Ili zalutala u prašumi ili…

Glas ujutro

 

 

Čemu služe jutra,

kad uvijek ispočetka otkrivam

gdje sam to zanoćila, gdje se probudila

pa još snena

tražim putove povratka…

Ili moja jutra baš tomu služe

– smišljanju taktike,

kojim ću se stazama kretati,

daleko od dana,

da me nitko ne susretne,

na kojima ću živjeti,

a da ostanem bez rana,

pa istražujem staze po prašumi

radije, nego ove u zamagljenim jutrima

Dok krčim prolaze po dalekoj Amazoniji

nije nimalo važno,

hoću li morati piti kišu danima

Ili se znojiti po šumama

prepunim lijana i zmija

i slijediti tragove leoparda,

hoću li poslije svratiti do onih

u Rusiji i Kanadi,

Ili ću samo ploviti po velikim rijekama

Amazone, Konga, Nigera…

klizeći sam sama u čamcu

i prstima lagano dodirivati vodu

zamišljajući jedno te isto lice

pred sobom…

Ili bih baš mogla zaći

među kolibe prašumskih ljudi

i s njima ostati cijelu noć uz vatru

i plesati gola sa šaranim bojama na licu

A mogli bi me i naučiti

kako se pripremaju i jedu kukci

Ili bih radije nastavila lutati

u potrazi za mjestom gdje rastu

visoka stabla kakaovca

i ondje se nastaniti

pomažući u berbi njegovih plodova

do kraja života.

Toliko toga bih mogla još otkriti,

upoznati, isprobati,

puno, puno još neotkrivenih stvari,

i tko zna koliko ću još morati zbog toga

proboraviti u prašumi,

i hoću li se ikad više vratiti

– osim ako začujem glas ujutro

 

Nela Stipančić Radonić