• Izbori su prošli. Ovaj puta zloglasni Milanović-Baukov APIS nije uspio s prijevarom od studenoga prošle godine, što je omogućilo Andreju Plenkoviću da se puno lagodnije osjeća u pregovorima HDZ-a s Mostom pod rednim brojem 2. Ovaj puta HDZ ima više, a SDP u rasulu manje saborskih zastupnika. Isto tako i uvijek nepredvidljivi Most ima također za trećinu manje zastupnika, čime su mu smanjeni argumenti za dugotrajno ustrajavanje na pregovorima bez kraja. Iako je Most slabiji u startu pregovora, ova ekipa Branka Roglića i drugih hrvatskih tajkuna-bogatuna ponaša se u dlaku isto kao i u vrijeme pregovora s Tomislavom Karamarkom. Pregovaraju da se ne dogovore. Osim problema s Mostom, Plenković ima problema u pregovorima i s Miloradom Pupovcem. Dok s Mostom „mora“ pregovarati, s Pupavcem ne mora, u čemu je velika razlika. Sad se postavlja pitanje: zašto onda ipak pregovara s Pupavcem? Zato što se boji reći mu u lice da je lažljivac i prevarant. Ucjenjivač! Za razliku od Ive Sanadera koji je Pupavca i druge srpske pupavce uveo u Vladu i preveslao na terenu (slučaj Polančec – Miletić u Vukovaru), Plenković to nikada nije u stanju učiniti.
Stevo Stiv Culej
• Još važnije od pregovora na terenu je sastav buduće Vlade, ako do nje ipak dođe (nije nemoguće da se Andrej Plenković ne će moći dogovoriti s Božom Petrovom zbog stalnih ucjena!). Glavni kamen spoticanja dakako je trenutačno najpopularniji hrvatski političar – Zlatko Hasanbegović. Na njemu će Plenković i buduća Vlada pasti ili proći! Ne bude li Hasanbegović i dalje ministar kulture – a Plenković zadnjih dana sve radi i govori (ARD) da je već izvjesno da to ne će biti – Vlada će se možda u Saboru formirati, ali ne će moći normalno funkcionirati. Ne će Vlada pasti zbog SDP-a i druge oporbe, nego će Plenković naići na „oporbu“ u samome HDZ-u. Svi oni saborski zastupnici koje je on uoči izbora šikanirao i bacio na 14., 13. ili 12. mjesto na izbornim listama – a koji su putem preferencijalnih glasova došli u Sabor – postat će mu oporba. Ne samo Hasanbegović, nego i Milijan Brkić, Tomo Medved, Goran Marić, Miro Kovač, Bruna Esih, Željko Reiner, Stevo Culej, Domagoj Ivan Milošević, Darko Milinović… General Željko Glasnović sigurno ne će sudjelovati u progonu hrvatskih domoljubnih kadrova, a i drugi zastupnici iz kvote HDZ-ovih saveznika na izborima (Hrvoje Zekanović…) nisu sigurni da će podržati Plenkovića tijekom cijeloga mandata.
• U razgovoru za ARD, prvi program njemačke državne televizije predsjednik HDZ-a Andrej Plenković rekao je i ovo: „HDZ je desnica, no moja je misija ojačati i politički centar. To je jasan zadatak koji vrijedi za sve partnere naše stranke u cijeloj Europi. HDZ je stranka koja oduvijek želi predstavljati sve građane Hrvatske, no ekstremizam ću iz naše stranke protjerati. Hrvatski narod želi stranku koja se odgovorno postavlja prema nacionalnim interesima.“ Reći da ijednoj hrvatskoj političkoj stranci ima „ekstremizma“ je laž, jer ga nema. A reći da „ekstremizma“ ima u HDZ-u na čije je čelo Plenković došao „odozgo“, a ne izborom članstva – dakle naredbom ljudi iza sjeneVladimira Šeksa – je uvrjeda svim živim i mrtvim osnivačima i članovima stožerne hrvatske političke stranke preko koje se nikada ne će prijeći. Znam da je pod riječju „ekstremizam“ Plenković konkretno samo mislio na popularnijega od njega samoga, Zlatka Hasanbegovića. I kako je još govorio za njemački medij, to ga je „oslobodilo“ da kaže otvorenije što još uvijek ne želi reći u Hrvatskoj.
• Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je tijekom sudjelovanja u New Yorku na sastanku na vrhu u organizaciji UN-a posvećenom izbjeglicama i migrantima rekla da je Hrvatska na pomoć izbjeglicama potrošila 20 milijuna eura. „Zamislite samo koliko je korisnije taj novac mogao biti utrošen u pomaganje onima u opasnim situacijama, u sprječavanje sukoba, u borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma", rekla je hrvatska predsjednica. A ja bih dodao: koliko bih se od toga novca moglo pomoći svojoj, hrvatskoj sirotinji.
