Ljetne impresije

Na što je (s)pao HRT!

Zbog trenutačne slabosti bio sam cijeli dan prikovan uz TV ekran i nisam se uspijevao načuditi slabašnoj razini napoja koji razne postaje daju nesretnim gledateljima. Preskočit ću detektivske serije i južnoameričke sapunice te se sabrati na informativno politički program.

LAŽ

Deset puta u tom danu udarnu je vijest činila anketa o predstojećim izborima koja značajnu prednost daje SDP-u. Zaboravlja se da u navedenoj anketi preko 35 % ispitanika nije izreklo svoj sud ili je bilo neodlučno. Zatim se "masira" gledateljstvo time hoće li g. Beljak prihvatiti ponudu SDP-a i ući u lijevu koaliciju u zamjenu za rezervaciju 4 saborska mjesta. Bože na što je spala nekada najjača i najuglednija hrvatska stranka. Pa na rezultat izbora će više utjecati prdac leptira iznad Južnokinekog mora nego li stav HSS-ova vodstva. Stranka koja ima biračko tijelo slično HDZ-ovu na silu se gura tamo gdje ne pripada, a sve za šaku mandata. Doduše ima HSS jedan dragulj, europarlamentarku Petir koja je kompetentna, inteligentna i zastupa demokršćanske stavove. 

Zatim se nastavlja cipelariti HDZ,a tu se pojavljuje i viče dr. Vesna Pusić koja je podržavala oporbu (ISIL, Al Nusru?) protiv Assada, radi čega je INA napustila naftna polja vrijedna više desetaka milijardi dolara. I ona se pojavljuje na ekranu i soli nekome pamet, te se kandidira za tajnika UN-a! Tako je i Napoleon nakon što je suludo uništio svoju vojsku u Egiptu mrtav hladan ušetao u Pariz i preuzeo vlast. Đon obraz.

Nikada nisam bio član HDZ-a, niti glasač istoga, ali iritira me količina bezobraznosti kojom se prelako zaboravlja da je probritanska orijentacija kao i najveći dio inozemnoga duga nastala u doba Račana, kao i politika jugosfere. Zaboravlja se i Čačićeve afere, zaboravlja se kontinuitet Račan-Sanaderove vlasti u odnosu na INA-u, zaboravlja se dr. Vlahušića, zaboravlja se Milanovića i Ljubljansku banku, kako je rasla cijena izgradnje autocesta od dr. Tuđmana do danas, PLAN 21, (tri stotine tisuća) 300.000 novih radnih mjesta…

Zatim slijedi kuknjava o ledenim oborinama koje su oslabile urod žita, te o padu cijene poticaja. Prije 100 godina je Slavonija bila Eldorado gdje su dolazili južnjaci iz Like, Dalmacije i Hercegovine. Sve teče, pantha rei. Nije godina 1950. kada su žitarice imale siguran državni otkup jer je trebalo nahraniti državu od 20 milijuna stanovnika. Danas smilje, lavanda, maslina, višnja, kapara itd. vrijede a žito ne! Mađari sade artičoke, a zajedno s Talijanima i Srbima preduhitrili su nas u sadnji paulovnije (Paulownia), aronije i maline. Beskrajna polja kanadskoga, američkog, ruskog i ukrajinskog, argentinskog žita slobodno konkuriraju na svjetskom tržištu.

Država mora osigurati i stimulirati proizvodnju hrane, ali danas je seljak poduzetnik. Osigurati kvalitetu, kvantitetu, ujednačenost robe, tržište je rizik, ali rizik je i rad umjetnika, liječnika, političara, novinara – ne živimo u sustavu Dioklecijana, Titusa ili mandarinskoj Kini, u statičnom samodovoljnom sustavu koji je našao savršenu i vječnu formulu. Takvi sustavi se u dodiru s vanjskim neprijateljima raspadnu kao mjehur od sapunice, kao što se dogodilo Aztecima čije carstvo je uništilo stotinjak španjolskih pustolova.

Tehnika, tehnologija, znanje a ne stranke shvaćene kao proširena rodovska zajednica koja služi za ostvarivanje osobnih interesa – što je Partija u osnovi bila! Tko će danas priznati da dobar dio socijalističke industrije nije valjao, da se ljude nagomilavalo u gradovima (izuzetak pametna Slovenija!) i da naš čovjek voli kancelariju! Izbor gospodina Plenkovića na čelo najjače hrvatske stranke nije loš, radi se o kulturnom i inteligentnom čovjeku koji uživa podršku Bruxellesa, ali meni bi osobno u situaciji gdje se očekuje blaga premoć tzv. socijaldemokrata bilo draže zaigrati va banque, otvoreno na sve ili ništa. Ministar Hasanbegović uživa podršku desnog biračkoga tijela, i svaka hrvatska politika mora računati i na BiH s kojom Hrvatska čini geopolitičko jedinstvo, kao svojevrsni sijamski blizanci. Time bi i iskazali svoje simpatije prema starim europskim narodima Bošnjacima i Albancima s kojima želimo srdačne odnose, ali ne želimo odustati od legitimnih interesa Hrvata u BiH niti želimo dopustiti da sile koje su izazvale nered u arapskom svijetu sada provode neoosmanizme niti nekontrolirane migracije koje stvaraju sigurnosne ugroze,mijenjaju sastav stanovništva i dolaze u ekonomski nezgodnom trenutku. Mislim da stavovi g. Hasanbegovića nisu u svemu i moji stavovi, ali netko se treba suprotstaviti mitomaniji i lažima staljinista i jugofila koji sebi tepaju da su antifašisti.

Nažalost od svega ništa. Normalni odnosi sa Srbima i podrška istima na putu u EU ipak su morali biti uvjetovani nekim općecivilizacijskim stečevinama i makar simboličnim reparacijama, npr. na način da se hrvatske robe i usluge nađu privilegirane na srbijanskom tržištu, da se isplate naknade logorašima srbijanskih logora, da se riješi pitanje zaštite Hrvata u Vojvodini, granice na Dunavu, podjele zajedničke imovine (jer savezne (ex)državne tvrtke su jednostavno predstavljene kao srbijanske, npr. Jugobanka) postavljanja spomenika o. Leopoldu Bogdanu Mandiću u Herceg Novom, prijenosa ruke sv. Ivana Krstitelja na Prevlaku i sl. Bez obzira na ishod izbora slijedi dugoročna politička nestabilnost, jer unatoč oscilacijama postoje tri snage koje se ne mogu složiti.

P.S. Sada svi love politički centar, SDP pokušava vabit ostatke ostataka HSS-a, Plenković je centar, MOST je centar – znači imamo tri centra, pa kako god glasaš dobro si centrirao; centriranjem se inače bavio i samozvani doktor Ante Pavlović.

Teo Trostmann