Iako je službeni engleski prijevod riječi Wissenschaft doista science, ali je značenje njemačkoga pojma osjetno šire od značenja engleske riječi science
Za čovječanstvo je razdoblje od sedamdesetak godina vrlo kratko vrijeme. Ipak, od 1950. do danas na gotovo svim područjima ljudske djelatnosti dogodile su se promjene koje po opsegu i dubini nemaju presedana u povijesti. Broj stanovnika Zemlje porastao je s približno 2,8 milijardi na više od 8 milijardi, a znanstvene spoznaje i tehnička dostignuća umnožili su se do razine koju je sredinom 20. stoljeća bilo teško i zamisliti.
Promijenio se i način stvaranja i širenja znanja. Pedesetih godina prošloga stoljeća tekstovi su se pisali na mehaničkim pisaćim strojevima i različitim putovima dostavljali izdavačima. Ovaj je članak napisan na osobnom računalu i elektroničkim putem dostavljen uredništvu. Međutim, uz sve tehnološke promjene ostalo je otvoreno jedno temeljno pitanje: postoji li danas zajednički jezik znanosti, kakav je nekoć bio latinski?
To je pitanje povod za razmatranje povijesnoga razvoja jezika znanosti te potrebe da se u 21. stoljeću ponovno promišlja o zajedničkom jeziku znanstvene komunikacije.
Razvoj jezika znanja i znanosti
Prije grčkoga postojali su jezici znanja, ali ne i jezik znanosti u današnjem smislu riječi. U Mezopotamiji su tu ulogu imali sumerski i akadijski jezik, dok su u Egiptu postojale razvijene tradicije zapisivanja matematičkih, astronomskih, medicinskih i tehničkih spoznaja. Pronalazimo astronomske tablice, medicinske recepte, geometrijska mjerenja i tehničke upute.
Međutim, ti jezici nisu razvili jedinstven metodološki i terminološki sustav koji bi omogućio sustavnu izgradnju i prijenos znanstvenih pojmova. Drugim riječima, postojalo je znanje, ali nije postojao znanstveni jezik kao uređeni sustav.
Grčki – prvi sustavni jezik znanosti
Od 6. stoljeća prije Krista grčki postaje prvi jezik koji stvara sustavnu znanstvenu terminologiju. U filozofiji djeluju Tales, Heraklit, Platon i Aristotel, u matematici Euklid i Arhimed, u medicini Hipokrat i Galen, a u tehnici Heron Aleksandrijski.
Grčki uvodi pojmove koji su i danas sastavni dio znanstvenoga rječnika: atomos, geometria, technē, logos, energia, dynamis, kinesis, organon i methodos. Zbog toga se može ustvrditi da je grčki bio prvi sustavni jezik znanosti. On je omogućio stvaranje pojmova, njihovo međusobno povezivanje i izgradnju logički uređenoga sustava znanja.
Latinski – prvi univerzalni jezik znanosti
Od prvoga stoljeća prije nove ere i sve do 18. stoljeća latinski postupno postaje jezik Rimskoga Carstva, Katoličke crkve, europskih sveučilišta i znanstvene korespondencije.
Preuzimajući i prilagođavajući grčku terminologiju, latinski je postao prvi međunarodni jezik znanosti. Na njemu pišu Kopernik, Vesalius i Newton. Zahvaljujući latinskomu, znanstvenici različitih naroda mogli su međusobno razmjenjivati spoznaje bez obzira na svoje materinske jezike.
Ako je grčki stvorio pojmovni sustav znanosti, latinski ga je institucionalizirao i učinio univerzalnim.
Arapski je bio opći jezik znanosti islamskoga civilizacijskoga kruga.
Nacionalni jezici i uspon engleskoga
Od 18. stoljeća nadalje znanost se sve više razvija na nacionalnim jezicima. Njemački postaje vodeći jezik kemije, fizike i filozofije, francuski matematike i tehnike, dok tijekom 20. stoljeća engleski postupno preuzima ulogu globalnoga jezika znanstvene komunikacije.
Danas se velika većina znanstvenih časopisa, baza podataka i međunarodnih skupova služi engleskim jezikom. Time je engleski postao praktični i operativni jezik suvremene znanosti.
No pojavljuje se i određeni problem. Engleski pojam science uobičajeno označuje prirodne i tehničke znanosti, dok europska tradicija pojam znanosti razumije znatno šire.
Sintezologijska interpretacija
Promatra li se razvoj jezika kroz prizmu alatnosti i sintezologije, tada se može zaključiti da je grčki stvorio prvi alatnički sustav znanstvenih pojmova. Latinski je omogućio njihovo univerzalno širenje, a engleski danas služi kao operativni alat globalne komunikacije.
Međutim, svaki od tih jezika odražava i određeni pogled na svijet. Zato pitanje jezika znanosti nije samo pitanje sporazumijevanja nego i pitanje razumijevanja samoga sadržaja znanja.
Ruka i jezik kao sredstva proširenja ljudskih sposobnosti
U antropološkom, filozofskom i tehničkom smislu ruka i jezik mogu se smatrati dvama temeljnim sredstvima proširenja ljudskih sposobnosti.
