Hrvatski Fokus
Uvodnik

Izbora ne će biti!

Nevidljiva ruka (do)vodi Plenkovića na čelo HDZ-a

 
 
• Kod mafije opomena pred likvidaciju je krvava konjska glava u krevetu žrtve. U hrvatskoj politici nije tako krvavo i crveno, ali slično ljudi mijenjaju ponašanja i stavove. Iz straha ili…? Oni koji su zadnjih godina vodili ili vladali HDZ-om preko noći su postali pitomi, dobrohotni i prilagodljivi. Odjednom su pristali na sve ono što im je nametnuo netko izvana. Dakako, radi se o kandidaturi Andreja Plenkovića za čelno mjesto naše najjače i najdomoljubnije političke stranke. Do prije dva dana i Milijan Brkić i Darko Milinović natjecali su se u izjavama kako HDZ ne može preuzeti netko izvana, sa strane, netko tko nije „krvario za HDZ“. I onda odjednom pomirljivost. Brkić je zašutio, a Milinović se počeo hvaliti kako je nakon razgovora s Plenkovićem shvatio da jednako misle! „Razgovarao sam s Plenkovićem o budućnosti HDZ-a i shvatio da između nas nema prevelike razlike. Imamo gotovo identičnu viziju HDZ-a i Hrvatske!“, rekao je Dado. Što reći nakon ovoga? Početi se smijati ili plakati? Onaj koji je prije neki dan izjavio kako novi šef HDZ-a treba postati »domoljub koji je posljednjih 20 godina krvario za stranku«, i sada pristati na nametnutoga kandidata izvan HDZ-a je dno dna. Dugo godina poznajem Milinovića i nisam mislio da je baš toliki karijerist. Pristati da Plenković ostane jedini kandidat u utrci za novog predsjednika HDZ-a je nedemokratski, jadno i ponižavajuće. Nakon ovoga više nemaju smisla nikakvi izbori 17. srpnja. Neka odmah proglase kralja bez krune.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/07/Lenin_Stalin.jpg
Lenjin i Staljin
 
• No, vratimo se izborima kojih očito biti ne će. A zašto i zbog čega? Samo zbog Zlatka Hasanbegovića. Ide li se na izbore i kandidira li se popularni povjesničar, Andrej Plenković gubi u prvom krugu i to s velikom razlikom. Tako bi bilo ako se ipak bude pitalo hadezeovce. Zato se sada i sve čini kako do izbora ne bi došlo, odnosno da se Hasanbegović ne kandidira, odnosno da Plenković bude jedini kandidat kao u vrijeme Josipa Broza. Jednostavnim rječnikom rečeno, za politiku stranke oni koji sada upravljaju njome sve će učiniti da se ne čuje glas i mišljenje članova Hrvatske demokratske zajednice. Kako to nazvati? Možda demokracijom na djelu!
 
• Na ovoj adresi pogledajte kako se ljube Andrej Plenković i Zoran Milanović:
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10208437084038924&set=a.10207141360566647.1073741828.1661123815&type=3
 
• Kad već gledamo, pogledajmo i skromni dom bivšeg jugoslavenskog „tužiova“ i sadašnjeg hrvatskog „advokata“ Ante Nobila: (https://www.youtube.com/v/xKgJHxwYX3A
 
• U najnovijem izvješću SOA-e ističe se da je u Hrvatskoj „zamijećeno iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma posebno među mlađom populacijom“. Razlog više da se prestane s provedbom velikosrpskog obrazovnog sustava u Vukovaru, Dalju, Borovo Selu… Ako sada nije vrijeme da srpska djeca u Hrvatskoj uče hrvatsku povijest – nakon 21 godine od pobjede nad Srbima – onda nikada ne će ni biti.
 
