Neki strani namjesnici žele da budemo uznici Brodom koji nema anker Zapovijeda neki janker. Bez vjetra brod se naginje U plićaku se propinje. Brod treba kapetana, Povratak iz oceona, Ne stvarajuć’ buku U matičnu luku. Zastava na brodu Ponos je narodu. Brod u našoj luci Slavit će unuci. Novi svjetski poredak Ne nosi nam napredak. Nevidljivo zatire slobodu Oduzima ponos narodu. Neki strani namjesnici, Žele da budemo uznici. Univerzalna maskota, Nije nikakva dobrota. Za prljave Judine škude, Prodaje svoje ljude. Drugi nam budućnost pišu. Pritom naše granice brišu. Malo tko želi znati Kako nestaju Hrvati. Proplakat’ će Croatia. Polako izumire nacija. To bi neki vrlo rado. Svi će biti jedno stado. Uz lobotomsku odanost, Uz robovsku poslušnost, Radit’ će vjerno za druge. U tor će ih stjerati sluge. Tu će u miru radosno živjeti, Veseli i sretni život voljeti. Sanjat će o jednoj istini. Zalutalom brodu na pučini. Nije bilo pravog kapetana, Ni povratka broda iz oceana. Brod još uvijek nema anker. Od njega je ruke dig’o janker. Nera Krupić