Glas za obrazovanje i odgoj

To što su izradili stručnjaci iz prakse pod Jokićevim vodstvom potpuni je promašaj

 

 

 

Vrijeme je predizborne kampanje. Zahvaljujući narodnom ustanku 1. lipnja 2016., sve političke stranke i partije odjednom brinu za znanje i kurikularnu reformu. Teško je nešto novo kazati o toj temi. Zato se nameće potreba usporedbe sa sličnim problemima u drugim zemljama. Nazovimo to borbom za globalnu učionicu i pisanje rukom. Poticaj, ovogodišnja izložba školskih učila Didacta u Kölnu.

Koliko građana u Hrvatskoj zna što piše u dokumentima CKR-a i primjedbama? Najprije o povodu. Zna se tko je povjerio zadatak radnoj skupini da pripremi, već u naslovu pogreška, cjelovitu kurikularnu reformu. Tada ministar, a sada tehnički ministar prof. dr. sc. Predrag Šustar opravdano je uočio da u ovom obliku nije moguće započeti s CKR-om početkom ove jeseni. Posebno zbog snažnoga lobističkog djelovanja onih koji žele nametnuti preko noći informatiku u najranije doba školovanja. I pretvoriti hrvatsko javno obrazovanje u zabavište. Poduzeo je mjere koje su trebale omogućiti da se temeljito proučiti uradak. Proširio je radnu skupinu. To je izazvalo predstavu B. Jokića kakva još nije doživljena na ovom prostoru. Ministar je povjerio rukovođenje drugim stručnjacima. Nitko nema pravo govoriti da je CKR prekinuta. Javna rasprava je još u tijeku. I sada treba proučiti sve pristigle primjedbe. Na više od 3 tisuće stranica izvornog teksta, pristiglo je više od 6, pa možda i 7 tisuća stranica primjedbi. Zato odgovorno tvrdim da nitko, ali baš nitko nema u ovom trenutku potpuni pregled nad trenutnim stanjem. A možda oko 1 % građana u Hrvatskoj (oko 40 tisuća) zna relativno dovoljno da može komentirati dijelove CKR-e. Interesira me što su stvarno znali o CKR-mi oni koji su protestirali. Slično je i sada s političkim strankama i partijama.

 

Recimo jasno, to što su izradili stručnjaci iz prakse pod vodstvom B. Jokića potpuni je promašaj na više razina. Samo jedan primjer. U CKR-i posebno je naglašeno STEM područje. Koje rijetko tko zna ispravno prevesti. Radi se o prirodnoj znanosti, informatici, tehnici i matematici (STEM i SSH, Jezik, 5/2015.)

 

A političari traže da se vrati bivši voditelj vrati. Čudno. Za mene povratak B. Jokića na čelno mjesto znači da stranka ili partija koja će ustoličiti B. Jokića, treba tražiti najhitnije smjenu barem 70 % visokoškolskih nastavnika. Posebno onih koji su se usudili suprotstaviti doktoru znanosti s Cambridgea. Srećom akademici su pojedinačno nedodirljivi. I ima ih puno. Rado bih javno znao na kojem je to fakultetu u tom uglednom sveučilišnom gradu voditelj doktorirao na temu vjeronauka u hrvatskoj školi.

 

Granice digitalne škole

 

Osnovna svrha ovog teksta je upozorenje da je potrebno postaviti granice digitalnoj školi. Naslov je posuđen iz teksta W. Schmitza kojim je on obavijestio javnost o zbivanjima na jednoj od najvažnijih izložbi školskih učila u svijetu, Didacta u Kölnu.

 

Izvještaj o toj izložbi učila započinje ovako. »Ostalo je neodgovoreno pitanje koliko suvremena škola treba tehničkih pomagala. Gospodarstvo gura digitaliziranje, pedagozi upozoravaju da ekonomiziranje obrazovanja znači gubitak elementarne kulture i njezinih dostignuća.«

 

Informatičari dokazuju da treba sve više informatičkog znanja za sve digitaliziraniji svijet. U pravu su. Spremaju nam, temeljeno na izjavi glasovitog poduzetnika Elona Muska, među ostalim ugradnju u mozak tzv. neuronsku čipku, jednostavnije sloj umjetne inteligencije.

