Kampanel s crikve Jutro je zoru poslalo spat gori je misec smanjia luć lanterna svitlo zdunila svoje kampanel s crikve počea tuć O njemu će dugo štorije pričat za sva vrimena ostače mit lako je mulac i cukun biti a ka čovik tribaš umrit Nesta čovik ća je bia otac, peškar i puno tog ovi put je odia Bogu za sve vike bez svoji nog Vladimir Živaljić, Vukovar