Standardni kraj populizma

Čemu nas uči ekonomska katastrofa u Venezueli

Venezuela je često predmet usporedbe s Rusijom. Gospodarstvo je gotovo u potpunosti ovisno o izvozu nafte, nesposobnost raspoređivanja ogromnim prihodima u masnim godinama, trošenje istih na kupnju lojalnosti građana umjesto na reforme u gospodarstvu, jačanje autoritarnih tendencija u omjeru pogoršanja naftne konjunkture – a kao rezultat zemlja proživljava nedostatak lijekova i hrane i očekuje ​​pobune zbog gladi. Prošlogodišnji pad cijena nafte izazvao je socijalne napetosti koje su se pretvorile u pobjedu opozicije na parlamentarnim izborima u prosincu i teška sučeljavanja vlade i parlamenta.

Događaji u Venezueli su groteskno pojačana slika o tome kako se autoritarni režim bori za svoj opstanak, pogoršavajući ionako katastrofalnu situaciju u gospodarstvu. Pobjeda opozicije na parlamentarnim izborima dala je nadu da će režim Nicolasa Madura tražiti načine transformacije i daće doći do zajedničkog traženja izlaza iz gospodarske slijepe ulice. Nažalost, izabran je suprotan put: Vlada je u svibnju po drugi puta produljila izvanredno stanje u gospodarstvu na dodatnih 60 dana (na snazi je od siječnja), pokušavajući još oštrije kontrolirati cijene i centralizirano distribuirati hranu, izjavivši kako je parlament "izgubio političku važnost". Potpise koje oporbenjaci prikupljaju za raspisivanje referenduma o opozivu Madura, vlada smatra krivotvorenima. Za probleme koji su zadesili zemlju Maduro optužuje "strane sile" na čelu s SAD-om, a prošlotjedni apel Organizacije američkih država da konačno započne dijalog s oporbom naziva miješanjem u unutrašnje stvari zemlje. Sve su češća izvješća da ljudi izlaze na ulice, gdje ih dočekuje Nacionalna garda.

"Omiljena i bratska Rusija" (po riječima pokojnoga Cháveza) ne žuri pomoći svom strateškom partneru. U posljednjih nekoliko godina, Rusija je povećala prisutnost svojih tvrtki u projektima nafte i plina u Venezueli, ali danas je konjunktura loša, postoje problemi s financiranjem, a tržište je zasićeno. S druge strane, Venezuela je uspjela kupiti rusko oružje za povezani kredit u iznosu od 2,2 milijarde dolara izdan 2009. godine. U 2011. godini je sklopljen Ugovor o projektima u vojno-tehničkoj sferi vrijednosti još 4 milijarde dolara. Proizvoda i ne treba biti, ali tenkovi su potrebni.

Nikolaj Epple, Vjedomosti, Rusija