Koje su prednosti TTIP-a?

Izravno utjecao na povećanje hrvatskog BDP-a

Trgovinski sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, poznatiji pod nazivom TTIP, izravno bi utjecao na povećanje hrvatskog BDP-a. Stopa njegova rasta ovisi o dogovorenom pa tako postoje tri scenarija – u slučaju da se sporazumom ukinu samo carine, rast BDP-a iznosio bi 0,01 posto. Ako uz carine smanje i necarinske prepreke, rast bi dosegao 0,02 posto, dok bi ukidanje i carina i necarinskih prepreka – što je malo vjerojatno – dovelo do izravnog povećanja BDP-a od 0,11 posto. Jedan je to od zaključaka analize utjecaja Partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja između EU i SAD-a (TTIP) na Hrvatsku koje je Ministarstvo vanjskih poslova naručilo od međunarodne konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers i Centra za međunarodni razvoj iz Zagreba.

Rast BDP-a je mali, ali treba imati na umu da je SAD trgovinski partner RH čija robna razmjena ne predstavlja više od dva posto ukupne robne razmjene, odnosno dva do tri posto ukupnog izvoza roba Hrvatske, te oko dva posto ukupnog uvoza roba Hrvatske. Prema autorima studije, s primjenom TTIP-a izvoz iz Hrvatske u SAD bi sa sadašnjih 3,129 milijarda kuna godišnje u prvom scenariju porastao na 3,188 milijarda kuna, u drugom na 3,262 milijarde, a na trećem na 3,93 milijarde kuna, dok bi uvoz sa 2,639 milijarda kuna – u tri scenarija – porastao na 2,672, 2,712 ili pak 3,073 milijarde kuna.

Povećale bi se narudžbe iz Hrvatske za hranu za životinje, neke lijekove (uključujući i veterinarske), neka gnojiva, cement, brodove i čamce te oružje i streljivo, a rast bi zabilježio i turizam. S druge strane, narudžbe bi se smanjile, a konkurencija povećala na tržištu voća i orašastih plodova, ugljena, telekomunikacija, motornih i željezničkih vozila, medicinskih instrumenata i uređaja, a negativni bi učinci bili i za naknade za prava intelektualnog vlasništva. TTIP od početka izaziva brojne kontroverze te otpor, dijelom i zbog netransparentnosti u pregovorima koje otvaraju mjesta nagađanjima. Jedna od stalnih prigovora i nejasnoća u vezi TTIP-a vezana je uz genetski izmijenjene organizme (GMO). No autori studije napominju kako „EU i Hrvatska ima institucije koje taj problem reguliraju“ te da proizvodi koji sadrže takve sastojke moraju biti jasno označeni, a određenje Hrvatske da ostane zemlja bez GMO-a vide kao prednost. U sektoru poljoprivrede, otvaraju se mogućnosti i za vrhunske fermentirane proizvode, sireve, vino te za ribe i riblje prerađevine, napominju.

Špekulacije da će sporazumom oslabiti prava potrošača u EU odbacuju. Kod raznih sektora industrije doći će do usklađivanja naziva, utvrđivanja rizika poput zapaljivosti proizvoda, sigurnosti za potrošače kroz regulaciju korištenja dopustivih i nedopustivih kemikalija te označavanja, načina proizvodnje i suradnje regulatornih tijela. To će dovesti do smanjivanja nepotrebnih dupliciranja postupaka, kažu autori. Tehnologija proizvodnje energije i kapaciteti proizvodnje energije u Hrvatskoj i dalje će koristiti uvozni ugljen, pa tako i američki, dok mogućnost suradnje u energetskom sektoru vide na području LNG-a preko terminala na Krku.

Kroz TTIP se pokušava ograničiti utjecaj raznoraznih američkih zakona koji ograničavaju pristup američkom tržištu, pa bi njihovo ukidanje omogućilo lakši pristup za brodogradilišta, pomorske i zračne prijevoznike, građevne i inženjerske tvrtke, te za sve ostale, a osobito male i srednje tvrtke iz EU. Ne bi trebalo biti straha od gubitaka radnih mjesta – mjesečne plaće po sektorima u SAD-u su više ili jednake prosjeku EU te značajno više od onih u Hrvatskoj, što znači da je malo vjerojatno da će proizvodi iz SAD-a zamijeniti proizvode iz Hrvatske, a time i ukinuti radna mjesta u tim sektorima u Hrvatskoj.

Sandra Veljković, Večernji list