• Manipulacija s hrvatskim nogometom se nastavlja nakon poraza od Portugala. Manipuliralo se i po povratku nogometaša kući. Prednjačio je riječi Novi list i naveo da je „vatrene“ na Plesu dočekalo „nekoliko stotina navijača“. Za razliku od 24 sata, koji je napisao: „Tisuću mladih navijača dočekalo Vatrene u Zagrebu!“. I portal www.net.hr, je napisao: „Više od tisuću zaljubljenika dočekalo Luku Modrića…“
 
• Austrijska kriminalistička policija u Salzburgu podigla je kaznenu prijavu Silva Gorenca zbog ubojstva Stjepana Crnogorca. Gorenc je bio šef Udbe sedamdesetih godina XX. stoljeća. Tada je naredio otmicu i likvidaciju hrvatskog državljanina Stjepana Crnogorca. U kaznenoj prijavi stoji, da je drugooptuženi Boris Mužič, šef slovenske Udbe tih godina, priznao to kazneno djelo. Poznati slovenski istraživač i publicist Roman Leljak poziva čitatelje da pomognu da se što prije podigne optužnica i izda uhidbeni nalog protiv Gorenca.
 
• Kako su Riječani proživljavali uspjehe hrvatskih nogometaša u Francuskoj. To možemo vidjeti na nekoliko primjera. Dok običan puk pati zbog orjunaškog ponašanja nekolicine rušitelja hrvatske države, medijski moguli sve relativiziraju. U komentaru u Novome listu Omri Darius je zapisao: »SMRDLJIVI BALKANCI, "DECA" JUGO-OFICIRA, JUGOSLAVENI – ORJUNAŠI I PLAĆENICI OSTOJE RANKOVIĆA – vi ste izrodi! ZBOG VAS HRVATSKA DANAS NIJE POBIJEDILA! Sram vas bilo! Vi niste Hrvati, traba vas ispisati iz državljanstva… smrdljivi yugočetnički izrodi! Za Hrvatsku, bez komunjara i hrvatskih izdajica I terorista« (http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Od-euforije-do-gorcine-Brojni-Rijecani-pratili-utakmicu-na-Gatu-Karoline-Rijecke). S druge strane, novinar Denis Francišković tuguje i ovako piše: »Osjećaji su se miješali, a Riječani i oni kojima su bijelo-crvena polja hrvatska u srcu, različitih su raspoloženja na kraju dočekali remi s Česima nakon što je pobjeda već bila na dlanu.« Dakle, Rijeka je puna onih kojima „bijelo-crvena polja hrvatska“ nisu u srcu. Nije teško zaključiti koja su im polja „u srcu“.
 
• Večernji list javlja kako „Džihadist sa snimke izgovara ISIL-ovu prijetnju na bosanskom jeziku, a ime mu je Jasmin Keserović“. Što tu ne valja? Puno toga, ali meni ponajvećma najviše smeta jedna stvar. Džihadist ne izgovara ISIL-ovu prijetnju na „bosanskom jeziku“, jer taj jezik ne postoji. Kako pretpostavljam da je Jasmin Keserović Bošnjak, onda može prijetiti samo na bošnjačkom jeziku. Bez navodnika.
 
• U Subotici je 21. lipnja potpisana Deklaracija o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske. Potpisali su je Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović. Nebitno je što ova Deklaracija nema nikakvo obvezujuće i pravno značenje, ali je činjenica da je potpisana. Slično i kada je Ivica Račan 2001. pokušao predati Savudrijsku valu Slovencima. Deklaracija se sastoji od šest točaka u kojima se, između ostaloga, navodi kako će se pokrenuti ili ubrzati bilateralna zaštita manjina – srpske u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji, zatim aktivno pristupiti pripremama državnih komisija o određivanju granične crte između Srbije i Hrvatske, kao i da će se početi s primjenom Sporazuma o pitanjima sukcesije potpisanog 29. lipnja 2001. u Beču. U Deklaraciji se također planiraju potražiti još uvijek nestale osobe iz vremena srbijanske agresije na Hrvatsku. U petoj točki Deklaracije navodi se spremnost da se aktivno i koordinirano djeluje u borbi protiv terorizma i izbjegličke krize, dok se u posljednjoj šestoj točki izražava spremnost na aktivno djelovanje u zajedničkim razvojnim i prekograničnim projektima EU-a. Ako već Deklaracija nije ništa drugo nego papir za objesiti mačku o rep, ima jedna druga stvar koja je izbila na vidjelo. Tijekom posjeta hrvatske predsjednice Bačkoj i tamošnjim Hrvatima u medijima je napokon priznato kako samo u Vojvodini živi 80.000 Hrvata. Dakako, pridodali su i tzv. Bunjevce. Ovo je razlog više da povjerujemo kako će službeni Beograd, bude li ozbiljnije pritisnut izvana, napokon morati osigurati jedno zastupničko mjesto za Hrvate u tamošnjem parlamentu i da Hrvate više ne predstavljaju srpske stranke iz svojih interesa. Najnoviji primjer je Tomislav Žigmanov kojega je u skupštinu poslala Demokratska stranka, a ne Hrvati.
 