 

Međutim svi zaboravljaju jednu jednostavnu činjenicu koju je formulirao visoki menadžer Siemensa, V. Jung (1999.). »Od komunikacija nitko ne će biti sit. Pod informacijama se ne može spavati. Sa znanjem se ne možemo odjenuti ili grijati. Pa i naviganje internetom ne će zamijeniti želju čovjeka za pokretljivošću«. Zato dobro obrazovanje treba se temeljiti na realnom svijetu, a informatizacija će samo olakšati i ubrzati procese.

 

Neke misli iz navedenog teksta. Umrežavanje škola je unosno i atraktivno područje za marketingaške stručnjake koji su svjesni budućih potreba kupaca. Didacta je postala platforma za obrazovnu trgovinu, a ne samo forum istinskih, ili ako hoćete autentičnih pedagoga. Kritičari strahuju da prijeti masivan, trajan i snažni utjecaj poduzetništva na obrazovanje i pretvaranje škole u reklamnu platformu i tržište. Mlade ljude se promatra kao strojeve, investicijsko dobro koje treba vratiti uloženi kapital.

 

Treba se suprotstaviti terorizmu e-pošte i Whatsappa

 

Na prvi pogled teško su oduprijeti snažnom pritisku informatičkih divova. Predsjednik Didacte i razvojni psiholog Wassilios Fthenakis upozorava na potrebu temeljite rasprave o opravdanosti tzv. digitaliziranja škole, kada je ona u funkciji budućnosti naše djece. Izrekao je još jednu važnu misao. Informatizacija škole je opravdana samo ako pridonosi stvaranju nove pedagoške vrijednosti. A nju moraju zajednički ustanoviti tehničari, ekonomisti i pedagozi.

 

Puno je tu otvorenih pitanja. Npr. hoće li se na oltar modernih medija žrtvovati pisanje, najsavršenijim alatom, rukom, kada je dokazano da praćenje predavanja i zapisivanje rukom najučinkovitiji način učenja. Mogu o tome osobno svjedočiti. Što sam imao digitaliziranija predavanja, a započeo sam time uz pomoć HRT-a još 1986., ispitni rezultati su bili sve lošiji. I valja zaključiti. Sve ukazuje na veliku opasnost pretjerane, a posebno dobno prerane digitalizacije u obrazovanju. Na što upozoravaju neuroznanstvenci. Nije sve na internetu, posebno nije provjereno. Ono čega ima na internetu je ono što si u stanju pitati. Ali kreativne ideje se rađaju povezivanjem onoga što imaš u glavi.

 

Političke stranke i partije ne bi trebale potpasti pod utjecaj IT-korporacija. To je naime siguran put u obrazovanje ljudi-strojeva a ne obrazovanje i odgoj mislećih ljudi. Začuđuje kako najvažnije organizacije u ovoj sredini ne zauzimaju jasne stavove. Često i na prvi pogled izvrsno obaviješteni, potpadaju pod utjecaj IT-a. Ili su zapravo njihovi lobisti.

Da bi ljudsko biće preživjelo barem narednih nekoliko desetljeća, treba mu zadovoljiti osnovne, ali i transcendentne potrebe. Život samo u prividnosti to onemogućuje.

Osobno, 11. rujan bit ću kao dugogodišnji nastavnik u dvojbi komu dati glas. Dao bih ga onima koji stvarno razumiju da su obrazovanje i odgoj izuzetno važni. Uz uvjet da imaš koga uopće obrazovati i odgajati. Do sada u programima takvih stranaka i partija gotovo i ne vidim. Potpora jokićevcima je potpora uništenju hrvatskoga javnog školstva.

 

Prof. emer. Igor Čatić