Imamo mi dovoljno svojih vračeva

Novac iz proračuna treba trošiti samo putem javne nabave

SDP je krenuo u neslužbenu predizbornu kampanju. Dobro, no odakle mu novci, kako za ovu tako i za onu prošlu? Iz proračuna, Državnog proračuna, oni prijavljeni, a neprijavljeni tko zna. Tvrdit će da se takvima ne koriste, pri čemu će vas lagati u oči, a vi ćete biti nemoćni. Zato recimo kako govore istinu. Nego čiji su to ustvari novci? Pa poreznih obveznika: naši, vaši, odatle su ih dobili. Za razliku od mnogih smatram da je rješenje financiranja parlamentarnih (do seoskih) stranaka iz proračuna dobro i barem donekle „transparentno“. Dobiju prema rezultatima izbora.

Nešto drugo me muči. Način njihova trošenja. Poglavito u politmarketinškom segmentu kampanja – on je zapravo potpuno neproziran, neprovidan, a tvrdim i nezakonit. Kvaka je naravno u  natječaju. Sva „lovica“ iz državne blagajne, javnih poduzeća ustanova i sl. podložna je javnoj nabavi iznad iznosa od dvjesto tisuća kuna. Povećao SDP, sa sedamdeset tisuća HDZ-ovih (Kosorica) koje su, usput, mnoge „male“ bacile u očaj. Zašto onda SDP angažira stranog „vrača“ za milijunske iznose bez natječaja? Ima ovdje dostatan broj domaćih vračeva i vračara koji bi to radili za puno manje novaca. Recimo ja bih im akcije tipa „demono-stracije“ ili podizanje šatora kod ministra Šustara ništa lošije odradio za deset puta manju lovu. Ostalo bi im za potencijalnim biračima isprati usta pivom (nikako ožujskim, pljunuo Rene u njega!!!) a ne toliku „lovu“ utrošiti samo na ribanje njihova mozga.

Kolarićka bi bila skuplja, ima i onaj Macan, tu je „Grizli“ komunikacija…, no ako bi se radilo o istoj cijeni i istoj kvaliteti – nitko mi ne bi mogao konkurirati. Tako bi SDP (i druge stranke, dakako) dio sredstava mogao dati u dobrotvorne svrhe, recimo u stipendije študentima. Kako bi se pritom riješio naoko nerješiv problem ideologije? Jednostavno, SDP bi naručio „lijevu“ i zadao okvire – sve ostalo je stvar „tehnologije“, znanja i cijene.

Postoji i drugo rješenje: zar partijski/ stranački genijalci ne bi sami znali potrošiti novac za politmarketinške segmente kampanje? Što onda znaju, kako će ako pobijede vladati ako nisu u stanju i sami provesti ovako primitivne kampanje? Ah bidni, zauzeti su, nemaju vremena… Zato pozivam javno sve nadležne (DIP itd.) da javnosti odgovore na jednostavno pitanje: Jesu li partije, stranke i strančice za sredstva koja dobivaju iz proračuna, iznad iznosa od dvjesto tisuća kuna dužne provesti javnu nabavu, opremale za njih kancelarije ili naručivale kampanje pranja mozga? Potpuno sam uvjeren kako jesu, poglavito kad je mozak u pitanju. Pritom držim kako bi u njima trebali sudjelovati prvenstveno domaći „vračevi“. Eunija se vjerojatno ne može isključiti, ali Amerika vjerojatno može. No to je moje, „uskogrudno“ dakako, gledanje u hrvatski novčanik. Zar nas i Eunija MMF-ovi. MM-mufovi, „rejtingaši“ i drugi ne tjeraju na štednju svake lipe. Tjeraju, tjeraju, no kad uzimaju odavde – od bilo koga – to jednostavno ne vrijedi.

Ili, zamislite koliko bi trajao „car“ Putin kad bi pustio kakvog „vrača“ tipa ovoga Čarli Brauna da mu politmarketinški harači predizborno po Rusiji, pa još Gong i sličnu udrugarsku bandu uveže u koloplet, medije… Procjenjujem, ne više od nekoliko mjeseci. Hrvatska se već jedva drži, pohara li još jednom Alex Braun, za račun SDP-a, ne znam što će biti s njom. Jadnom.

Tomislav Gradišak