• Umirovljeni general Pavao Miljavac nalazi se na čelu Hrvatskoga generalskog zbora i u povodu najava iz BiH da postoji 900 optužnica protiv hrvatskih branitelja javno je poručio bošnjačkim vlastima u Sarajevu kako Hrvatska ne prihvaća ove lažne kvalifikacije o takozvanom, navodnom zločinačkom pokretu. Nastavak slijedi.
• Izmjene u Zakonu o potrošačkom kreditiranju koje su omogućile konverziju kredita u 'švicarcima' na snagu su stupile 30. rujna 2015. Konverziju je provelo oko 94 posto dužnika zaduženih u toj valuti.
• Kada je Ljubljanska banka 2007. godine po prvi puta tužila Hrvatsku jer je navodno spriječila ovrhu nad imovinom Tvornice šećera Osijek zbog duga od šezdesetak milijuna eura, Europski sud za ljudska prava osam godina kasnije tu je tužbu odbacio kao nedopuštenu. Sud je u obrazloženju odluke naveo kako po njegovom poslovniku o radu vladina tijela ili javna poduzeća u državnom vlasništvu nemaju pravo podnositi individualne tužbe pred tim sudom, a da je u vrijeme na koje se odnosi tužba Ljubljanska banka bila u vlasništvu slovenske države.
• O slovenskoj tužbi protiv Hrvatske zbog navodnog kršenja prava bivše Ljubljanske banke na naplatu dugova hrvatskih tvrtki odlučit će se Europskom sudu za ljudska prava tek za godinu dana. Slovenija traži 360 milijuna eura plus kamate, što je upravo onoliko koliko je Slovenija dužna isplatiti štedišima te zloglasne Ljubljanske banke. Time je nastavljen kontinuitet slovenske politike u slučaju dugovanja i potraživanja Ljubljanske banke koji gledamo četvrt stoljeća. Sve u cilju potpunoga minimaliziranja troška duga prema štedišama. Poruka slovenske tužbe je koliko budemo morali platiti mi, platit ćete i vi.
• „Kao laici, moramo vjerovati ministru pravosuđa i ekipi neimenovanih stručnjaka, koji su tužbu pripremili, da nakon neke dvije godine ne ćemo ponovno biti obaviješteni o tome da ESLJP (Europski sud za ljudska prava) za tužbu nije nadležan te poučeni ponovnim upozorenjem da državna tijela ili društva u državnom vlasništvu ne mogu podnositi tužbe pred njim, već su za takvo što ovlašteni prije svega pojedinci, nevladine organizacije i skupine pojedinaca, kojima su kršena ljudska prava“, piše Dejan Kovač u ljubljanskom Dnevniku. No, u nastavku novinar Kovač dodaje: „Predviđam da su ministar vanjskih poslova Karl Erjavec i premijer Miro Cerar svojim pomirljivim izjavama o utjecaju tužbe na međudržavne odnose samo rutinski odgovarali na nepotrebna pitanje takve vrste, jer ukoliko su ih uzeli za ozbiljno onda nas mora odmah zabrinuti ne vodi li nas ta vlada u zamku (op. „na limanice“ – ljepilom premazan štapić za lovljenje ptica) s produciranjem problema, umjesto njihovim rješavanjem.“ Da Dejan Kovač nije neznalica potvrđuje i ovo što je napisao u nastavku: „Nakon 25 godina još uvijek nije jasno tko je donio odluku da se Ljubljanska banka u Zagrebu 1989. godine pretvori u podružnicu, a svakako ona nije bila poslovna, već politička. Takva je bila i kada su ustavnim zakonom uspostavljali Novu Ljubljansku banku i Novu Kreditnu banku Maribor. Koliko je u tome bilo poštenja i koliko prava, moguće je raspravljati u nedogled, a točku na i zasigurno će morati staviti politika. Pa i ako dođe s ESLJP. I iako one odzvanjaju vrlo prirodno ili pravno, na kraju su samo političke. Ekonomski je problem Ljubljanske banke, glavne podružnice Zagreb, mogao biti lako riješen pred barem dvadeset godina.“ Dejan Kovač je rekao sve najbitnije.
