Hrvatski Fokus
Uvodnik

Milanovićeva žena zna kuhati!

Nakon Sanadera, Karamarka i Oreškovića, na red je stigao i Milanović

 
 
• Iz tjedna u tjedan pratimo razvoj događanja u državi. Iz tjedna u tjedan sve je napetije i složenije. Ovaj tjedan nekako je bio najgušći političkim događanjima. Ovdje ne mislim toliko na raspisivanje izbora za Hrvatski sabor 11. rujna (možda i simbolika odigra kakvu ulogu!), kao ni na izbor na izborima bez mogućnosti izbora za novoga čelnika Hrvatske demokratske zajednice. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odredila je jedini mogući nadnevak za dan izbora nakon ljetnih godišnjih odmora, a Andrej Plenković je također jedino moguće rješenje koje nam je nametnuto. Ovdje prije svega mislim na Zorana Milanovića koji je napokon ozbiljno načet. Godinama domoljubni mediji poskrivećki pišu i objavljuju brojne Zoranove eskapade i izlete koje imaju veze s kriminalom. Ti i takvi ne baš utjecajni mediji pišu i objavljuju, dok oni glavni, lijevi mediji i oni kojih se to tiče, čvrsto prešućuju. I prešućivali su do neki dan. I sada je napokon car ogoljen. Nakon što je bez dokaza od 2009. uništen Ivo Sanader, te 2016. i Tomislav Karamarko, nakon medijske likvidacije Tihomira Oreškovića na red je stigao i Milanović. Kako sada stvari stoje, njemu prijeti potop. Ne od EPH, Styrije, Novoga lista, Nove TV ili RTL-a, nego od istih onih domaćih i inozemnih središta moći koja stoje i iza prethodnih likvidacija Sanadera, Karamarka, Oreškovića… I uvijek nakon medijske paljbe, slijedi ona tzv. pravosudna. Najbolji nam je aktualni primjer Zdravko Mamić. A kako naše pravosuđe nije „pravo“, a više „suđe“, vidi se na brojnim spektakularnim uhićenjima i suđenjima ljudi koji su nekome stali na žulj, a koji su ipak nakon pet do 10 godina oslobođeni svake krivnje. Svježi su primjeri Vinko Mladineo i Damir Polančec.  
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/zoran-milanovic-linic-.jpg
PARTIJSKA OSVETA – Hoće li Linić doći glave Milanovića?
 
• Koji je krimen Zorana Milanovića? Kažu da ih je puno. Slažem se s onim što je ovih dana izjavio bivši oficir JNA Vlaho Orepić kako Milanovićev krimen iz Ville Costabella i nije nešto naročito. Ima toga puno više što mora izaći na vidjelo, odnosno što mora biti predmet istrage DORH-a, Uskoka, Pnuskoka… Čelnik Mosta, koji je trenutačno prvi pandur u Hrvata, pritom dakako aludira na druge utjecaje čelnika SDP-a proteklih godina koji su klasični oblik sukoba interesa. DORH i Uskok mogu odbaciti jednu, dvije ili tri argumentirane prijave protiv Milanovića, ali ne mogu i onu četvrtu, petu, šestu… Ovdje ne treba ni spominjati česte Milanovićeve izlete državnim zrakoplovom na Krk i Rijeku sa svojim ministrima, pajdašima i pajdašicama, kao ni sve ono što je povezano s njegovim bratom Krešom Milanovićem o čemu njegov bivši partijski kolega svakodnevno ponavlja. Od propale gradnje u Dubrovniku, preko Pismohrane, pa sve do kredita od 3,2 milijuna eura od Ljubljanske banke.
 
• Unatoč velikom kriminalu i teškoćama svakodnevice, najviše me je nasmijalo priopćenje pristiglo iz SDP-a na temu potrošnje Zorana Milanovića i njegovih drugoga protekle četiri godine u riječkoj vili ne tako davno u vlasništvu Al Caponea. Kada je javnost saznala koliko je Zoki trošio za piće, iće i drugo u toj vili, SDP-ovi komesari su u svojoj obrani napisali kako to nije istina, jer da je navodno njemu kuhala njegova žena Sanja Milanović Musić. Dakle, Zokina žena zna kuhati! Samo ne znam je li sigurno da je ona to jelo u toj vili i jela.
 