Ruka omogućuje izradu i uporabu alata, odnosno materijalno djelovanje na svijet. Jezik omogućuje prijenos iskustava, znanja, planova i ideja, odnosno informacijsko djelovanje.
Moglo bi se reći da su ruka i jezik dva osnovna ljudska alata nad alatima. Zato za sva ljudska djelovanja vrijedi misao. Bilo kuda, materijalni i/ili informacijski alati svuda.
Wissenschaft i science
Sve veći broj znanstvenih radova i sve složeniji sustavi pohrane i pretraživanja znanja zahtijevaju zajednički komunikacijski okvir. Danas tu ulogu uglavnom obavlja engleski jezik. Ali postavlja se pitanje: jesu li engleski pojam science i njemački pojam Wissenschaft istovjetni? Odgovor je niječan.
U njemačkom jeziku Wissenschaft označuje svako sustavno i metodološki uređeno stjecanje znanja. Pojam obuhvaća prirodne, tehničke, društvene i humanističke discipline.
Nasuprot tomu, u suvremenom engleskom jeziku riječ science najčešće označuje prirodne i tehničke znanosti. Zbog toga se pojam Wissenschaft u različitim kontekstima prevodi i kao scholarship, academia, academic discipline ili field of study. Zaokruženosti radi navode se njemačko-engleski nazivi. Naturwissenschaft → natural science, Geisteswissenschaft → humanities, Wissenschaftstheorie → philosophy of science, Wissenschaftler → scientist ili scholar.
Može se zaključiti da je službeni engleski prijevod riječi Wissenschaft doista science, ali je značenje njemačkoga pojma osjetno šire od značenja engleske riječi science.
Hrvatsko razumijevanje znanosti
Hrvatski pojam znanost nastao je u europskoj tradiciji koja je bliža njemačkomu razumijevanju riječi Wissenschaft nego suvremenomu angloameričkomu poimanju riječi science.
U hrvatskome se znanošću smatra svako sustavno, metodološki utemeljeno i argumentirano istraživanje koje pridonosi novim spoznajama. Time su obuhvaćene prirodne, tehničke, biomedicinske, biotehničke, društvene i humanističke znanosti. Takvo razumijevanje potvrđuje i hrvatska klasifikacija znanstvenih područja koja obuhvaća svih šest navedenih skupina znanosti.
Tehnika i tehnologija
Posebnu pozornost zaslužuje razlikovanje pojmova tehnika i tehnologija.
Pod utjecajem engleske riječi technology tijekom posljednjih desetljeća pojam tehnologije često se poistovjećuje s tehnikom ili čak isključivo s informatikom. Time se gubi izvorno značenje toga pojma.
Johann Beckmann je još 1777. godine definirao tehnologiju kao znanstveno proučavanje proizvodnih djelatnosti. Tehnologija je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, društva i gospodarstva (G. Rophol, 1979,)
U suvremenim uvjetima pojam se može proširiti i oblikovati ovako: Tehnologija je znanost o isprepletenosti djelovanja, tehnike, društva i humanizma. Ključna riječ u toj definiciji jest isprepletenost. Tehnologija nije sama tehnika ni skup proizvodnih postupaka. Ona proučava međudjelovanje ljudskih djelovanja, tehničkih mogućnosti, društvenih okolnosti i humanističkih vrijednosti. Tehnika stvara mogućnosti djelovanja, a tehnologija istražuje njihovo značenje i posljedice u ljudskom svijetu.
Zaključak
Povijest pokazuje da su grčki, latinski, arapski i nacionalni jezici te naposljetku engleski imali presudnu ulogu u širenju znanja. Međutim, suvremeni razvoj znanosti otvorio je nova terminološka i konceptualna pitanja koja više nije moguće zanemarivati.
Razlike između pojmova Wissenschaft i science, kao i nedovoljno razjašnjeni odnosi između tehnike i tehnologije, pokazuju da današnja znanost raspolaže zajedničkim komunikacijskim sredstvom, ali još nema potpuno usklađen zajednički pojmovni sustav.
Zato je potrebno otvoriti međunarodnu raspravu o zajedničkom jeziku znanosti 21. stoljeća. Ne nužno o novom jeziku, nego o zajedničkom i jasno definiranom terminološkom okviru koji će omogućiti preciznije razumijevanje među disciplinama, kulturama i narodima.
Kao što su nekoć grčki, arapski i latinski povezivali znanstvenike različitih zemalja, tako bi suvremena znanost trebala težiti zajedničkomu jeziku pojmova. U vremenu kada čovječanstvo raspolaže najvećom količinom informacija u svojoj povijesti, upravo je jezik najvažniji alat njihova pretvaranja u znanje.
Stoga pitanje zajedničkoga jezika znanosti nije samo filološko ni terminološko pitanje. To je jedno od ključnih pitanja budućega razvoja ljudske spoznaje. Dogovor o jeziku znanosti mora sadržavati odredbu. Rad na odabranom jeziku može se objaviti i na jeziku autora u njegovoj zemlji.
U tekstu je korišten i suvremeni informacijski alat M365 Copilot, analogan nekadašnjemu pisaćemu stroju, ali ne i zamjena za autora.
