Prema novodonesenom paktu o migracijama u Bruxellesu Hrvatska će morati osigurati jednake standarde prihvata za tražitelje azila kao i u ostatku Unije
- Predizborna kampanja traje. Ljudi je sve manje prate, ali pratili vi ili ne kampanju, ona prati vas. Utječe na sve nas, posebice u ovo globalizacijsko vrijeme kada iz svake paštete izlazi AP i njegova pokvarena družina. A da je Andrej Plenković gori od najgorih svjetskih globalizatora i hrvatskih komunista potvrđuje i sâm Jurica Pavičić, ljevičarski novinar i čovjek koji je na jugu Makedonije služio JNA pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Ako je HDZ desna ili desno centristička stranka, onda biste očekivali da taj i takav J. Pavičić bude protiv njega, ali nije tako. Zahvaljujući ili upravo zbog A. Plenkovića on, Jurica P., podržava Plenkovićev HDZ. A zašto? Zato jer je Plenkovićev HDZ globalističkiji, ljeviji, liberalniji i komunističkiji od ijedne hrvatske političke stranke ili partije. Plenkovićev HDZ je ono što Jurica Pavelić živi, osjeća i želi, pa zato u Jutarnjem listu on o također lijevoj skojevki i antifi Sandri Benčić ovako 6. IV. 2024. piše: »Mračne tajne Sandre Benčić: Kako je Hrvatskoj predstavljena ‘strašna afera‘, veća i od lopovluka u Ini. “Afere” zabočke prodavačice petardi samo nas podsjećaju do koje je mjere neizvjestan život njezine generacije. U listopadu 2023. Hrvatska je, kao i obično, grcala u aferama. Mostovi su saborski zastupnici tog ljeta otkrili skandal kojem će mediji nadjenuti nadimak “afera 1 cent”. Na sve je to premijer Plenkovićtog listopada reagirao uobičajenom tvrdokornošću hipopotama. Dok se javnost snebivala nad lopovlukom u Ini, rekao je kako to “danas ne će i sutra ne će” biti tema. Jer “imamo mi druge teme”. Recimo, evo jedne. Tko je i kada prodavao petarde?« (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/mracne-tajne-sandre-bencic-kako-je-hrvatskoj-predstavljena-strasna-afera-veca-i-od-lopovluka-u-ini-15447187). Nakon ovoga sve je poznato, a to što će i dalje jadni neki Hrvati dati svoj glas Plenkovićevu HDZ-u misleći u podsvijesti da daju glas Franji Tuđmanu, možemo samo biti tužni. I da se razumijemo, nije Jurica P. ni protiv Sandre B., naprotiv, samo je kod AP-a, za razliku kod Sandroline, siguran da ga vodi u marksističku budućnost.
HDZ, SDP i Možemo su za globalizaciju
- Od nepoznata čovjeka dobio sam ovu kratku poruku: »Za stranke kao što su HDZ, SDP i MOŽEMO pouzdano se zna da su za globalizaciju, za neke se pouzdano zna da nisu za globalizaciju (Pravo i pravda, Domovinski pokret, Stranka Ivana Pernara) dok se neke o tomu još nisu otvoreno izjasnile. Stoga budimo budni.« I trebamo biti – budni!
Grevio – zastrašujuća rodna ekipa
- Najpopularniji kandidat Domovinskoga pokreta na sljedećim izborima svakako je hrvatski povjesničar i publicist Josip Jurčević. Nositelj je liste u VII. izbornoj jedinici. U svom obraćanju javnosti J. Jurčević spomenuo je glavne programske odrednice DP-a, a to su zaustavljanje demografskog sloma, borba protiv korupcije, zaustavljanje migrantske invazije, te ukidanje Istanbulske konvencije o kojoj je rekao: »Ta konvencija rastače hrvatski identitet, širi malodušje i potiče bijeg iz Hrvatske. Iza toga stoji zastrašujuća rodna ekipa koja se skraćeno zove Grevio. Neupitno je da se preko navodne zaštite žena šverca rodna ideologija. Vladajućima nije u fokusu zaštita žena, nego preko civilnog društva, udruga koje su naslijeđene iz jugokomunizma, one ne štite žene nego postupaju diskriminacijski. One ne štite žene nego svoje ideološke srodnice«, te dodao: »Najveći problem Hrvatske je demografski slom. To je težište programa koalicije koju predvodi Domovinski pokret. Veleizdajnici koji sada vladaju Hrvatskom pripremaju zamjenu stanovništva da imaju nove stanovnike koji se ne će buniti protiv njih«.