• Unatoč lažnom protivljenju Zagreba Srbija je u Bruxellesu otvorila pregovore u dva ključna poglavlja u pristupnim pregovorima, poglavlju 23 Pravosuđe i temeljna prava i poglavlju 24 Sloboda, pravda i sigurnost. To je jako teški udarac hrvatskim interesima. To je znak kapitilantske i nikakve politike pregovaranja hrvatske diplomacije na čelu s ministrom vanjskih poslova Mirom Kovačem. Time je višestruko prevarena hrvatska javnost – a da o hrvatskim interesima ne govorima – jer Srbiju više ništa ne može spriječiti da i dalje zlorabi svoj zakon o univerzalnoj jurisdikciji za suđenja za ratne zločine, osiguranje prava hrvatske manjine u Srbiji i punu suradnju s Haaškim sudom. To što Kovač i dalje papagajski ponavlja „da Srbija mora ukinuti nadležnost za ratne zločine u Hrvatskoj, morat će taj zakon promijeniti, morat će zakon suspendirati“, dokaz je više njegove nesposobnosti, dokaz je više njegove odgovornosti. Jedino što Kovaču ne možemo prigovoriti je činjenica da je stanje do 2016. bilo još gore, jer SDP, HNS, odnosno Zoran Milanović, Orsat Miljenić, Vesna Pusić i cijela ta crvena protuhrvatska bratija nije ništa niti pokušala učiniti na tom planu.
 
• O tom problemu najbolje se oglasila eurozastupnica Marijana Petir: »Kada je riječ o jurisdikciji nad ratnim zločinima, tj. spornom srbijanskom zakonu (ZORZ-u), on se u zajedničkoj poziciji EU-a za 23. poglavlje ne spominje izrijekom, već uopćeno tako da se poziva Srbiju, „da izbjegava sukob pravosudnih nadležnosti i da osigura da se ratni zločini procesuiraju bez bilo kakve diskriminacije, a sva otvorena pitanja koja se na to odnose moraju biti u potpunosti riješena“. Bojim se da to nije neka velika utjeha za hrvatske branitelje. Smatram da je u mjerilima jasno trebalo navesti kao obvezu Srbiji ukidanje članaka 2. i 3. ZORZ-a kad to već nije postavljeno kao uvjet za otvaranje 23. poglavlja. Za to su krivi i bivši premijer Zoran Milanović i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić zbog propuštanja ugradnje tih uvjeta među mjerila za otvaranje poglavlja. Drugi važan hrvatski uvjet, bolja zaštita hrvatske manjine u Srbiji, također se ne spominje izrijekom u zajedničkoj poziciji EU. Poštovanje prava manjina i obveze Srbije nadugačko i naširoko su navedene u dokumentu EU-a, no kao najugroženija manjina spominju se Romi, a o Hrvatima nema nijedne riječi premda smo i nedavno svjedočili brutalnom premlaćivanju mladića hrvatske nacionalnosti u Vojvodini i premda se Hrvate u Vojvodini svakodnevno diskriminira«, rekla je čelnica jako uzdrmanoga HSS-a.  
 
• Na konferenciji »Investiranje u šumarstvu i obradi drva u zemljama jugoistočne Europe«, koja je održana u Bruxellesu, Hrvatsku je zastupao Petar Mamula, zamjenik župana Primorsko-goranske županije. Mamula je pripadnik srpske manjine. Zamislite da je Srbiju u Europskoj uniji zastupao neki Hrvat iz Srbije. To možete samo zamisliti.
http://zlatkokomadina.org/sites/zlatkokomadina.org/files/styles/preview/public/_mg_3476portrait2_0.jpg?itok=UpHgMPtF
Petar Mamula
 
• Novi aklamacijski odnosno nametnuti predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, u HDZ je formalno ušao tek 2011. godine. Na političkoj sceni pojavio se 11 godina prije, 2000., kada je vodio izbornu kampanju njemu sličnog predsjedničkog kandidata Mate Granića.
 
• U Turskoj je bio pokušaj vojnoga udara. Izveden je traljavo i turski predsjednik Reçep Tayyip Erdoğan sada nastavlja s progonima neistomišljenika. Pojačao je nadzor sudstva i medija i kriminalizaciju oporbe i sve čini kako bi još više pojačao svoju totalitarnu vlast.
 
• U samoj Turskoj Reçep Tayyip Erdoğan nije toliko popularan koliko ga vole Bošnjaci u BiH. Član Predsjeništva BiH Bakir Izetbegović tepa mu „naš brat“. U Sarajevu se održavaju molitve potpore turskom diktatoru. Nekoliko desetina Bošnjaka su na Baščaršiji u noći vojnog udara molili da Bog spasi Erdoğana. U isto vrijeme u Skenderiji je nekoliko desetaka ljudi bilo na koncertu! Bakirovo nazivanje Erdoğana „brate“, ponukalo je tamošnjeg novinara i diplomata Zlatka Dizdarevića da izjavi kako to dodatno unosi nemir i nervozu i različite reakcije u BiH koja ne misli cijela da je Erdoğan njihov brat. Posebice nakon scene iz Turske kada su jednom vojniku odsjekli glavu, kao teroristi ISIL-a, a policajci su to mirno gledali.
 
