Bože, čuvaj Slavoniju!

Oreškovićev promašaj od deset tisuća hektara

Tihomira Oreškovića su doveli za Predsjednika Vlade (nikakvog „premijera“) poradi investicija, reformi, rasta rejtinga i ostalog trla baba lan, što ide uz to. U međuvremenu se on bavio imenovanjem ministra branitelja (ne i hrvatskoga!), pa i na ustavno nedopustiv način skoro po natječaju. Kadroviralo se i otezalo i sa zamjenicima ministara, pomoćnicima, a posebna trakavica bješe (ne)otpuštanje dosadašnjeg šefa SOA-e nakon što mu je nepovjerenje izrazila Predsjednica države. Nije još „komunicirao“, ovaj će tjedan pa idući pa prođe mjesec. Otegla se bogme „komunikacija“. (Su)imenovao je, konačno i novoga ravnatelja poprilično „lepršava“ životopisa, baš onako za špijuna, ali za šefa špijuna, ne znam vidjet ćemo. Osobito je znakovito što nije, izgleda, ni konzultirao bivšeg dugogodišnjeg šefa špijuna – Tomislava Karamarka.

Most je nastavio s kadrovskim i inim ucjenama, a što se stručnosti „njegovih“ ministara tiče ruku u vatru bih stavio samo za ministre poljoprivrede i okoliša. Zasad. Dogodila su se i čudna kadrovska rješenja, zadržalo se poprilično Josipovićevih i Milanovićevih „visokih“ kadrova, što ne bi bilo sporno da su ih oni birali po stručnom, a ne po političkom kriteriju. Kako bilo ubrzo je umjesto porasta „rejtinga“, „rejtingaš“ Moodys dosadašnji, valjda štapom gurnuo dublje u smeće, što je izravna posljedica lutanja i Vlade i njezina Predsjednika.

Kako bilo predsjednik Vlade krenuo je upoznati Slavoniju, što je i najavio na sjednici Vlade u srijedu. I pohvalio se s velikim investitorom kojemu treba „deset tisuća hektara u komadu“. Kako je dolazio iz farmaceutskog sektora koji vodi bitku za gospodarsko svjetsko prvenstvo s naftnim i vojnim i svakako je industrijski i tehnološki vrlo napredan i razvijen, očekivao sam njegov prvi potez u industriji, bilo kojoj grani. A kad tamo, stiže iznenađenje! Prvo malo matematike, geometrije: deset tisuća hektara kako reče vladajući Tim Orešković na sjednici Vlade, toliko mu treba u Slavoniji za nekog investitora, „u komadu“. Površina je to deset puta deset kilometara. Čistih deset kilometara zemljišta, kvadratno, kružno, eliptično…, moguće i nešto geometrijski nepravilnije. I danas jedno selo, pače općina s oko tri i pol tisuće stanovnika živi na polovici te površine od koje su tek dvije trećine obradive, a živjelo i kad su mu komunisti bili oduzeli još jednu trećinu. Taj Tim valjda do sada nikada nije bio u Slavoniji: tamo je teško skoro nemoguće pronaći „deset tisuća hektara zemljišta u komadu“, a da se trč, trč pa ne naiđe na selo, a u selu nešto kao  mjesni/europski preostali Aborídžini, Indijanci (o njima sve pozitivno to je jedini kontekst!), ustvari domorodci Šokci. Doduše sve ih je manje i manje.

Primjerice, poznata su mi dva susjedna slavonska sela/općine koje zajedno broje oko šest tisuća stanovnika, iako ih je tko zna koliko već otišlo, koja zajedno teško da imaju čak da ih se i „poravna“ deset tisuća hektara „u komadu“. Možda bi se oko nekih napuštenih sela u Slavoniji i našao takav „komad“, no tamo bi prepreka sigurno bila neriješeni vlasnički odnosi, ustnjenost parcela… Tek sada se vidi ogromni promašaj zbog neuspostavljanja ministarstva nadležnog za demografiju, obnovu, opstanak! Mogao bih i dalje, ali dostatno je i ovoliko za sumnju u Oreškovićevu stručnost, a o političnosti i širim interesima da ni ne pišem. Gdje su mu bili savjetnici? Stjepo Bratulica vjerojatno o Slavoniji zna koliko i Orešković, ali onaj Grčićev  zamjenik i doktorand bi trebao ipak nešto znati i o Slavoniji. Bože čuvaj Slavoniju!

Tomislav Gradišak