• Ne postavlja Srbiji zahtjeve samo Zagreb na putu u EU. Uz Hrvate, posebno glasni su Bugari i Rumunji, koji pokušavaju što više isposlovati za svoje nacionalne manjine. Uz njih tu su sada i Velika Britanija, a iznenađujuće i Finska.
 
• Ima više razloga zašto se Europska unija raspada. Evo nekih. Sintagma „više Europe“ je ustvari njemački zahtjev da se teoretski neograničen broj izbjeglica raspodijeli po čitavoj Europi, izbjeglica koje drugi uopće nisu ni htjeli primiti. I neriješena dužnička kriza je sa svojim „europskim odgovorom“ više problema stvorila nego riješila: bogate zemlje smatraju da su iskorištene, a siromašne da im se nameće tutorstvo. Protueuropski stav nije samo ograničen na Britaniju. U 10 zemalja članica Europske unije u kojima je agencija Pew Research Center provodila istraživanja, jedan od dva stanovnika  je protiv Unije. U prosjeku 42 posto želi da se ovlasti vrate nacionalnim vladama, naspram 19 posto onih koji žele da se više ovlasti prenese na EU. Danas  je Unija manje popularna u Francuskoj nego u Britaniji. Prošli su izbori u Španjolskoj, i približava se referendum o ustavnim reformama u Italiji. Šok zbog brexita će zasigurno imati odjeka. Dok se Britanija priprema napustiti EU, ona će tražiti i treba joj brzo obećati, da će dobiti pristup europskom tržištu uz prijateljske uvjete, vrlo slične onima koje uživaju Norveška i Švicarska. To je pitanje snažnog zajedničkog interesa.
 
• Turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan pisao je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i ispričao se zbog rušenja ruskog borbenog zrakoplova od strane turskoga zrakoplovstva. Erdoğan je u pismu uputio sućut obitelji ruskog pilota koji je poginuo kad je avion srušen i da je rekao da mu je žao i još je dodao da je u tijeku istraga protiv turskog državljanina koji je "povezan s pogibijom ruskog pilota". Osim ovoga „događaja“, Erdoğan je na putu pomirbe i s Izraelom nakon što Tel Aviv nije dozvolio da konvoj turske pomoći uđe u Gazu i tom prilikom ubio turske članove posade. Time se preko noći stvaraju uvjeti za stvaranje nove osovine Rusija – Turska – Izrael.
 
• Na izborima u Španjolskoj u nedjelju 26. lipnja, pobijedili su konzervativci. To je suprotno od onoga što je većina medija „predviđala“, da će se na vlast vratiti ljevičarska stranka PSOE na čelu s marksistom Pablom Iglesiasom. Ujedno je to i poraz chavističkoga Podemosa. Pablo Iglesias je istomišljenik Aleksisa Ciprasa i obožavatelj Huga Cháveza.
 

Marijan Majstorović

Povezani članci

Imamo vlast koja laže…

HF

Stopostotni invalidi u prednosti

HF

Lako je Mađarima kad imaju Orbána

HF

Nisu pomogli ni glasovi mornara

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...