Ludenski đavoli u Hannoveru

Najveća i najmlađa opera pisana u maniri klasične opere XX. stoljeća

Prije točno dvije godine iz Hannovera sam, vlakom, otišao u Berlin, a sad sam iz Berlina, vlakom, stigao do Hannovera! I sad sam, kao i onda, prije predstave u Njemačkoj "trenirao hrvatski" s maestrom Ivanom Repušićem. Preklani je dirigirao predstavu koju sam došao pogledati, ovaj put bilo je drugačije, jer je za pultom bio njegov kolega. Pa isto, s našim dirigentom imao sam priliku učiniti đir po središtu grada, popiti piće i proćaskati nadugačko i naširoko o najnovijim događajima u Splitu i Hannoveru. Od svega mi je najdraže bilo čuti to da će od sljedeće sezone biti na angažmanu u Deutsche Operi u Berlinu. A bilo mi je drago u Hannoveru se ovog dana nacrtati, pa ugrabiti rijetku i dragocjenu priliku uživo gledati operu Die Teufel von Louden; djelo, što se u našem jeziku uvriježilo pod imenom: Ludenski đavoli.

Krzysztof Penderecki, vjerojatno, najveći je živući klasik-skladatelj; skladatelj, dakle, onoga formata i onoga profila u čije mjere danas trpamo imena kao što su Stravinski i Šostakovič, Prokofjev i Orff, Berg i Schönberg, možda Nono i Dallapiccola… da ne idem dalje. Na žalost, ovo nije bila premijera pa čili skladatelj nije pohitao iz svoje oaze nedaleko od Krakowa čuti i vidjeti što su to od njegove najpoznatije opere – krepke četrdesetogodišnjakinje, usve godinu dana starije od mene! – napravili Nijemci, ali to me ni najmanje nije omelo u stvaranju dojma o (rekoh: vjerojatno) najvećoj najmlađoj operi pisanoj u maniri klasične opere XX. stoljeća.

Opera Die Teufel von Louden najpoznatije je i najambicioznije djelo ovoga kompozitora, premda u naravi konkretni komad glazbenoga kazališta prerijetko zaživljuje na globuskim pozornicama. Po svem svijetu Penderecki bit će najpoznatiji po veličanstvenom oratoriju Passio et mors Domini nostri Jesu Christi secundum Lucamiliti Lukas-Passion (Muka po Luki). To je pompozno djelo za veliki orkestar, zbor i soliste, a ništa manje velebno djelo nije ni Stabat mater za čak tri mješovita zbora a capella. A možda je ipak najizvođeniji njegov komad oratorij Dies irae, jedan stavak mise za mrtve doveden u veličinu cjelovečernjega djela, koje je maestro skladao u čast žrtvama nacističkoga logora u Auschwitzu.

Autor Siniša Vuković ispred hannoverske Staatsopere

Kao što je u svojim i najvećim i najvažnijim djelima Penderecki bio okrenut kršćanskoj tematici, od te ideje nije se odmakao ni radeći na ovom svojem najznačajnijem opernom djelu: Ludenski đavoli. Sam je napisao i libreto što se temelji na drami Đavoli Johna Whitinga, a koja je pak nastala prema dokumentarističkom romanu Ludenski đavoli engleskog autora Aldousa Huxleyja. Praizvedena je u Saatsoperi u Hamburgu, 20. lipnja 1969., a iste je godine već bila prešla i Atlantik, te se tamo izvela 14. kolovoza u Opera Theateru poznatog meksičkoga grada Santa Fea. Za mene je interesantno da je ova opera u Ujedinjenom Kraljevstvu, u Coliseumu u Londonu, izvedena na isti dan kad sam se ja rodio u nedalekom Cambridgeu: 1. studenog 1973.

Samo godinu dana nakon velikog Pendereckog i naš u svijetu najpoznatiji suvremeni skladatelj, Milko Kelemen, doživio je praizvedbu svoje opere Der Belagerungszustand (Opsadno stanje), baš na prestižnoj bini hamburške Državne opere. Bilo je to 13. siječnja 1970. Kelemenova opera godinu poslije dospjela je do Hrvatske, onu od Pendereckog još uvijek čekamo. I ovoga drugoga mojeg dana na njemačkoj turneji, gledah doista operni raritet za koji nisam baš posve siguran da će mi se u životu još puno puta ukazati prilika. Skidam, dakle, u Državnoj operi u Hannoveru skalp operi Die Teufel von Louden. Premda bih, radije, skalp skinuo redatelju! Ne doslovno dakako, ali…

U sljedećem broju vidjet ćemo i zašto…

Siniša Vuković