• U vrijeme izbijanja vojnoga udara u Turskoj, u Sarajevu je održavan skup „potpore turskom narodu i Vladi Republike Turske“. Pristalice preko četiri stoljeća osmanskih okupatora nosili su transparente s natpisma na „hrvatsko-bošnjačkom“, turskom i engleskom jeziku. To je jedan od oblika nikada dovoljno rasvijetljenoga stckholmskoga sindroma.
 
• Konačni napad na brojne kriminalne radnje Zorana Milanovića i njegovih najbližih suradnika, o kojima se godinama govori, nije mogao izbjeći niti novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Na pitanje novinara kako on to tumači, Plenković je rekao: „Nemam nikakvih spoznaja o podmetanjima iz naših redova. Koliko sam ja pročitao riječ je o vrlo ozbiljnom optužbama. Mislim da institucije moraju sve rasvijetliti i očekujem nastavak cijelog slučaja“. Dosta i iznenađujuća teška optužba.
 
Davor Ivo Stier postaje drugi Vladimir Šeks. Njegova mržnja prema Tomislavu Karamarku postaje toliko očita da se svi mi moramo bojati njega dođe li HDZ u ovom formatu na vlast. Iz njegovih očiju izbija mržnja i velika želja za vlašću, što je pravi pokazatelj njegova čudnog karaktera. Odjednom on, nakon dvije godine, sve zna o Ifo institutu i programu koji je napravio za HDZ. Smeta mu i ruska donacija, a ne smetaju mu brojne donacije iz inozemstva koje dolaze brojnim tzv. civilnim udrugama po Hrvatskoj, kojima je jedini cilj: rušenje Hrvatske. Jadni Stier. Sve me više podsjeća na drugoga Hrvata povratnika iz Argentine, Carlosa Pilsela.
 
• Hrvatski branitelj, publicist i aktivist Mladen Pavković zna zagolicati maštu. Ovaj puta sam se kiselo nasmijao kad sam čuo njegovo pitanje da tko će glumiti Vladimira Šeksa u filmu Ante Gotovina, redatelja Antuna Vroljaka. Pavković se opravdano boji kako nitko u Hrvatskoj ne će htjeti ponoviti onu povijesnu rečenicu iz  2005. popularnoga Vlade kako „umirovljenog hrvatskog generala treba locirati, uhititi, identificirati, transferirati u Haag“.
 
• U Srbiji su opet protiv „Švaba“. Ovaj put im je domoljublje poljuljano zbog toga što se njihova prelijepa tenisačica Ana Ivanović udala za nogometaša Bayerna Bastiana Schweinsteigera. I ne samo udala za Nijemca, nego i vjenčala u katoličkoj crkvi u Veneciji. Vjenčanje predivne Ane komentirao je i početničeni Vojislav Šešelj: "Usrećila se i tenisačica Ana. Svoje lijepo srpsko prezime Ivanović zamijenila njemačkim posprdnim Schweinsteiger (svinjski nadzornik)", napisao je Šešelj na twiteru. I ovdje su Srbijanci namjerno pokazali neznanje i ponovili kako se njihova Ana „pokrstila“ na katoličku vjeru, iako kod kršćana nema pokrštavanja.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/bastian-schweinsteiger-ana-ivanovic-1207.jpg
Ana Ivanović i Bastian Schweinsteiger
 