• Na sjednici Vijeća HRT-a v.d. glavna urednicia Trećeg programa Hrvatskog radija Nevenka Dujmović pojasnila je onim članovima Vijeća koji nikako da prežale što više ne mogu haračiti i provoditi velikosrpsku politiku na Prisavlju u svim „segmentima“. „Neshvatljivo joj je kako Milošević donosi dojam, a da ništa od emisija nije čuo“, najprije se Dujmović obratila Saši Miloševiću, pobočniku srpskog etnobiznismena Milorada Pupovca. Potom je nabrojila 68 epizoda jedne te iste emisije na Trećem o književnosti regije od čega je njih 49 bilo o srpskoj književnosti, a samo je 19 epizoda bilo posvećeno hrvatskoj književnosti. Podsjetila je Miloševića i druge članove Vijeća HRT-a kako su se tekstovi srpskih publicista čitali na ekavici, da je na radiju gostovala i zadnja predsjednica „Saveza pionira Jugoslavije“, da je Treći pratio kazališni festival u Titovom Užicu, na gay paradu u Beogradu, emitirao da emisije o zločincu Josipu Brozu Titi, Titinoj štafeti, Danu Mladosti…
Saša Milošević – kandidat za ministra kulture
• Napokon je u Splitu započelo suđenje Draganu Vasiljkoviću, pa smo imali priliku čuti što o tomu misli sâm popularni „kapetan Dragan“. Čuli smo isti rječnik koji su srpskocrnogorski agresori koristili od 1990. kako brane svoju „otadžbinu“. Dakako, Jugoslaviju, jer svaka od dviju Jugoslavija bila je – velika Srbija.
• Kako se naše ulizničke vlasti boje Srbije, Beograda i svjetskih moćnika, samo dan nakon početka suđenja Draganu Vasiljkoviću na istom Županijskom sudu u Splitu počela je rasprava u objedinjenom postupku protiv petorice optuženih za počinjene navodne ratne zločine u Lori tijekom 1991. godine. Dakako, zbog dobro nam znane jugo podjele krivnje, sada se sudi Hrvatima da su izvšili kaznena djela nad zarobljenim agresorima Srbima na Hrvatsku. Sudi se u odsutnosti Tomislavu Dujiću i Emiliju Bunguru,te Tončiju Vrkiću, Anti Gudiću i Anđelku Botiću za „kaznena djela počinjena protiv ratnih zarobljenika“. To što obrana optuženih i dalje tvrdi da je riječ o „političkom, montiranom procesu“ ništa ne znači za one koji im sude i za one koji su upravo tempirali početak suđenja dan nakon početka suđenju zloglasnom „kapetanu Draganu“.
• Napokon su bakarićevci dočekali svoje vrijeme. Protjerivanjem Zdravka i Zorana Mamića maksimirski prvoligaš je spao na grane za koje se svojedobno zalagao Vladimir Bakarić. (Za vrijeme Jugoslavije Svileni je bio sretan kada je tadašnji Dinamo bio ispod 6. mjesta!)
• »Na sam dan proglašenja Blažene Majke Tereze svetom ja sam svjedok da je župni pomoćnik (župnik je bio u Rimu) crkve Presvetoga Srca Isusova u South Euclid, Ohio, na nedjeljnoj svetoj Misi, u kojoj sam ja kao najstariji vjernik sudjelovao u 11:30 prije podne, u propovijedi rekao da je Majka Tereza rođena u Jugoslaviji. Tu glupost on je napisao čak i u crkvenom Vjesniku za taj dan i tako je te riječi iznio pred još širu publiku«, napisao je poznati hrvatski emigrant John – Ivan Prcela. Prcela se čudi hrvatskoj gluposti, ili neznanju?
• Bivši visoki međunarodni predstavnik u BiH, austrijski Slovenac Wolfgang Petritsch, nije shvatio kako su njegovom dozvolom ugušena hrvatska prava u BiH, sve u cilju podilaženja tamošnjim Srbima i Bošnjacima/Muslimanima. Upravo ta protuhrvatska Petritscheva politika dovela je danas do Milorada Dodika, Aleksandra Vučića i Vladimira Putina da prijete secesijom pola države i njezinim pripajanjem Srbiji. On, Petritsch, i njemu slični međunarodni gubernatori, krivi su i odgovorni za udaljavanje BiH od europskog puta i europskih vrijednosti, koliko god trenutačna Europska unija bila razjedinjena.
• Bošnjački mediji stalno i sustavno izbjegavaju i prešućuje brojne zločine Vojske Armije BiH nad Hrvatima, pa su tako hercegovački mediji na 23. obljetnicu pokolja Hrvata u Uzdolu napisali da su ih pobili „izvanzemaljci“. Ovaj strašan protuvjerski zločin dogodio se 14. rujna 1993. godine, kada su muslimanski vojnici ubili 29 civila i 12 pripadnika HVO-a.
• Angela Merkel počela se posipati pepelom. „Da mogu, vratila bih kotač vremena unatrag”, komentirala je njemačka kancelarka rezultate lokalnih izbora u Berlinu, gdje je njezina stranka Kršćansko demokratska unija ostvarila najgori rezultat u povijesti.
