René Guénon: O demokratskoj iluziji

Primjeri besmislenosti "demokratskog" sustava

Glasovanje, koje bi u idealnom smislu trebao biti kolektivni sud o umijeću vladanja, predstavlja jednu od temeljnih zabluda same demokracije. Nitko danas ne bi pokušao braniti čudnovatu ideju da je većina intelektualno sposobna i da posjeduje dovoljno znanja o tome kakva administracija i kakva vlada bi trebale biti za donošenje službenih državnih odluka.

U skladu s takvim kriterijem, takva egalitaristički pretpostavka bila bi isto što i stav da je svatko sposoban dati kompetentno mišljenje o medicinskim pitanjima. U stvarnosti vrlo lako se može pokazati da je to apsurdno. Pretpostavimo da je osoba teško ozlijeđena. Desetci promatrača gledaju taj događaj. Što će biti praktični kriterij koji će odrediti tko može pomoći povrijeđenom? Pa, naravno, oni koji su kvalificirani za to, a to su liječnici ili medicinske sestre. Glasovanje u ovom slučaju bi bilo potpuno beznačajno jer većina nikada nije kvalificirana za medicinske intervencije, kao što nije kvalificirana ni za upravljanje državom.

Ukoliko je ovakav način razmišljanja logičan u slučaju povrijeđene osobe, jasno je, uzimajući u obzir sudbinu milijuna pojedinaca, da možemo zaključiti da je ono što gledamo prilikom izbora nove vlade, potpuna neodgovornost koja je neshvatljiva. Imamo različite primjere besmislenosti “demokratskog” sustava koji potvrđuje superiornost većine ili drugim riječima, da je neko mišljenje većeg broja pojedinaca superiornije u odnosu na drugo koje brani, na primjer, kvalificirana manjina. Kako prihvatiti da je dvjesto boca jeftinog vina, samo zbog svog broja, superiorno u odnosu na samo jednu čašu vina visoke kvalitete? Ili kako prihvatiti da je tisuću četiristo pedeset osoba najrazličitijih zanimanja, među kojima je najmanje fizičara, kvalificiranije od jednog specijaliste u rješavanju pitanja kvantne fizike?

U temelju demokratske iluzije je negiranje prirodne hijerarhije, čiji je najjasniji izraz u hinduističkoj doktrini kasti, hijerarhiji koja se postavlja  od vrha do dna, tj. od najviše kakvoće duhovnog do najniže kakvoće, odnosno, materijalnog. Mentori moderne demokracije su je zasnovali na grubom i najrasprostranjenijem materijalu (svjetini). Negiranje kakvoće superiornosti i hijerarhije počinje krajem srednjeg vijeka, točnije 1313. godine, uništenjem Reda templara od strane Filipa Lijepog, tadašnjeg francuskog kralja. Ovaj monarh je naredio da se opkoli papina palača nakon čega je papa umro ponižen nekoliko dana nakon ove uvrede. Filip Lijepi je onda naredio imenovanje poslušnog pape, koji bi dopustio njegovu pohlepu i njegove političke projekte, a što bi sve bilo neizvodljivo pod autoritetom stvarnog pape. Negiranje svećeničke superiornosti (koje je tipično ponašanje pobunjenih kšatrija) podrazumijeva negiranje Jedinstvenog, odnosno Boga. Ali, poštujući logiku, je li moguće braniti takvo negiranje?

https://protivstruje.wordpress.com/2012/07/19/rene-guenon-o-demokratskoj-iluziji/