Most na Dunavu

Cvijeće umjesto puške

 

 

Puno je mostova

Na velikom Dunavu.

Svaki taj most ima

svoju ulogu.

Ovisno o prostoru,

Vremenu i namjeri

Onih što se na mostu

Sastaju i rastaju.

Onih koji

Mostom prolaze.

Onih koji na

Mostu zastaju.

Svaki most ima

Svoju povijest.

Ovisno o satu, danu,

Desetljeću i stoljeću.

Samo je jedan most

Na plavom Dunavu,

Ovih ljetnih dana,

Bio pozornica.

Po scenariju dvoje

Domaćih velikana.

Oni za sebe misle,

Kako su bitni,

Na važnim prostorima

Starog Balkana.

Umjesto puške i šajkače,

Šareni buket cvijeća.

Umjesto osude i prijezira,

Veliki osmijeh.

Uz cvijeće i osmijeh,

Podršku i simpatije

Potpisana Deklaracija,

Objesiti se lijepo može

Svakom mačku o rep.

Svima je dobro znano.

Mnogi pamte,kako

Oduvijek i zauvijek,

Aspiracije za našim traju,

Posizanja ostaju.

Osmijeh stalno putuje,

Po zadatku.

Od Zapada k Istoku,

Po dnevnoj potrebi.

Most na Dunavu

Spaja ili razdvaja.

Za prizemnu zabavu,

Neukom puku.

Kad već nema kruha

Nek’ imaju igara.

S jedne i druge strane

Mosta na Dunavu,

Most ne će biti legenda,

Baš kao ni susret dvoje

Dragih prijatelja,

Događaj za pamćenje,

Koegzistenciju mira,

Dobrosusjedskih odnosa,

I zaboravljanja,

Svega što je bilo,

svega što je danas

I svega što će biti.

Vuk često dlaku mijenja.

Čud nikada,

Unatoč, širokom osmijehu,

Pruženoj ruci.

Dobro i vješto odrađenoj,

Osobnoj zadaći,

Uz domaći hleb i sol,

Uz harmoniku i gusle,

Uz šajkaču i opanke,

Uz polaganje vijenaca,

Sa cvijećem trobojnice,

Bez prisustva druge strane.

Gdje je možda je ipak,

Prisutan sram,

U njih kajanja nema.

Niti će ga ikada biti.

U nas bi trebao postojati

Nacionalni ponos,

Dostojanstva i odgovornosti

Očito nema.

Ostaje samo jedan beznačajni

Most na Dunavu.

Predstava u više činova,

Bez aplauza.

 

Nera Krupić