Tko bi pomislio da ćeš tako pasti Ponosna, gorda i nikome bliska, suviše fina ali i potpuno hladna, svaka moja želja bila ti je niska, čak poljubac ružna stvar, gadna. Mnogi te voljahu, pa i ja, budala, bila si najljepša i mogla si birati, ali za bogatog starca si se udala, koji u tvoje žice ne može svirati. Još mlada, sebe nisi poznavala, mislila si, bit će i od starca dosta, ali se u tebi žena rasplamsavala i od žari ogroman plamen posta. Ja sam počeo piti i 'vatati drolje, sa puno ih bijah samo jednu noć, kažu da od mnogih ljubim bolje, želja za tobom daje mi tu moć. I tko bi pomislio da ćeš tako pasti, da potražiš ove noći mene, skota, i za samo malo ove niske strasti, stekneš ime kurve za cijela života. Branimir Miroslav Tomlekin