Problemi poštenih medija
- U prošlom Uvodniku napravio sam malo veću analizu Izjave HBK o izborima za Hrvatski sabor 17. travnja 2024. godine. I neki drugi analitičari kritizirali su biskupe da su se ponijeli jadno i čvrsto svrstali na stranu izdajnika Andreja Plenkovića koji nesmiljeno već osam godina promiče globalizaciju u kojoj nema ni Boga, a ni Hrvata-katolika. Zbog te sramne Izjave Hrvatske biskupske konferencije u problemu su se našli i neki mediji koji uspravno kroče i bore se također protiv globalizacije, islamizacije i dekršćanizacije i Europe i Hrvatske. Jedan od tih časnih medija je Narod.hr. U tom kontekstu treba sagledati i opširan članak Anamarije Pavić koja se već u naslovu upitala znamo li koje stranke promiču rodnu ideologiju i pobačaj? (https://narod.hr/hrvatska/jasna-poruka-hbk-znate-li-koje-stranke-promicu-rodnu-ideologiju-i-pobacaj/amp). Odgovor je jasan i nedvosmislen – HDZ! Plenkovićev HDZ, kojega je AP srozao na najniže grane. Ostale stranke i strančice su nebitne. Jer nisu na vlasti.
Vladajući HDZ promiče “antikršćanske vrijednosti”
- Ustvari Narod je pokušao obraniti HBK i njegovu komisiju Iustitia et pax. Ali to je nemoguće. Anamarija Pavić je napisala: »Iustitia et pax se ogradila od bilo kakvog svrstavanja prema nekoj političkoj opciji, niti sugerira za koga bi građani trebali glasati. Na građanima je, ne samo da prouče programe stranaka, već i da se dodatno informiraju. Kako ne bi upali u staru zabludu davanja podrške onim strankama koje su nekad bile predstavnice demokršćanskih vrijednosti, ali su ih s vremenom u potpunosti izokrenule. Izdvojili smo tri stranke koje su pokazale, kako kroz dosadašnju praksu, tako i u predizbornim programima, da promiču ”antikršćanske” vrijednosti. Tu spadaju sve stranke ljevice od kojih smo izdvojili SDP i Možemo te HDZ kao stranku koja se definira kao desni centar no u praksi zagovara druge vrijednosti«. Čudim se da je spomenula HDZ, jer branjenjem HDZ-a zamjerila se HBK-u i biskupima koji drmaju Crkvom u Hrvata. Ovdje je nebitno što piše u programima stranaka Možemo i SDP, jer nisu na vlasti, ovdje je jedino bitan Plenkovićev HDZ koji je u proteklih osam godina uveo i provodi i rodnu ideologiju i pobačaj. I na papiru i u praksi!
EU je diktatorska organizacija
- Pod velikom prisilom Europski parlament usvojio je u Bruxellesu pakt o migracijama, paket od 10 zakonodavnih akata kojima se reformira europska migracijska politika i politika azila, dakako, na gore. Izglasane uredbe bi se trebale početi primjenjivati za dvije godine u što baš i ne vjerujem. Navodno bi ova silom nametnuta reforma upravljanja migracijama i azilom, s novima pravilima trebala uvesti više reda u migracijama u Europu. Paket je donesen na silu, jer nije bilo kompromisa, što znači da je EU diktatorska organizacija u kojoj se članicama nameću razni paktovi kao i ovaj o migracijama. Meni je nekako najopasnije to što će od sada nasilnim usvajanjem ovoga pakta sve države članice Unije »morati osigurati jednake standarde prihvata za tražitelje azila kad je riječ, primjerice, o stanovanju, školovanju i zdravstvenoj skrbi«, što znači da će Hrvatska biti prisiljena da prima svakoga kako joj narede u Bruxellesu. To je još jedna potvrda gubitka hrvatskoga suvereniteta za vrijeme izdajničke vladavine A. Plenkovića.
