Hrvatski Fokus
Feljtoni

Aleksandrijska knjižnica (2)

Mitomani i ocrnjivači

 
 
Među lavinom optužbi koje označavaju Arape-muslimane kao odgovorne za spaljivanje i uništenje Aleksandrijske knjižnice izabrat ću tri primjera. Prvi primjer se odnosi na članak u argentinskim novinama El Tribuno de Salta (od 23. veljače 1986.), koji je podpisao Belisario Segón: "Podpalite vatru!"
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/05/library.jpg
"Ta izopačena zadaća podpaljivača vatre na pisanu mudrost – bez obzira kakav bio motiv: vjerski, rasni, politički ili ideološki – ušao je u povijest kao 'omarizam' (…) Kada se rodio 'omarizam’? Vjerojatno paljenjem Aleksandrijske knjižnice. Zna se da je paljenje knjiga odgovor na program trećeg halife Omara koji je 640. godine u Muhamedovo ime na čelu vojske od 4000 ljudi išao na osvajanje Egipta. (…) Kada je Omarova vojska osvojila Aleksandriju, časnik koji je provalio u čuvenu knjižnicu, nepismeni Amir, uputio se halifi Omaru i izvijestio ga o količini knjiga zatečenih u knjižnici. Bez ikakve znatiželje za čuvene papiruse poslagane u stotine i stotine ormara, Omar – polupismen i tup – odrezao je slijedeću rečenicu svojem časniku: 'Ako su ti spisi u skladu s Kuranom, tada su nepotrebni, a ako su u suprotnosti s Kuranom, ne smiju postojati'. Tada je Amir dao naredbu da se spali Aleksandrijska knjižnica kao arapska osveta, jer su Arapi u svojim svetim ratovima gledali Božju državu. Tomovi knjiga i svežnji papirusnih listova završili su u vatri u gradskim kupatilima. Kroz šest mjeseci grijala se voda s najvrijednijim blagom dotadanje ljudske civilizacije: Izvorni rukopisi najboljih grčkih, egipatskih i židovskih mislioca. 'Omarizam' je uspio ostvariti svoj naum zahvaljujući skupini fanatiziranih saracena."
 
Drugi primjer objede se našao u jutarnjem listu Clarín (25. rujna 1990.) u dodatku Znanost i tehnika, pod naslovom: "Nešto je gorjelo u Aleksandriji!» s potpisom Leonarda Moleda, koji je rekao stvari poput ovih: «Žarki običaj paljenja knjiga daleko je od tvrdnje da je to nedavni izum. Aleksandrijska knjižnica, koja je bila najveća knjižnica antike, završila je 644. svoje dugo trajanje u plamenu koji je potpalio halifa Omar, na temelju zanimljivog argumenta: 'Ako knjige iz knjižnice nisu u skladu s Kur'anom, onda su opasne, a ako su u skaldu s Kur'anom, onda su suvišne'. To razmišljanje prouzročilo je uništenje velike količine ljudskog pamćenja koje nije bilo nikada moguće nadoknaditi".
 
Posljednji primjer takve propagande su završni stihovi u Borgesovoj poemi "Aleksandrija, 641. A.D.".
U I. stoljeću nakon Hidžre
Ja, onaj Omar koji je podjarmio Perzijance
I koji je nametnuo islam na zemlji,
Naredio sam svojim vojnicima
Da plamenom unište veliku knjižnicu…
 
(Nastavak slijedi)

 

Ricardo H. Shamsuddín Elía, arabist Buenos Aires

(Sa španjolskoga preveo: Josip Nikšić)

Povezane objave

Čovjek i šport (5)

HF

Bugarsko razdoblje obitelji Pejačević (4)

HF

Starci u zlatnom kafezu (7)

hrvatski-fokus

Andrićevi Znakovi pored puta (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više