Koncentrirala mržnju u samo tri rečenice

Psihološki koncipiran terorizam i totalitarizam Slavenke Drakulić

To se zove jezgroviti uvod. Pogledajte što u samo tri rečenice i pedeset i osam riječi, uključivo i veznike i priloge sve stane, i „što se dešava s hrvatskim društvom“ i čega sve ima. Ne biste vjerovali. Zavirit ćemo dakle u samo prve tri rečenice članka Slavenke Drakulić „Tihi odlazak drugačijih više nije moguć“, objavljen  prvog svibnja 2016. u  e-izdanju J.L.-a: „Koliko ste samo puta pomislili da ovo što se dešava s hrvatskim društvom u posljednjih pola godine nije ništa novo. Ponavlja se povampireni nacionalizam, lov na pojedince koji nisu dovoljno domoljubni prema kriterijima poznatim samo HDZ-u, filoustaške izjave, fizički napadi, povijesni revizionizam i mediji kao propagandna mašinerija koja sije strah. Baš kao da smo se vratili u devedesete.“

Slavenka Drakulić

Kako je dobro kad je netko pismen, poput Drakulićke, pa ti je dostatno  pročitati samo tri rečenice, i shvatiti što je pjesnikinja htjela reći. Evo dakle čega ima, slijedom redom: 

1. „Povampireni nacionalizam“. Ovaj „složenac“ jedan je najučestalijih pojmova, za svaki boljševizam, za jugoslavenski od 1945. eto do danas. Sjajno ocrtava staljinističku i sličnu komunikaciju zastrašivanja političkih neistomišljenika, koje oni inače preciznije nazivaju i smatraju „neprijateljima“. Komunistički propagandisti  njime straše „kolebljivce“ vadeći vampire iz najdubljih slojeva, sjećanja, ljudskih duša. Oni su inače materijalisti, ali se odlično, frojdovski, igraju s potisnutim strahovima, praznovjerjem, sotonizmom… Ovo je dakako psihološki koncipiran terorizam i totalitarizam, no još uvijek „mila majka“ prema recimo logorskom. Bolje ti je povjerovati kako je vampir stvaran, nego ga sresti recimo za Gladomora u Ukrajini. „Povampireni nacionalizam“ je nešto strašno, ali kad utihne, kao jaganjac već negdje, kad više od sebe ne daje nikakvoga glasa – dobar je k'o kruh.

2. „Lov na pojedince“ („koji nisu dovoljno domoljubni“) upravo traje. Predpostavljam kako ulicama gradova bijesne lovačke hajke, poput one donedavno na lisice u Engleskoj. Možete gledati kako pojedinac bježi, a za njim urlaju hajkači pod maskama vampira, krv niz njih curi. Samo što ga, pojedinca“, nisu  uhvatili. Zatim će ga rastrgati, a postoji i mogućnost da se međusobno „dokvače“ za bolji komad mesa. Ovaj Drakulićkin nagli skok s kolektivnog – nacionalizam – lna pojedinca  poveznica je staljinizma i liberalizma.

3. „Filoustaške izjave“ – znači netko iskazuje ljubav prema ustašama, prema ustašama kojih nema  što smo odavno pokazali, a činjenice  nam svjedoče: trećina ih pobijena, trećina protjerana, trećina se prekrstla na zvijezdu. No ni to joj nije pomoglo, ostali su „ustaše“ koji se pojam pretvorio u naciju, čak i etnos, pa su sinonim za Hrvate. Oni čim zinu, bilo kako odmah su ustaše, štogod izjavili da izjavili. I tako od 1945. do danas. Za njih nema lovostaja ni po danu ni po noći („povampireni“). Kad se taj „ostatak“ međusobno već nekako „odnosi“, komunicira…, onda je to „filoustaštvo“, „ljubiustašija“. 

4. „Fizički napadi“ slijede iza prethodnih „izjava“ i pripadaju „lovu“.

5. „Povijesni revizionizam“ je pojam pomoću kojega se štiti lenjinističko-staljinistički totlitarizam, od 1917. do danas. Tamo gdje je u tranziciji, kako Zapad tako i Istoka, jer sve se pomiješalo, zavladao kao medijski, poškropljen liberalističkim vodicama, ovako – a u Sjevernoj Koreji i malo materijalnije, recimo. Za njega je uvijek bila najpogubnija istina, svjetlost dana, kako se ustvari odigrala Oktobarska revolucija, tko je bio Lenjin – krvavi naredbodavac ubojica, koji najčešće koristio glagol“spržiti“… da ni ne idemo dalje. Tek toliko. „Povijesni revizionizam“ je otkriti Hudu jamu i u njoj žive zazidane. Onoga koji ju otkrije, da ne bi bilo istine, i samoga treba zazidati. To je pravi sadržaj totalitarističke uporabe pojma „povijesni revizionizam“

.  

6. „Mediji kao propagandna mašinerija“. Ah, medije kao takve može koristiti, pravocrtno, samo boljš-kom totalitarizam, i post tranzicijski (Istok, Zapad) gemišt, ali niti slučajno bilo tko tko bi drugačije i pomislio. Jer, Drakulićka dobro zna – oni „siju strah“, osim ostaloga, a u tu svrhu ponajviše – lažu. Recimo kao i ona, jer eto ovdje se mediji nikad, pa ni devedesesetih, nisu uspjeli osloboditi jugokomunizma, orjunaštva, filočetništva, sotonizma… kamo li da bi pretežito govorili o nekom demokratskom domoljublju (mrzak pojam, još mrži dom, još mrža obitelj…). Zucneš li bilo koji od ovih pojmova – glava ti je u torbi, ako još nije spremit će ju tamo već neka Drakulićka. Ustvari ona će napujdati dežurne kerbere, za finije je poslove predodređena.

7. „Katolički kler“, ne može bez njega Drakulićka, a povezan s ustašama on je dakako „klerofašistički“. Klerofašizam je inače, kao i mnoštvo toga, i skoro svi pojmovi ovdje citirani obična izmišljotina, komunistički udarački i ocrnjivački pojam bez stvarnog sadržaja koji se i danas koristi u obračunu s Katoličkom Crkvom, njezino zatvaranje „u sakristije“, fizičke likvidacije svećenika, njezino potpuno uništenje… Da je svojedobno postojao klerofašizam, pa se sada „povampiruje“ postojao bi jedino u fašističkoj Italiji. Niti to, a katoličanstvo je nacizmu, kao i staljinizmu, bilo na samom vrhu uništenja.

„Baš kao da smo se vratili u devedesete“, kako piše. Čekamo još samo srpsku i JNA nacional socijalističku agresiju. Ostatak rečenica iz ovoga teksta nema potrebe čitati, tek slijede neke razrade „iz prakse“ koje vam mogu izazvati još veće mučnine, pa i tko zna što sve još ne. Uvod je sjajan i dostatan, kao da su ga pisali svi vampiri koji su iza sebe ostavili desetke, stotine, milijuna mrtvih. Pravi recept za vampirsku tortu od ovo malo preostalih. Koga ono? Ustaša ili Hrvata? Ma svejedno.

Mato Dretvić Filakov