HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA (15)

Alternativa koncesiji je emisija osiguranog ili neosiguranog javnog duga

Odluka o davanju hrvatskih autocesta u koncesiju u što skorijem roku, ovisno o ugovorenom razdoblju trajanja koncesije, za državu znači proračunski priljev od 16,5+ milijardi kuna, smanjenje deficita i mogućnost podmirenja najmanje 5,5 milijardi obveza po kreditima HAC-a i ARZ-a u 2014. godini iz jednokratne koncesijske naknade. Alternativa koncesiji samo je jedna – emisija osiguranog ili neosiguranog javnog duga kojim bi se refi nancirale obveze operatera hrvatskih autocesta u 2014. i 2017. godini, koja mora biti praćena stvarnim i realno utemeljenim restrukturiranjem poslovanja hrvatskih operatera autocesta (HAC-a i ARZ-a, odnosno HACONC-a), za koje dosad, unatoč svim raspoloživim mehanizmima, nije bilo političke volje. U tom slučaju država kratkoročno gubi pravo na preraspodjelu trošarine za gorivo i ubiranje izdašne koncesijske naknade koja bi kratkoročno smanjila deficit Državnog proračuna. Dugoročno međutim u ovom scenariju država dobiva više proračunskih prihoda, mogućnost preraspodjele trošarine za gorivo za druge namjene nakon otplate najvećih dugova hrvatskih operatera autocesta, a ne izlažući se riziku izdavanja garancija koncesionaru i njihovom negativnom učinku na Državni proračun.

Hrvatski problem, unatoč previše plaćenim troškovima izgradnje autocesta nije javni dug hrvatskih operatera autocesta, već visina javnog duga, odnosno kontinuirani proračunski deficit. Instant rješenjima poput davanja infrastrukturne imovine, koja je već u koncesiji, odnosno dana na upravljanje društvima u državnom vlasništvu, koncesionaru koji je spreman jednokratno državi platiti koncesijsku naknadu, samo se pod tepih stavlja nagomilani javni dug i odgađa rješavanje strukturnog nesrazmjera javnih prihoda i rashoda, koji kontinuirano dolazi na naplatu.

(Svršetak)

Dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba, znanstvena suradnica u Ekonomskom institutu, Zagreb, Ekonomski pregled 64