Nova povijest partizanskoga kurira

Tito je glumio antifašistu ali samo četiri godine!

 

 

'Zavjerom šutnje' i staljinističkim metodama nakon rata Tito je definitivno pogazio sve etičke vrijednosti antifašizma. Drugim riječima, taj boljševički educirani satrap 4 godine rata tek je glumio (kripto)antifašistu! Obzirom na kratku pamet hrvatskog naroda neke povijesne istine treba neprestano ponavljati kako bi konačno postale revizijom desecima godina servirane komunističke laži! Evo stoga još jednom što o antifašizmu piše povjesničar Norman Davies u svojoj knjizi Europe at War 1939.–1945.: No Simple Victory:

Slavko Goldstein

 

Antifašizam nije koherentna politička ideologija već prije 'prazna kutija'  (floskula) i čisti 'politički igrokaz' stvoren od Josifa Visarionoviča Staljina u pokušaju stvaranja dojma kako će se zapadni demokratski lideri, u pridruživanju SSSR-u na platformi protiv fašizma, politički suglasiti s komunizmom i 'diktaturom proletarijata'. Sir Winston Churchill jedini nije nasjeo na Staljinov trik, dok su ostali zapadni lideri uglavnom uletjeli u zamku. Da je Churchill bio u pravu, pokazalo se kad je nakaradni sovjetski 'antifašizam' pokazao svoje pravo lice u Molotov-Ribbentrop paktu u kojem su SSSR i Treći Reich dogovorno koordinirali agresiju nad Istočnom Europom (komadanje Poljske!, nap. a.)… 'Antifašist' Staljin i 'fašist' (ustvari nacist) Hitler kao braća, ruku pod ruku! Možete li danas reći o Churchillu da je fašist? Sigurno ne iako je odbio prihvatiti Staljinov krvavi model 'antifašizma'.

 

Antifašizam, dakle, nije ni komunizam, ni socijalizam, ni SKJ, ni SKH, ni SDP, kao ni svi oni 'drugovi i drugarice' koji i dan-danas, metaforički rečeno, vire boljševičkom drugu Titi iz stražnjice, jer: Antifašizam je etička vrijednost svakog poštenog čovjeka bez obzira na vjeru ili političko usmjerenje.

I vjernik može biti antifašist.

I desničar može biti antifašist. 

I konzervativac može biti antifašist.

E sad, je li Staljinov vjerni šegrt, drug Tito uopće i bio antifašist?

-Umjesto odgovora evo citata 'uglednog' hrvatskog povjesničara, svršenog bibliotekara, izrečenog na osnivačkoj skupštini Antifašističke lige, 21.ožujka 2015. u Staroj gradskoj vijećnici 'antifašističkog' grada Zagreba: „…Tita i antifašizam ne trebamo izjednačavati(?).

 

Ipak, uz dužno poštovanje, prema Titi moramo postaviti i određene rezerve. Iako je najpoznatiji čovjek koji je rođen u ovoj zemlji (možda po rekordnom broju žena ili dugotrajnim turističkim putešestvijima na 'Galebu'!?, nap. a.) te mu se pripisuju ogromne zasluge u svjetskoj politici i povijesti, antifašizam danas ne možemo braniti njegovim imenom. Ispravno je reći da je on bio antifašist četiri ratne godine, ali i da je već 1945. zastupao staljinizam koji je u suprotnosti s antifašističkim vrijednostima“; ma, bravo Slavko!

 

Dakle, ako prema Slavku Goldsteinu 'druga Titu i antifašizam ne trebamo izjednačavati' to onda znači da drug Tito, bukvalno rečeno, nema nikakve veze s antifašizmom što opet znači samo jedno da je hrvatski antifašizam bio čista floskula…ili figurativno rečeno: Boljševici poput druga Tite prodavali su svom narodu komunistička muda pod antifašističke bubrege! Hrvatski antifašizam nema nikakve koherencije s etičkim vrijednostima poštenih ljudi jer su Titini 'antifašisti' svoje zločine pokušavali zanijekati nimalo etičkom 'zavjerom šutnje'! Stoga je sasvim dovoljno što o toj antifašističkoj zavjeri govori isti taj Slavko Goldstein povodom izdanja njegove knjige tendencioznog naslova: '1941. – godina koja se vraća' u studenom 2007. godine.

 

Najčešći stereotip svake post-totalitarne 'utjehe' je onaj da veliki vođa nije znao što se događa iza njegovih leđa. Tako se veoma licemjerno pokušava opravdati druga Titu da nije znao za Bleiburg, Križni put i stotine jama diljem 'regiona'. Titin politički ideolog Milovan Đilas pričao je, kaže kurir Slavko, da mu je Tito govorio kako je 'ta stvar' (likvidacije narodnih neprijatelja bez suda, nap. a.) gotova i kako se o tome više nema što reći.

