Farmakogenetika u kliničkoj praksi

Farmakogenetika ima ključnu ulogu u izboru najboljeg mogućeg lijeka kao i njegove doze

U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u petak 30. rujna predstavljena je knjiga Farmakogenetika u kliničkoj praksi – iskustvo s 16 lijekova korištenih u kliničkoj praksi autora i urednika prof. dr. sc. Wolfganga Höppnera i prof. dr. sc. Dragana Primorca. Knjiga je pisana na tri jezika (hrvatski, njemački i engleski) i na tržište Europske unije donosi jedinstvenu literaturu iz ovog područja sažimajući postojeće interdisciplinarno znanje vezano uz utjecaj varijabilnosti genoma na aktivnost enzima koji participiraju u metabolizmu lijekova. Knjiga je nastala kao rezultat suradnje hrvatskih i njemačkih znanstvenika i kliničara iz Specijalne bolnica Sv. Katarina, laboratorija Genos te iz BioGlobe Laboratorija iz Hamburga koji zajedničkim snagama uskoro uvode farmakogenetičko testiranje za 16 u kliničkoj praksi čest korištenih lijekova, među kojima su Abakavir, Alopurinol, Amitriptilin, Azatioprin, Fenitoin, Fenprokuman, 5-fluorouracil i Kapecitabin, Ivacaftor, Karbamazepin, Klopidogrel, Kodein, Merkaptopurin, Ribavirin, Simvastatin, Tamoksifen i Tiogvanin. Kako bi svima zainteresiranima objasnili važnost i vrijednost farmakogenetičkog testiranja za navedene lijekove, profesori Hoeppner i Primorac u knjizi opisuju gene odgovorne za metabolizam svakog pojedinačnog lijeka, tipične polimorfizme u tim genim, te preporuku za prilagođavanje terapije genotipu svakog pacijenta. Autori posebno ističu da je postupak za prilagođavanje terapije utemeljen na preporukama Clinical Pharmacogenetics Implementation Consortiums te ima najvišu kliničku razinu dokaza, 1A.

Na predstavljanju knjige govorio je i predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je personalizirana medicina najveći iskorak u medicinskoj znanosti, budući da individualizirani pristup dijagnostici i liječenju može znatno uvećati djelotvornost zdravstvene zaštite. Kao važan i nedjeljiv dio personalizirane medicine posebno se ističe farmakogenetika čiji glavni cilj je razumjeti kako specifičnost genoma pojedinca uvjetuje djelovanje lijekova, ali i nastanak popratnih, vrlo često, neželjenih pojava. Farmakogenetika ima ključnu ulogu u izboru najboljeg mogućeg lijeka kao i njegove doze, istodobno umanjujući rizik popratnih pojava, predoziranja i nepovoljnih posljedica interakcije lijekova. Zbog svega navedenog, nedvojbeno je da će u skoroj budućnosti farmakogenetika postati dio standardne farmakoterapije i da će kao takva zaživjeti u kliničkoj praksi.

Uz autore, o knjizi su govorili i rektor Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Pero Lučin, prof. dr. sc. Nada Božina iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb te prof. dr. sc. Gordan Lauc s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Marijan Lipovac