Pad povjerenja u europske institucije

Bruxelleska politika nema nikakve veze s voljom europskih ljudi

Povjerenje u europske institucije strmoglavo pada u državama članicama, čime se obistinjuju tvrdnje britanskoga političara Nigela Faragea, bivšega predsjednika UKIP-a. Slično Farageu misli i Ferenc Miszlivetz, glavni ravnatelj mađarskoga Instituta za visoko obrazovanje. Proces degradacije i raspada Europske unije započeo još dosta ranije, već prije deset godina moglo se je predvidjeti da ako EU ne promijeni način funkcioniranja institucija, te ako se ne demokratizira na iznadnacionalnoj razini, različite države članice naći će se u dominantnoj poziciji.

Osjetljivo su ojačali i samokritični glasovi u EU-u. Manjak demokracije pokazuje se u Europskom vijeću, a rješenje bi bilo ako bi se predsjednika Europske komisije biralo demokratskim putem, a Europsko vijeće funkcioniralo bi kao svojevrsna komora Europskog parlamenta. Ako bi se bruxelleske političare moglo pozvati na odgovornost, ljudi u Eurposkoj uniji ne bi imali dojam da su oni jako udaljeni od njih. Stoga j potreban novi europski pokret koji može stvoriti europski društveni ugovor.

Bruxelleska politika nema nikakve veze s voljom europskih ljudi. To se vidi na pitanju imigracijske politike koja ugrožava poredak u mnogim članicama Unije. Stoga će referendumom o kvotama Mađari zaustaviti tu politiku. To će biti prvi slučaj kada europski ljudi mogu iznijeti mišljenje o tomu u kojoj mjeri bruxelleska imigracijska politika ugrožava jedinstvo Europe i same europske države.

Otkako je britanska odluka o napuštanju EU-a prouzročila turbulencije na tržištima, bankovna kriza u Italiji, koja je tinjala mjesecima, sada se rasplamsala. Vlada u Rimu suočava se s velikom dilemom.

Naime, ako bude poštivala pravila Europske unije, brojne bi banke mogle otići u stečaj. A to ne bi pogodilo samo anonimne velike ulagače, već i brojne privatne ulagače koji drže obveznice banaka ili imaju visoke iznose na računima u tim bankama. Ako, pak, talijanski premijer Matteo Renzi odluči ignorirati pravila Europske unije i na vlastitu ruku spasiti banke, ključni element bankovne unije postalo bi mrtvo slovo na papiru – i to usred najveće krize Europske unije.

A teške gubitke vjerovnika i klijenata banaka Renzi si ne može priuštiti jer bi se do kraja listopada trebao održati referendum o čijem ishodu ovisi i njegova politička sudbina. Iako će se odlučivati samo o smanjivanju ovlasti talijanskog senata, što je dakle čisto unutarnjopolitičko pitanje, potencijalne posljedice tog glasovanja mogle bi biti dalekosežnije jer bi Renzijev neuspjeh mogao prouzročiti veće turbulencije. „Referendum u Italiji je nakon britanskog referenduma najveći politički rizik za Europu“, smatra Giada Giani, analitičarka u banci Citibank. „Građani bi referendum mogli iskoristiti kao priliku za glasovanje protiv Europe. U Italiji je vrlo izraženo nepovjerenje prema Europskoj uniji odnosno eurozoni.

Po novim EU-ovim propisima, koji su stupili na snagu u siječnju, javnim novcem ne smije se pomagati propalim bankama ako gubitke ne budu snosili i kreditori iz privatnog sektora. Privatni fond Atlante, ustanovljen nedavno kako bi olakšao spašavanje banaka, već je bio prisiljen iskoristiti pola svoga kapitala kako bi kupio dionice u dvjema bankama nakon što njihovi pokušaji dobivanja kapitala na tržištima nisu izazvali nikakav interes.

Za Europu na kocki teško može biti nešto više. Legitimnost Europske unije uglavnom počiva na njezinoj tvrdnji da će za zajedničke probleme pronalaziti zajednička rješenja. Ta je legitimnost u Italiji već bila u pitanju zbog optužbi da eurozona nije pronašla rješenje zajedničkog problema rasta i da je zajednički problem nelegalne migracije godinama smatrala čisto talijanskim problemom sve dok izbjeglice nisu počele stizati u Njemačku. Zaključe li talijanski štediše da ih se tjera da snose velike gubitke zato što EU nije prepoznao zajedničku opasnost koju predstavlja brexit, šteta legitimnosti EU-a mogla bi biti nepopravljiva. A talijanska bankovna kriza mogla bi postati financijska, gospodarska i politička kriza cijele Europe.

Darko Kovačić