 

Tito je itekako znao, o čemu postoje i dokumenti, na primjer izvještaji štabova bataljona o izvršenim likvidacijama, koji su prosljeđivani sve do generalštaba, i nije moguće da nisu dolazili do Tita. Da je znao potvrđuje i naredba od 14. svibnja 1945. u kojoj traži da se prekine s likvidacijama. Tito je znao za likvidacije ili je naknadno za njih saznavao; katkad je i negodovao zbog pretjeranosti, ali ništa ozbiljno nije poduzeo da ih preduhitri ili naknadno kazni počinitelje. Istina je, međutim, da je već 28. svibnja naredio da se domobrani izuzmu od represalija, naređeno je i to da se godišta 1927. i 1928. ne ubijaju, ali to nije bilo dovoljno. Tito je u dva navrata, na mitingu u Ljubljani i na jednoj konferenciji u Srbiji, govorio o tome kako je neprijatelje stigla pravedna ruka osvetnica. Smiješno je govoriti da o tome ništa nije znao. To je isto kao da kažete kako Pavelić nije znao za Jasenovac, Milošević za Vukovar…

Partizanski kurir

 

Kada je sredinom sedamdesetih Milan Basta objavio knjigu 'Rat je trajao sedam dana duže', u kojoj je s partizanske strane opisivao te događaje, otvoreno smo se pitali zašto nije rekao što je bilo sa zarobljenicima. A svi smo znali što je s njima bilo. Kao glavni urednik 'Stvarnosti', a zatim i Sveučilišne naklade 'Liber', u dva sam navrata pokušavao probiti zabranu govora o kompleksu Križnog puta, jer sam smatrao da je to dužnost nas izdavača, urednika, pisaca, pa na kraju i nas bivših partizana, ali nije išlo. Postojala je zavjera šutnje, i nema dvojbe da je ona dolazila od Tita osobno“!

 

Jednostavno je zaključiti, ako su svi znali što je s 'njima' bilo a ništa nisu učinili to javno objelodaniti ili nedajbože osuditi onda su svi ti 'zavjerenici šutnje' ujedno bili i pomagači u zločinu, pa i ondašnji balavi partizanski kurir, Slavko Goldstein! Ali, ne samo da su svi znali, neki od svjesnih drugova su i otvoreno pristupili, primjerice 'betoniranju šutnje' živih ljudi u Hudoj Jami a drugi su se o svojim zločinima javno i unaprijed 'izlajali', kao primjerice stric bivšeg sabornika Marina, Ante Jurjević-Baja, narodni heroj i junak socijalističkog rada 'antifašističkog' eSeFeRJ-ota. Ovo što slijedi pisano je rukom, original postoji kao dokaz počinjenog zločina!, nap. a.):

 

Što se tiče narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 među njima i 8 popova odnosno fratara (uključivo i padre Pericu – autora pjesama 'Rajska Djevo' i 'Do nebesa nek se ori', nap. a.) pored svega toga mnogi se kriju i nemože ih se otkrit a sad će bit i teže obzirom na saveznike koji će ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande područja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba će učinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni(budžovani, tajkuni, ili posprdno  'gospoda'..).

 

Neki drugi 'narodni heroji fašistoidnog antifašizma' doduše nisu šutjeli ali su svojim morbidnim naredbama nastojali tu šutnju osigurati temeljitim preoravanjem grobova svojih mučki ubijenih 'narodnih neprijatelja'!? Takvu jednu naredbu, broj 2811/45 od 6. srpnja 1945., vlastoručno je potpisao ministar unutrašnjih poslova FDH Vicko Krstulović alias Voja Jović, također narodni heroj 'antifašističke borbe čiste poput suze' (citat: Stipe Mesić). (Izvor: Zbornik dokumenata u knjizi "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1945. Dokumenti", nakladnik: Hrvatski institut za povijest, 2005. godine). Izvadak iz te morbidne 'antifašističke' naredbe Vicka Krstulovića:

 

„Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takva groblja. Stoga će te u pogledu tih groblja postupiti ovako:

– Ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva treba odstraniti;

– Vanjska obiležja na pojedinim grobnim humcima /krstove, ploče, konfesijske i sve druge znakove/ treba ukloniti tako da čitavo zemljište, koje je bilo odredjeno za groblje, bude poravnano.

– Sa pojedinih grobnih humaka, koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmešana su sa drugim grobovima, dignuti samo vanjske znakove.

– Prostore, na kojima su se nalazili grobovi, ne smije se upotrebljavati za pokapanje novih mrtvaca. Ovaj se prostor može upotrebiti kao rasadnik za ukrasno grobno bilje ili slične svrhe.

– Odstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi.

Drvo će se skupiti na jednome mjestu, izbrisati netragom svaki znak i natpis i po potrebi upotrebiti ga, dok će se svaki kamen racijonalno upotrebiti, iza kako se prethodno otstrani bez traga, sve što je na njemu bilo uklesano ili zapisano.“ (nap. a..: citat je predočen sa svim svojim nepravilnostima glede jezika).

 

Iz svega navedenog možemo zaključiti kako je kurir Slavko sasvim u pravu kad osuđuje Titin kripto-antifašizam i njegove 'zavjerenike šutnje' pa bi ga, premda izrazitog ljevičara, mogli nazvati revizionistom lažnog, nepostojećeg antifašizma. Nakon svega što je Titin kurir Slavko javno izrekao lustracija bi bila i suvišna, tvrdokorni 'crvendači' bi jednostavno trebali pogledati istini u oči, barem se pokajati i priznati grijehe svojih zlih očeva, a ako ništa drugo moraju biti svjesni velikog zla kojeg su njihovi 'antifašistički' preci diljem 'regiona' posijali, jer:

…Grobovi im nikad oprostiti ne mogu
zbog nedužnih ljudi koji život gube (izgubiše!, nap. a.)
grobovi za mladost i molitve Bogu
gdje žalosne majke mrtve usne ljube
Grobovi im nikad oprostiti neće
ako ljudska mržnja ljubav ne prihvati
grobovi u žitu vjekovima klet ce
zaboravit nikad ne će ih Hrvati…!

 

Damir Kalafatić