• Angela Merkel gradi most prema kritičarima iz CSU-a. Oni bi sada, naime, njezinu izjavu, mogli protumačiti kao priznanje pogrješke. Umjesto da se zadržala na analiziranju izbornog neuspjeha, Merkel je održala desetominutni govor koji bi se mogao protumačiti kao promjena u retorici o izbjegličkoj politici. Osobnim tonom, ne trudeći se previše koristiti riječ „mi“ kao u slavnoj izjavi „Mi to možemo“, Merkel je priznala vlastitu grješku u izbjegličkoj politici. Ključne rečenice bile su sljedeće: „Nismo sve napravili kako treba. Čekali smo predugo.“ I: „Kada bih mogla, vratila bih vrijeme mnogo mnogo godina unatrag.“ Razdor između CSU-a i CDU-a jedan je od razloga zbog kojih je Unija na nedavno održanim izborima ostvarila tako slabe rezultate. Merkel se zbog toga približava onima koji od nje traže ne da pusti prošlost na miru, već da dobro preispita svoje djelovanje u izbjegličkoj krizi. Velikom broju birača očito nije drago što je Merkel poručila da će se politika prema izbjeglicama – za koju je kancelarka politički već odavno postavila smjernice – u budućnosti promijeniti. Birači traže od nje svojevrsno priznanje krivnje, traže da kaže da je za prošlost kriva ona sama. I sada je Merkel to priznala. „Ja imam siguran osjećaj da ćemo iz ove faze izaći snažnije nego što smo bili kada smo u nju ušli. Zemlja će se promijeniti, ali ne u svojim temeljima.“ Ostaje pitanje nije li za Angelu već prekasno.
• Talijanski premijer Matteo Renzi na kraju samita u Bratislavi rekao je da je nezadovoljan završnom izjavom. A kako ne bi bio nezadovoljan kad je bio isključen sa zajedničke tiskovne konferencije njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Françoisa Hollandea. Kad Merkel ovako diskriminira Italiju koja ima 61 milijun stanovnika, nije teško zamisliti što tek misli o nama.
Matteo Renzi
• Na pregovorima o TTIP-u Europska unija prividno nastupa složno samo iz razloga što mandat za vođenje pregovora ima Europska komisija. No u pojedinim zemljama mnoge su vlade prosvjedni pokreti uspjeli uvjeriti u to da će sporazum ići na ruku samo velikim kompanijama. Bezuvjetnih zagovornika slobodne trgovine najviše ima u „istočnom bloku“ kojem nakon desetljeća planskog gospodarstva nametnutog od Moskve liberalizacija ne može ići dovoljno daleko.
• Kako rat u Siriji traje već pet godina kod nas prolazi nezinteresirano. Isto kao i stalna ubijanja ljudi u Iraku ili Afganistanu. Evo sirijskoga primjera „suradnje“ između SAD-a i Rusije u toj bliskoistočnoj državi u obliku agencijskih vijesti: „Američka vojska u nedjelju je objavila da su koalicijske snage zaustavile zračni udar južno od Deir-al-Zora, a ruski dužnosnici upozorili su da su prilično sigurni da se radi o sirijskim vojnicima. Napad je izveden uz korištenje američkih obavještajnih podataka, a incident dogodio oko 16 sati po srednjoeuropskom vremenu te da je napad trajao pola sata. Napad je prekinut odmah nakon što su Rusi upozorili koaliciju.“ Druga agencijska vijest: „Najmanje 80 sirijskih vojnika ubijeno je u zračnom udaru blizu Deir Ezora u subotu, a desetci drugih su ranjeni u napadu na zračnu bazu na istoku zemlje. Američka vojska kazala je da je riječ o području koje je koalicija napadala i ranije te da je o današnjem napadu izvijestila rusku stranu.“ Treća agencijska vijest: „Rusko ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se razgovaralo o napadu koalicijskih snaga na sirijske snage, a sirijsko Ministarstvo vanjskih poslova zatražilo je od Vijeća sigurnosti UN-a da osudi američki agresiju i zatraži od SAD-a da poštuje sirijski suverenitet.“ Zasigurno Vam nakon pročitane ove tri agencijske vijesti nije ništa jasnije nego prije. Naprotiv. Niti su SAD i Rusija „saveznici“ u Siriji, niti su neprijatelji. Kao što Turska napada Kurde, a trguje s isilovcima, tako isto Ameri tajno napadaju regularne sirijske snage, a Rusima lažu da su „saveznici“. A rat u Siriji i dalje traje.
• U nedjelju, 2. listopada, Mađari će izići na referendum na kojemu će odgovoriti na pitanje "Želite li da EU propiše obvezno naseljavanje građana koji nisu mađarski državljani u Mađarskoj bez odobrenja mađarskog parlamenta?". Da referendum uspije treba im samo 50-postotna izlaznost. Kada će Hrvati imati domoljubnu vlast koja želi i zna braniti hrvatske interese?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više