Križ jezika hrvatskoga

Sveti dar od Boga

                Rađao se, umirao

                Da bi opet uskrsav'o

                I od oca sinu dav'o.

                Ponirao,

                Ustajao,

                Nadvladao

                Udes zao.

        Križ milosti, križ jezika hrvatskoga

        Što ga Božja ruka stvori

        Da s njim Hrvat progovori,

        Njim se hrani, njim se brani,

        Njim se tješi, njime diči,

        Dobrim djelom ustoliči.

                Već stoljeća

                Zime, ljeta

                I proljeća

                Živi. Traje.

                Uzdisaje

                Ljudske prati.

                Na tronu se

                Pravde zlati.

        Križ taj sveti – dar od Boga,

        Križ jezika hrvatskoga

        Vječnost svu će potrajati.

(Uz 49.godišnjicu objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, objavljenu 17. 3. 1967.)

Malkica Dugeč, o ožujku 2016.