U pravoslavnom selu kamp za muslimanske migrante
- U selu Lipa kod Bihaća 1971. živio je 181 Srbin, prema popisu 1981. bilo je 105 Srba, 1991. 72 Srba, a, nakon rata od 1991. do 1995. u Lipi nema nijednoga čovjeka, pa tako ni Srba u nekada svome selu. Ako pomislite da je Lipa napuštena, varate se. U Lipi, tom bivšem selu Cazinske krajine naseljenom Srbima, organiziran je prihvat muslimanskih izbjeglica s Istoka, a u zadnje vrijeme poznatiji je po nekim katoličkim tzv. humanitarnim organizacijama koje financiraju ljudi poput osvjedočenih „filantropa“ poput Gyule Szöresa alias Georgea Sorosa. Godinama su se neke organizacije Srba bunile da njihovo napušteno selo bude prihvatilište za muslimanske migrante iz Azije i sjevera Afrike, ali bezuspješno. A u priču u Lipi i oko uključen je i naš biskup, ustvari riječki nadbiskup Mate Uzinić. Gdje je god globalizacija, tu je i Mate iz Dubrave ponad Omiša. Javljaju mediji 15. III. 2024. da se nadbiskup M. Uzinić susreo s predstavnicima humanitarne organizacije SOS Balkanroute (https://ika.hkm.hr/novosti/mons-mate-uzinic-susreo-se-s-predstavnicima-humanitarne-organizacije-sos-balkanroute/), sa čelnikom SOS „balkanske rute“ Petrom Rosandićem. S Rosandićem još su bili Roswitha Feige iz „mreže crkvenih općina Pfarrnetzwerk Asyl“ i Stanko Perica, ravnatelj „Isusovačke službe za izbjeglice u Jugoistočnoj Europi“.
Strancu i ženu svoju daj…
- Pogledajmo što piše na mrežnoj stranici Pfarrnetzwerk Asyla: »O nama “Ako stranac živi s tobom u tvojoj zemlji, nemoj ga tlačiti. Stranca koji ostane s tobom treba tretirati kao domaćeg i treba ga voljeti kao samoga sebe; jer ste i sami bili stranci u Egiptu. Ja sam Gospodin Bog tvoj.” (Lev 19,33-34) “Parish Network Asylum” je mreža kršćanskih župa u Beču i Donjoj Austriji na temu “bijeg, azil, integracija i sudjelovanje” s ciljem: Javno se zalagati za prava ljudi u bijegu Umrežiti župe koje su zainteresirane za pitanja koja se odnose na teme „bijeg, azil, integracija i sudjelovanje“. Promicati razmjenu iskustava i međusobnu podršku Podići svijest o ovoj temi Davanje duhovnih poticaja, kao što su molitvene inicijative, medijski prilozi, događanja… Za pružanje društvenih impulsa, kao što su koordinirani napori pomoći sudjelujućih župa i naših vlastitih projekata pomoći “Župna mreža azila” ne pruža individualne savjete i nije mreža za crkveni azil. Mapa s informacijama o mreži župa azila sažeto predstavlja naše aktivnosti i dobrodošla je za dijeljenje. Na glavnoj skupštini u listopadu 2022. godine odlučili smo se o sljedećim osnovama suradnje:
“Župna mreža azila”
- U „Azilu župne mreže“ trenutno sudjeluju sljedeće župe i organizacije: Altsimmering (Wien Simmering) Am Tabor – župa Leopoldstadt-Brigittenau (Wien Leopoldstadt) Breitenfeld (Wien Josefstadt) Crkva Otkupitelja (Wien Liesing) Franjo Saleški (Wien Döbling) Hildegard Burjan (Beč Rudolfsheim-Fünfhaus) Inzersdorf-Neustift (Wien Liesing) Machstrasse – St. Klaus von Flüe (Wien Leopoldstadt) Neu-Guntramsdorf (Donja Austrija) Probstdorf (Donja Austrija) Schwechat, rimokatolik (ne) Schwechat, protestant (Donja Austrija) Johann Nepomuk (Bečki Leopoldstadt) Stadlau (Wien Donaustadt) Božanskoj riječi (Wien favoren) O radosnoj vijesti (Wien Wieden i Margareten) Katekumenat za odrasle Bečke nadbiskupije Župni Caritas Bečke nadbiskupije Družbe sestara Žalosne Majke (Bečki Simmering)Za učlanjenje u Mrežu župa azila potrebna je odluka župnog vijeća ili vodstva zajednice i potvrda župa članica« (https://pfarrnetzwerkasyl.at/wp/ueber-uns/). Još piše da je logo, logotip „Župne mreže azila“ crtež učenika iz BG/BRG Schwechata, austrijskog grada 18 kilometara jugoistočno od Beča, koji je nastao „tijekom razvoja naše prve postaje križnog puta za ljude u bijegu (2011.) i tada je usvojen kao logo mreže“. Što znači da su oni znali četiri godine prije da nam svjetski globalizatori pripremaju „balkansku rutu“ i „migrantsku krizu“ preko Hrvatske. Nije to nikakva „župna mreža azila“, nego globalizacijska mreža za uvoz islamskih migranata iz Azije i Afrike na europski kontinent. Planska mreža!