• Takozvana Antifašistička liga Republike Hrvatske podnijela je kaznenu prijavu protiv Jakova Sedlara zbog kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. st. 4. Kaznenog zakona. Razlog kaznene prijave je Sedlarov dokumentarni film Jasenovac – istina. Iza te tzv. Antifašističke lige Republike Hrvatske stoji nitko drugi nego Zoran Pusić, čime je svaki daljnji razgovor o ovoj tužbi bespredmetan. Zoranu smeta što su u filmu raskrinkane protuhrvatske laži. Ponajviše mu smeta što je cjelokupan popis stradalih i umrlih lažan u tom sabirnom i radnom logoru. Kako mu nikako ne ide u prilog ta jasenovačka istina, Pusić stariji ne može se pomiriti sa činjenicom kako izmišljeni popis jasenovačkih žrtava od nekih 85.000 nema nikakve veze sa stavrnošću. Zoran Pusić kao posebni diletant ovdje kaska i još uvijek barata s popisom od „samo“ 83.145 jasenovačke stvarne i lažne žrtve, pokušavajući to potkrijepiti „drugim relevantnim izvorima“ među kojima spominje lažan popis u Yad Vashemu kao i lažni popis Centra Simon Wiesenthal od 85.000 žrtava. Tu laž ili iz neznanja spominje i popis Holocaust Memorial Musema u Washingtonu, koji se kreće od 77.000 – 99.000, a tamo se barata s još nevjerojatnijim brojkama od 700.000 ubijenih, čime se vidi da je Pusić, kao i njegova sestra Vesna, najobičniji amater i neznalica o svemu čime se bavi. Kao „vjerodostojan dokaz“ Pusić st. navodi i ničim potkrijepljene i lažne brojke lažnih jasenovačkih žrtava Vladimira Žerjavića i Bogoljuba Kočovića od 80.000 – 90.000, te čak i beogradskog Muzeja žrtava genocida od lažnih 80.022 žrtve. Da je Pusić diletant najbolje pokazuje i njegovo elementarno jezični neznanje, jer ne zna ni kako se navodnici pišu. On ih ovako krivo piše: «srpska manjina u Hrvatskoj».
 
• Još uvijek mi zvone zlokobne i preopasne izjave Milana Bandića iz Kerestinca o „ustašama“, „NDH“ i njemu dragim „komunistima“. Bandić, u želji da se zaštiti od novoga progona od strane Zorana Milanovića i SDP-a, izrekao je tako teške riječi protiv hrvatske države iz razdoblja 1941.-1945. koje ne izriču ni „braća Srbi“. Time je Bandić potvrdio da je: ili diletant i neznalica, ili veći komunist i jugoslaven od samoga Ive Josipovića. Zato mi je bilo mučno na televizijskim vijestima iz Kerestinca gledati među onima koji su polagali vijence slavne hrvatske branitelje Miodraga Demu, predsjednika saborskog Odbora za ratne veterane i Damira Jašarevića Dugog, vukovarskog branitelja s Trpinjske ceste. Za one koji ne znaju – a takvih je još uvijek puno – za nastradale partizane i njihove simpatizere u Kerestincu 1941. više su krivi iz vodstva KPJ i tadašnje KPH od samih egzekutor, jer su ih se kao hrvatskih intelektualaca htjeli riješiti. Nešto slično kao i pola stoljeća kasnije, 1991., kada je nastradalo troje članova hrvatsko-srpske obitelji Zec.
 
• Opet Srbi nezadovoljni. Predvođeni Miloradom Pupovcem „nezadovoljni“ su i što Hrvati, ponjima, ne ispunjavaju obveze iz Erdutskog sporazuma u vezi sa zastupljenošću Srba u državnim institucijama. Ističu da su ostali bez 60 posto prijašnjih proračunskih sredstava, a da je i dalje niz problema u životu Srba u ratom pogođenim područjima. Stara srpska priča o njihovoj ugroženost očito nema kraja.
 
• Poljacima kapa dolje. Ima ih blizu 40 milijuna i mogu reći istinu pokvarenom svijetu na zapadu dekadentne Europe. Poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Blaszczak otvoreno je rekao kako je napad u Nici povezan s migracijskom politikom koju vodi zapadna Europa. "Ovaj je problem povezan s višedesetljetnom multikulturalnom politikom i politikom političke korektnosti. Nažalost, ovo su posljedice", ističe Blaszczak.
 
• Bošnjački mediji u BiH likuju zbog prelaska na islam pravoslavaca i katolika iz šoubiznisa. Jedna od takvih je i srbijanska pjevačica Dunja Ilić (http://www.avaz.ba/clanak/246357/seksan-vjeru-nastojim-sacuvati-od-profanosti#sthash.ik653Opq.dpuf). Na islam je prešao i športski reporter Hrvat Marijan Mijajlović, koji se sada zove Mustafa. Na islam su od poznatijih prešli srpski glumac Aleksandar Aca Seksa, vođa grupe Macbeth Crnogorac Igor Ražnatović postao je postao Hamza. Redatelj Nenad Đurić je već nekoliko godina musliman. Bivši košarkaški reprezentativac Damir Mirković sada je postao Abdulkerim. Čekamo nastavak niza.
 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Ostvaruje se Milanovićeva najava o zagorčavanju života novoj vladi

HF

Novi snažni pad industrijske proizvodnje

HF

EPPO, DORH, Vanja Marušić i politički kriminal

hrvatski-fokus

Gaf u Rimu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više