca u aferi Dijamanti. Stoga, vjeruje kako je Šlogar bio tek instrument u rukama nalogodavca kako bi se poslala poruka njemu, ali i njegovom klijentu.
 
Hodak smatra da se iza straha nazire bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivši šef UDBE Josip Perković, ali i neki drugi iz redova policije. Indicije su pravo bizarne: Na suđenju je Šlogar izjavio kako je pješice pratio nesretnu Ivanu od Jelačić placa do kuće, Pavla Hatzea 2, iako se je ona na Zrinjevac dovezla vlastitim automobilom!? Rijetko viđena aljkavost kod suđenja ali ne i slučajna kad se uzme u obzir da su svi forenzički tragovi s mjesta zločina veoma brzo i stručno bili kontaminirani. Hodak je kazao kako ne namjerava odustati od dokazivanja istine. Kada skupi dokaze, izići će u javnost s informacijama koje se temelje na tome da je njegova kćer ubijena jer je on branio Vladimira Zagorca.
 
Nego, ima i nešto 'ciganskoga' u Mesićevoj biografiji: Mnogima od nas ostala je u sjećanju scena kad su mu u vojarni na Dračevcu nedugo nakon što je prvi put izabran za predsjednika VOJNICI dobacili: 'Mesiću cigane'. Tek novoizabrani Tuđmanov nasljednik se okrenuo i rekao: 'Nemojmo vrijeđati ničije roditelje'. Kao mnogo toga kod Mesića i ta izjava je izazvala oprečne reakcije, no, nikad ga nitko javno nije upitao je li mu i tko je u obitelji možda bio ciganskog odnosno romskog podrijetla?
 
Odavno se genetika više ne smatra rasističkom disciplinom i u tom pitanju ne bi trebalo biti nešto sramno. Sramnije je prikrivati pravo podrijetlo, a predsjednik Mesić je upravo to radio. Najžešći protivnici na svojim portalima nazivali su ga Stevan/Stevo Ujdurović, i pisali su kako je srpskog podrijetla, ali  prava istina još nije javno objavljena. Odnosno, bili su blizu jer Ujdurović je bilo prezime Mesićevog djeda. Pravim imenom i prezimenom zvao se Ujdurović Idriz i bio je Rom iz Like, koji je kasnije uzeo  prezime svoje žene Stipine bake Marije, a  promijenio je i ime u Ivan. Njegovi rođaci su iz Jezerana, mjesta na padini planine Kapela u Lici. Ni u jednoj biografiji Stipe Mesić svog pretka Ujdurović Idriza nije spomenuo, niti je pravo ime djeda ikada objavljeno u javnosti. Sve podatke o pravom imenu i prezimenu djeda  Stipe Mesića navodno ima odvjetnik Milivoja Ašnera, koji je preminuo u Klagenfurtu u devedesetpetoj godini života.
 
Milivoj Ašner je bio Židov, zapovjednik ustaške policije u Požegi. Poslije rata sklonio se u Austriji, a Stipe Mesić je bio jedan od najvećih zagovornika njegovog izručenja i suđenja u Hrvatskoj; možda stoga jer je pokojni Ašner dobro znao Mesićev 'pedigre'! Mesićeva intima s Ciganima, pardon, Romima nije nikakva tajna o tom emotivnom prijateljstvu najbolje svjedoči i ovo: Ožujka 2005. g. zagrebačka slikarica Margareta Međeri Hudinčec nemalo se iznenadila kada je u jednom tjedniku ugledala fotografiju na kojoj je prepoznala svoju sliku ukradenu prije godinu dana. Iznenađenje je vjerojatno dodatno podgrijala činjenica da je na fotografiji vidjela tadašnjeg predsjednika RH Stjepana Mesića kako od poduzetnika Rame Delića (romskog podrijetla) zadovoljno prima ukradenu umjetninu. Da kojim slučajem ta fotografija s primanja romske delegacije na Pantovčaku nikad nije objavljena, slikarica vjerojatno ni danas ne bi znala gdje je završila njezina slika. Lopovi su čak devet ulja na platnu ukrali iz zagrebačkog restorana 'Dukat' u kojemu su zajednički izlagale majka Slavica i kći Margareta.
 
Godinu dana nije se znalo gdje su nestale slike. Kada su jednu od slika ugledale u tjedniku Globus, ponovno su otišle na policiju. Slavica Međeri od šoka je završila u bolnici. To je bio šok, kad je nazvala 'Globusovog'  novinara i on je vidio da je uzbuđena i da ne može govoriti, izjavio je njezin suprug Zdravko Međeri. Romski poduzetnik Ramo Dedić u ime udruge 'Romi za Rome' sliku je predsjedniku Mesiću darovao prigodom jednog posjeta Pantovčaku uoči druge kampanje. Tvrdi kako nije znao da je slika ukradena. Kaže da ju je dobio od svojeg kuma, a njegov kum pak da je sliku kupio od nekog preprodavača, vjerojatno kumova kumčeta. „Nisam ni znao, da sam znao ne bi je ni poklonio predsjedniku, nije to moja profesija“, ističe Ramo… časne mu romske riječi!
 
