Islamski terorizam na izborima

U Stocu je 2. listopada 2016. izveden teroristički islamski čin

Nigdje u svijetu nije potrebna tako mala iskra da zapali toliko velik plamen kao u nesređenoj i stalno ne ugašenom vatrom tinjajućoj Bosni i Hercegovini. Iako taj plamičak več desetljećima, pa i stolječima budući da se dva beha naroda još uvijek osjećaju porobljenima od strane Osmanlija i njihovih ostataka, tinja pod tim bosanskim loncem, oni koji se osjećaju ili turskim ostatcima ili okupatorima, nikako da nauče od te istine i prihvate je velikom, kao što i jest, opasnošću za beha budućnost u miru.

Samir Kaplan – osvjedočeni mrzitelj Hrvata

Prvi svjetski rat započeo je u Bosni i Hercegovini ubojstvom jednog čovjeka, građansko vjerski sukob devedesetih godina prošlog stoljeća započeo je, također, ubitstvom jednog čovjeka u toj krčmi pogašenih svjetla, i kako sada izgleda politička situacija po bošnjačkim pripremama za rat mogao je početi i slijedeči  u BiH ubitstvom jednog čovjeka. Zahvaljujući samo prisebnošču hrvatskih žrtava u Stocu, na koje su isilovski navalili muslimani Bošnjaci izgleda, barem, za sada da je nacionalno vjerski rat u beha prokletoj avliji izbjegnut. Nažalost po sve učestalijim bošnjačkim ratnim prijetnjama, pripremama koje vrše do beha sukoba nije daleko.

Zapravo rat u BiH nije ni zaustavljen, on je samo prekinut, i to je vrijeme dato Bošnjacima da se pripreme i naoružaju. Kako drugačije nazvati ovo postdaytonsko vrijeme nego pripremom za rat, što bošnjačka strana više i ne krije. Paralelno sa snagom isilizma u svijetu raste i snaga isilovaca u BiH, ne samo onih koji se vraćaju sa ratišta Bliskog istoka već i onih u bošnjačkom beha društvu.

Jedan od isilovaca, svejedno da li je povratnik sa prostora ubijanja krščana u Siriji ili  Afganistanu ili učenik onih koji su izmijenili europsku krščansku sliku Bosne i Hercegovine 2. listopada 2016. izveo je teroristički islamski čin u Stocu. Isilovskom vjerskom mržnjom udario je na Hrvate katolike, i to u vrijeme izbora kada se pokušavalo BiH opet europeizirati i u nekoj mjeri demokratizirati,  što su temelji mira, suživota i tolerancije. Zašto ne reći kada se mirnim putem htjelo Bosnu i Hercegovinu i kroatizirati nakon muslimanskog etničkog čiščenja Hrvata u građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij.  No očito Bošnjacima koji BiH vide kao dio radikalni islamskih zemalja do tih europski i civilizacijskih vrijednota nije ni stalo i stoga ne priznaju ni slobodne izbore, ni njihove rezultate. Zato su tako žestoko i po cijenu izazivanja nastavka nacionalno vjerskog rata udarili na Hrvate, nad kojima se u ovom vremenu osjećaju jači i brojni.

Poučeni iskustvom iz prošlosti kada su beha nacionalno vjerski sukob Muslimami izazvali ubitstvom srpskog svata, danas pokušavaju ubitstvom Hrvata, čuvara demokracije i europske slike BiH izazvati, odnosno nastaviti rat s ciljem ili konačne podjele ili nestanka i tog malog ostatka ostataka bivše Bosne. Rat nastoje izazvati one bošnjačke budale, kako će kao ćin opravdanja nazvati i ovog isilovca, koje pretendiraju na političko vladajuči položaj.

I nije teško zamisliti šta bi se događalo i u kakvom bi položaju bili Hrvati kada bi njima vladao ovakav jedan isilovac kakav je Kaplan. Bilo bi  to opet jedno krvavo razdoblje danka u krvi, i prisilne islamizacije u kojem bi muslimani ponovo spavali prvu noć sa udatom kršćankom. Postavlja se, stoga, pitanje vide li međunarodni šerifi u protektiranoj Bosni ovaj vjerski islamski terorizam nad porobljenim i obespravljenim hrvatskim narodom.

Mora li bi vidjeti, onako kako su vidjeli i isilovsko silovanje Europljanki po Starom kršćanskom kontinentu. Mora li bi vidjeti i zbog toga što ovo isilovsko silovanje demokracije može brzo prijeći u silovanje krščanki po BiH, isto onako kako ih isilovci siluju po Siriji, Turskoj, Afganistanu. Proces isiliziranja Federacije BiH zasigurno ne bi tekao tako neometano ne bi bilo moguće da je podjela zemlje izvršena pravedno, po formuli tri naroda tri nacionalna entiteta. Kao što je Bošnjacima onemogućeno, s pravom, isiliziranje manjeg, srpskog, entiteta to im ne bi bilo moguće ni na hrvatskom teritorijalnom i političkom entitetu. Nezamisliv je bošnjački politički i fizički terorizam na srpskom teritoriju, ovakav kakav provode na u Dyatonu neoznačenom i nepriznatom hrvatskom entitetu.

Stoga krajnje je vrijeme, pet do dvanaest je, za novo pravedno uređenje BiH, prije negoli opet neka, onda muslimanska a danas bošnjačka budala izazove rat. Šta rat ostavi iza sebe kakva stradanja, rušenja, progone, etnička čiščenja pa i genocid vidimo na svakom pedlju razorene i podijeljene zemlje. A budući da svaki novi rat, ili nastavak zaustavljenog, biva brutalniji i razorniji, može se zamisliti slika spaljene zemlje poslije rata kojeg planiraju, i s kojim prijete današnji Bošnjaci.

Vinko Đotlo