Nadbiskup Mate Uzinić i migranti-azilanti
- Sada se postavlja pitanje što onda s njima ima nadbiskup riječki Uzinić? Pa, ima puno. On se uvijek javlja tamo gdje treba podržati neprijatelje Hrvatske na raznim razinama. Njemu je sve u redu ono za što većina Hrvata misli da nije. On podržava papu Franju, a svi vidimo da nije u redu. Ne znam što misli o odstupu pape Benedikta XVI. jer obični vjernik, katolik ili Hrvat misli da to nije u redu i da je od tada počelo loše i za katolike i za Hrvate. Da ne mudrujem, pročitajmo što je o tom susretu mons. Uzinića i gostiju iz Beča napisala IKA, službena agencija Katoličke Crkve u Hrvatskoj: »Tema sastanka bila je provođenje Dublinske konvencije – kako se nositi i adekvatno odgovoriti na aktualna pitanja i izazove europske migracijske krize. U zaključku sastanka dogovoren je nastavak suradnje s Caritasom Riječke nadbiskupije u rješavanju budućih pitanja vezanih uz azilante i njihovu integraciju u društvo. Bila je to ujedno i prilika za zahvalu dobrotvorima na dosadašnjoj suradnji s Tranzitnim punktom za migrante. Na kraju sastanka zahvalnice je okupljenima uručila ravnateljica Caritasa Riječke nadbiskupije Marijana Medanić. Zajednički susret zaključili su posjetom Razvojnom integracijskom centru sv. Vid koji je predstavljen kao primjer dobre prakse u sklopu Caritasova projekta „Pomoć ranjivim skupinama Ukrajinskih izbjeglica“, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.« Tri su stvari bitne iz ove IKA-ine vijesti, prenesene vijesti Ureda za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije, i to bez ikakve ograde, a to su „Dublinska konvencija“, „Tranzitni punkt za migrante“ i što ustvari znači to da Caritas Riječke nadbiskupije ima za cilj „rješavati buduća pitanja vezana uz azilante i njihovu integraciju u društvo“. Koji su to azilanti, koje su vjere, jesu li došli samo muškarci ili su došli s obiteljima i kako „integrirati“ one koji to ne će! To se ne spominje u vijesti IKA-e. Dublinska konvencija je osnovana od strane globalističke Europske unije 1990., stupila na snagu 1997., te lukavo pravničkim rječnikom malo promijenjena 2003. Ustvari, zamijenjena je Uredbom Vijeća br. 343/2003 (Uredba Dublin II.), čija je valjanost prestala 16. ožujka 2003. godine ali i dalje se radi s azilantima, pa je tako došlo i našega mons. Mate Uzinića. Jako je čudan i ovaj „Tranzitni punkt za migrante“ u Rijeci.
Zna li nadbiskup M. Uzinić tko je P. Rosandić?