Idemo dalje: Nakon što je predsjedniku Stjepanu Mesiću darovao ukradenu sliku, taj isti Ramo Dedić, predstavnik Roma i kandidat na predstojećim lokalnim izborima, hrvatskom je predsjedniku poklonio i lažni sat čuvene marke Rolex. Naime, Ramo legenda, kako sam sebe zove, pohvalio se bosansko-hercegovačkim medijima da je Mesiću darovao sat vrijedan 17.000 eura. „Otkud meni tolike pare? Mesić je moj prijatelj, kao otac mi je. Četiri puta mi je život spasio i ja bih mu dao sto tisuća eura da imam. Istina je, dao sam mu sat, ali on košta točno 380 kuna. Kupio sam ga na okretištu Borongaj“ – tvrdio je Ramo i dodao kako za to ima i račun. „Prijatelju u Sarajevu sam dao fotografiju sebe i predsjednika sa satom i rekao mu nek' je objavi, ali nek' napiše da je sat bio skup. Mi Cigani(jeli to Ramo mislio i na Stipu/Stevu Ujdurovića?, nap. a.) se volimo šaliti i znamo šaliti, a zna i naš predsjednik“ – zaključio je legendarni Ramo. Čemu ova priča?
 
Romi danas, Cigani nekad, strastveni su 'sakupljači perja' pa i takozvanih sekundarnih sirovina, nekada je to bilo staro željezo a danas su to plemenitije sirovine poput bakrenih krovova ili oluka i žljebova s kuća i crkava. Netragom nestaju čak i brončani spomenici kao, primjerice, spomenik Antunu Mihanoviću s Gradca kod Omiša a kao što se iz gore navedenog vidi, 'nestaju' i umjetničke slike kao predmet brižnih sakupljača. Stipe Mesić doduše ne skuplja staro željezo poput Cigana nekad, njegov hobi je metaforički rečeno 'sakupljanje perja', džeparenje i torbarenje od malih nogu do danas. Prisjetimo se još jednom citata iz njegova intervjua beogradskoj 'Dugi' iz 1990.: Jeste li vi, partizan sa 11 godina, znali nešto o ustašama, pita 'Duga'? Stevica odgovara: „Vidjeo sam samo zarobljene neprijateljske vojnike, ili mrtve, jer sam kao djete poslije borbe skupljao oružje, uzimao municiju od mrtvih, počistio im sve džepove (džeparenje, nap.a.), sve im pokupio, i nosio sa drugima u prvu jedinicu. Devedeset odsto Hrvata iz moga kraja bili su u partizanima.Vrlo malo je bilo ustaša. Išao sam u partizansku školu za vrjeme rata, onda sam 44/45. prešao u rusku vojsku u Mađarskoj, jer je Mađarska bila oslobođena, pa sam malo tamo išao u školu, pa sam onda(s ocem Josom zvani 'tovarišč)' prešao u Bačku, posle one velike bitke na Batinoj Skeli smo se vratili natrag u Slavoniju.
 
Na slobodnoj teritoriji radila je partizanska željeznica, radili su partizanski industrijski pogoni, radile su bolnice i ambulante, škole. To je bila partizanska država koja je funkcionirala. Bio sam poslije na pet omladinskih radnih akcija i pet puta sam proglašen za udarnika. Ja digod radim, ja uvjek radim efikasno“, sic! Kao pravi Cigo, 1992. u Sydneyu zabavlja Stevica nabrijane australske Hrvate pjevajući (zijevajući) 'Juru i Bobana' pa za taj nastup prima honorar od nikad u Hrvatskoj viđenih 150.000 australskih dolara a čekove trpa u svoj džep jer mu je džeparenje, eto, moralniji pristup od ciganskog torbarenja!? Savjesna Ina Vukić o tom je Mesićevu džeparenju napisala i cijelu knjigu koju do danas hrvatski DORH nije uspio pročitati a kamoli nešto poduzeti!
 
I za kraj: Finski sud u Haemeenlinna nedavno je osudio dva menadžera kompanije 'Patria' zbog podmićivanja prilikom prodaje oklopnih vozila Hrvatskoj 2007., objavila je Slovenska tiskovna agencija STA. Heikki Hulkkonen i Reijo Niittynen, osuđeni su na godinu i osam mjeseci zbog davanja mita za prodaju oklopnih vozila Hrvatskoj. Patria je kažnjena s 297 tisuća eura. Treći menadžer, Tuomas Korpi, oslobođen je optužbi. Suci su odluku donijeli jednoglasno, rekao je za STA finski tužitelj Jukka Rappe, piše Jutarnji.hr. Prema optužnici, Patrijini su menadžeri preko mitoloških posrednika Hansa Wolfganga Riedla i Waltera Wolfa dobili oko 1,6 milijuna eura, kojima su podmitili tadašnjeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića te direktora tvornice 'Đuro Đaković' Bartola Jerkovića, piše to čak i Radmanova HRT-a.
 
Doduše, Rappe je za Večernji list napomenuo kako Stjepan Mesić i Franjo Gregorić nisu optuženi niti su se njima finski istražitelji bavili. Finski državni tužitelj istaknuo je da bi eventualne malverzacije u Hrvatskoj trebale istražiti politički mutave (i korumpirane, nap.a.) hrvatske institucije poput DORH-a i Uskoka. DORH i Uskok vjerojatno prikupljaju sol kako bi je stavili na rep krunskom svjedoku Walteru Wolfu skrivenom negdje u Kanadi a Mesić kao sveta krava (ili zaštićeni vol) hrvatske politike i dalje ostaje neokrznut. Možda se već sutra sam sebe kandidira za počasnog konzula u 'rodnoj' mu, komunističkoj Sjevernoj Koreji jednako kao što i nepismena Erasmus Gilda alias Vesna Pusić priprema kandidaturu za glavnu tajnicu UN-a.
 

Damir Kalafatić

Povezani članci

Srbi se skroz “raspasuljili”

HF

PASTORALA I POLITIKA – Slovensko varanje na kartama

HF

Rex Tillerson odbio Erjavca

HF

PERJANICE PETE KOLONE: Mesić, Pupovac, Matvejević, Puhovski, Nobilo, Jelena Lovrić, Zoran i Vesna Pusić

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...