Jedna mala

Za nju je to samo igra

Djevojče, naivno dijete,

Dobra ko vedar dan

Sa očima punim sjete,

Kroz život ide i sniva san.

          Sva njena mašta i čežnja,

          Radosti, boli i srca zebnja,

          Za nju je igra, jer ne zna što traži,

          Ljubav i san joj više od razuma važi.

Ljubavne boli stalno je muče,

Svaki dan je teži od juče,

Kavalira puno, a nijedan pravi

Dok jednog ima, drugog ostavi.

          I zato ona ko list na buri,

          Drhti i čeka da se život suri,

          Okrzne sa svojim lahorom lakim

          O srce što čeka sa uzdahom svakim.

A lahor leti veseo bez brige,

I ne zna  da jedna duša pati,

Ah, kada će jednom lahora krila

Kraj srca što čeka sa srećom stati…

Tiho Vranješ