Zašto više ne volimo biti majke?

Nije sramota biti majka. Naprotiv!

Ovih dana se po medijima pokrenula nova/stara rasprava o ulozi žene/majke. Naime, u jednom dječjem časopisu, tekst pod nazivom Teta Mirica opisuje dvije majke. Jednu koja je doma sa svojom djecom, i druga koja radi dva posla. Udruge koje se zalažu za  ženska i ostala prava digle su se na noge i obrušile na tekst i izdavača, te upozorile kako je nečuveno da se pred djecu stavlja tekst ( koji istina prikazuje stvarnost malo crno-bijelu) koji idealizira majku koja ima troje djece i doma je s njima, radi s njima zadaće, peče kolače, vodi ih na aktivnosti i navija za njih, jednom riječju domaćica, a ona druga zaposlena u dva ureda opisuje se kao odsutna, zauzeta i ozbiljna. Jer našle su se uvrijeđene majke koje rade da bi osigurale egzistenciju, i obrušili su se svi na sustav koji dopušta takve tekstove stavljati pred školsku djecu. 

Ali nitko se nije obrušio na sustav koji izrabljuje ženu i koja je za isti posao koji radi muškarac u prosjeku 15 % manje plaćena. Nitko se nije obrušio na sustav u kojem žena u idealnom slučaju izostaje iz doma 10 sati u danu, šest dana u tjednu i nije u mogućnosti ispuniti određene potrebe svoje djece u ranoj dobi. U stvari obrušili su se na majku troje djece koja je doma i u potpunosti je posvećena djeci i njihovom životu. Ženi, koja je, neovisno o emancipaciji, feminizmu i inom, još uvijek građanin drugog reda. Ona „ne radi“, ona je doma. Sretna je ukoliko prima naknadu od 1.666,00 kn. Kada se vrati na posao nakon porodiljnog može očekivati da ju tretiraju kao da je bila na pranju mozga i mora se ponovno „dokazivati“. Također bolovanja i slično bolje i da ne spominje, jer je i ovako prva na listi za otkaze. A ukoliko pokuša pronaći drugi posao, bolje da se ne nada previše jer to je kao da imate kugu. Tako da se nitko nije bacio u zaštitu ženinih prava kao majke, pa da se malo više rasprave pokrene oko rada od doma, ili omogućavanja majkama da kroz dulje vremesko razdoblje budu doma uz svoju djecu, ali i da ostanu u radnom sustavu kroz npr. 4-satno radno vrijeme.

Uglavnom nitko nije pokrenuo priču o pravu izbora. Danas još uvijek žena nema pravo izbora. Priča se o tome kako bi vrtići, škole i sl. trebali raditi 0-24 (potreba za dostupnošću usluga). Ali ne i da se kroz razne načine omogući ženi win-win situacija, da je zaposlena, ali i da provede dostatno i kvaliteno vrijeme doma. Osim što je vrsna radnica i znanstvenica, žena je i vrhunska majka! Jer nije sramota, znate, biti majka. Ja vjerujem da je to jedna od najuzvišenijih uloga koja je dana ženi! I zašto nas sile da je se odreknemo i prepustimo institucijama i muškarcima.

I na kraju, za sve one koji će reći da nema novaca. Bit će ih još i manje ukoliko se ovakav demografski trend nastavi. Jer da bi jedan narod i društvo opstali (i ekonomski, i gospodarski, i na svaki drugi način) potrebni su ljudi. Ljudi da bi radili, ljudi da bi stvarali novu vrijednost, punili proračun… A čovjek nije stvar koju ćeš kupiti u dućanu kad ti zatreba. Za čovjeka nam je potrebna majka! Između ostalog, i ženi je potrebno da bude majka koja ponekad miriše na kolače, nosi šarene ukosnice… i koja hrabro prkosi ovom vremenu koje nas želi pretvoriti u radne strojeve!

Katarina Tonković Pigac