- Postavlja se i pitanje zna li nadbiskup M. Uzinić tko je Petar Rosandić? Vjerojatno sve zna! Njegova je obitelj 1991. kidnula iz Zagreba kada je imao devet godina. U znak zahvalnosti Austriji koja je primila Rosandiće Petar R. pjeva rap pjesme koje su provokativne i pomaže ilegalan ulazak neprovjerenih osoba od kojih je jedan dio sigurno bio u ISIL-u. Kako misli Petar Rosandić pogledajmo na temelju onoga što je rekao za Story.hr, a prenio sarajevski Klix.ba: »Ksenofobna politika policijskog pendreka Viktora Orbána i drugih desničarskih populista postala je mnogima orijentir u odnosu prema izbjeglicama, a pritom su pogaženi i posljednji temelji Europe odane ideji jednakosti i ljudskim pravima. Europska konvencija o ljudskim pravima danas ne postoji kad je riječ o izbjeglicama. Pogledajte što se događa na Sredozemnome moru, gdje se svjesno ubijaju ljudi koji nemaju ništa više osim nade da će preživjeti vožnju u nesigurnom, jednokratnom čamcu. Kad sam se našao u bosanskoj džungli i vidio u kakvim su uvjetima ljudi primorani živjeti, dok se mi istodobno, 224 kilometara dalje u Austriji, ‘kupamo’ u blagostanjima moderne Europe, bilo mi je jasno da to ne želim ostaviti iza sebe i zatvoriti oči pred nepravdom. Mislim da je vrijeme da se kao društvo pogledamo u ogledalo. Kakav nam je odnos prema najslabijima, takvi smo uistinu kao društvo« (https://story.hr/Same-chances/a159970/Petar-Rosandic-Vrijeme-je-da-se-kao-drustvo-pogledamo-u-ogledalo.html); (https://www.klix.ba/vijesti/bih/petar-rosandic-za-otkrivanje-austrijskog-guantanama-u-bihacu-dobio-priznanje-u-becu/231123034). Dakle, globalisti iz Storyja i islamisti iz Klixa jednako misle. I što je još gore, isto rade. Dakako, svatko iz svojih interesa. I s takvim se čovjekom sastaje naš riječki nadbiskup!
HRT u službi velikosrpstva
- HRT je u četvrtak ipak prikazao velikosrpski, odnosno protuhrvatski film redatelja Veljka Bulajića Bitka na Neretvi! To je još jedna potvrda kako su u Hrvatskoj na vlasti potomci jugopartizana i jugokomunista koji nisu prihvatili obnovu hrvatske države 1941. godine, nego su je rušili. Ovaj film nedavno preminuloga redatelja Bulajića bio je jedan lažni film u službi velikosrpske (jugoslavenske) politike protiv Hrvatske i Hrvata. Jer svi oni koji nisu prihvatili povijesnu činjenicu, obnovu hrvatske državnosti kršili su sve zakone i propise. A oni koji su se pobunili s puškom u ruci, bili su teroristi. Najobičniji teroristi. Stoga je nasilno prikazivanje ovoga filma na državnoj televiziji – usprkos otporu i negodovanju većine Hrvata – samo potvrda da svoj glas na izborima u srijedu ne dajete izdajniku A. Plenkoviću. Jer svaki glas za Plenkovića i njegov HDZ je glas za one koji nam nameću lažnu velikosrpsku povijest i kroz ovaj lažni film iz 1969. godine.
Jugomanija
- Dosta mi je Danke Ilić! Dosta! Svakoga dana na stotine i tisuću puta i načina bili smo izbombardirani s nesretnom Dankom. Zauzet poslom, nisam odmah shvatio o komu se radi. A onda, čujem za Bor, pa Bor je na istoku Srbije gdje žive Vlasi. Tada se zainteresiram i saznam da je jadno dijete iz Srbije, a tzv. hrvatski mediji prate potragu za njom kao se radi o djetetu iz susjedstva. Grozno s medijima u Hrvatskoj, a u stranom, srbijanskom vlasništvu. Neviđena jugonostalgija. Nisam ja protiv male Danke, nego sam protiv bolesne histerije. Po cijelom svijetu djecu ubijaju, kradu… Svakoga dana. I što da mi za tim plačemo? Nema koristi. I kada se dogodi ovakav bizaran slučaj sudjelovanja cijele medijske Hrvatske za tamo nekim malim djetetom na istoku Srbije, vidimo koliko je um naših Hrvata zarobljen jugonostalgijom i bolesnim bratstvom i jedinstvom. Klasičan oblik stockholmskog sindroma.
