Dokle će dva bunjevačka Hrvata "zamajavati" 57.000 građana Srbije koji su se službeno izjasnili Hrvatima?
Otvoreno pismo „Hrvatskoj riječi“ (uredništvo i naklada), Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, DSHV-u, HNV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom jeziku), svim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i Hrvatskoj matici iseljenika, a povodom manifestacije „Dani Balinta Vujkova“ u Subotici od 6. do 8. listopada 2016., odnosno članka o tome u „Hrvatskoj riječi“ br. 704 od 14. listopada 2016. godine.
Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji koji se zove „Hrvatska riječ“ u svom broju 704 od 14. listopada kaže: Hrvatska čitaonica iz Subotice već petnaest godina unatrag nastoji publici ukazati na važnost književnosti…, a „Dani Balinta Vujkova“ u Subotici su najveća književna manifestacija u hrvatskoj zajednici i od posebnog su značaja za Hrvate u Srbiji. Međutim, to su samo velike riječi iza kojih stoje prazni napuhani šareni baloni kojima subotički vlastodršci svehrvatske kulture i politike ovdje već više od jednog desetljeća zamajavaju Hrvate u Srbiji.
Podsjetimo se, zamajava se 57.000 duša koje su se u svim ovim prilikama i neprilikama hrabrim srcem izjasnile (službeno) da su Hrvati, a zamajavaju ih dva bunjevačka Hrvata koji komotno (i za dobre pare) sjede u svojim foteljama u kutu tavana ove države, raspolažu velikim novcem, vlašću i moći, i svatko od Hrvata ovdje koji misli išta napraviti mora doći njima na poklon u taj kut tavana i dobiti njihovo pomazanje (pomazanik je od Boga izabran čovjek za izvršenje neke misije). Već samo trajanje „manifestacije“ od tri dana je napuhano jer cijeli program može stati u jedan dan! Ali dnevnice, putni troškovi, smještaj, honorari… Idemo redom.
Program za djecu „Narodna književnost u školi“ je najsvjetlija točka ove „grandiozne“ manifestacije i trebao bi trajati tri dana, ali ispostavilo se da je za djecu u periodu od godinu dana napisana samo jedna knjiga i da je autor stari pomazanik subotičkih bogova, koji rado poteže za Suboticu da tamo promovira svoju knjigu a bogovima još više podigne značaj. Ovdje nema hrvatske djece koja bi željela tu knjigu?! No, bilo je lijepo, veselo i korisno, ali se najšareniji balon brzo ispuhao i u tome je prošao prvi dannajveće književne manifestacije u hrvatskoj zajednici i od posebnog značaja za Hrvate u Srbiji. To što su tu bila samo djeca iz Subotice, posebno je značajno za hrvatsku djecu iz Beograda!
Drugi dan manifestacije je protekao u svečanoj večeri dodjela nagrada. Još jedan prazan šareni balon koji nastoji publici ukazati na važnost književnosti. U polupraznoj dvorani subotičke Gradske općine sve je protokolarno bilo korektno i poslije se išlo na večeru. Od visokih uzvanika samo par onih koji na svaki mig subotičkih bogova također rado potežu u Suboticu i sastavni su dio ove svečane sale u kutu tavana ove zemlje, kao namještaj. Od svega toga posebnog značaja za Hrvate u Srbiji nema, posebno za obične Hrvate u prizemlju, mislim na one daleko od tavana ove države.
A nagrade su posebna priča i preko njih se posebno dokazuje posebnost značaja književnosti za Hrvate u Srbiji. Idemo redom.
1. Nagrada za životno djelo u književnosti
U kutu subotičkoga kuta na tavanu je i „Hrvatska čitaonica“. Napisao sam članak objavljen u „Hrvatskom fokusu“ još 23. 10. 2015. kako zaposleni u Gradskoj knjižnici u centru Subotice nisu znali gdje je Hrvatska čitaonica! Kad sam rekao koju ulicu tražim, našli su je tek na kompjuterskoj animaciji karte grada Subotice. Krećući se kolima u tom pravcu i usput pitajući gdje je Hrvatska čitaonica nitko od Subotičana to nije znao, sve dok jedan prolaznik nije rekao da je kod mesnicom „Matijević“. Dalje sam pitao za mesnica „Matijević“ i svi su znali gdje je, no prethodno namjerno pitajući gdje je Hrvatska čitaonica, što opet nitko nije znao! Tek pred samom mesnicom „Matijević“, na periferiji Subotice, jedan prolaznik je rekao da je Hrvatska čitaonica tu odmah iza mesnice!
Radi se o spomen-kući Bele Gabrića, manjoj i skromnoj, reklo bi se klasičnoj seoskoj kući adaptiranoj u čitaonicu u koju stane par desetaka ljudi. Uz sav pijetet prema Beli Gabriću, ovo nije prostor u kojem se predstavlja književnost svih Hrvata u Srbiji, kao što ni sama ustanova nije ni po čemu dovoljno reprezentativna za davanje nagrade hrvatskim književnicima za životno djelo. Nagrađenog, na osnovu studiozne analize njegovih djela, trebalo bi predložiti neko visoko tijelo visoke ustanove, no nikad se, bar dosad, ne zna koji su to ljudi u ovom slučaju. Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji „Hrvatska riječ“ jednostavno kaže: Nagradu za životno dijelo na području književnostidodijelila je Hrvatska čitaonica iz Subotice (iza mesnice „Matijević“). Kako je tu zaposlena samo jedna Bernardica, znači da ona dodjeljuje tu visoku nagradu našim književnicima! Ali jasno je da nije tako i da se radi o još jednom šarenom balonu za zamajavanje 57.000 Hrvata i da nagradu dodjeljuju subotički bogovi, u ovom slučaju samo jedan od te dvojice, i zove se Tomislav Žigmanov. A direktno u ruke nagrađenima je uručuje jedna Katarina, koja inače obavlja sve manipulacije kad je u pitanju kultura svih Hrvata u Republici Srbiji, od organizacije, preko moderiranja, do eliminacije nepodobnih i nepoželjnih.
Osobno me posebno raduje što je ove godine nagradu za životno djelo iz oblasti književnosti dobila Ljubica Kolarić Dumić, moja Srijemica iz Kukujevaca, sela koje je preživjelo tragediju devedesetih godina prošlog stoljeća, kao i moji Hrtkovci, s tom razlikom što je Ljubica otišla iz Kukujevaca davno prije toga (i iz bezbjedne daljine čezne za Kukujevcima i piše za djecu), dok smo mi u Hrtkovcima branili od naoružanih nasilnika svoje kuće da nas silom ne istjeraju iz njih.
A Tomislav Žigmanov je i mnogo dužan Ljubici Kolarić Dumić. Naime, kao ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata forsirao je pjesnikinju koja je plagirala mnoge poznate pjesnike, pa čak i Ivu Andrića, te i Ljubicu Kolarić Dumić! Kao takva ova plagijatorica se našla i u Žigmanovljevom famoznom novom časopisu za književnost i umjetnost „Nova riječ“, a NIU „Hrvatska riječ“ joj je izdala zbirku pjesama (plagijata) koje su Žigmanov i Žigmanovljevi pomazanici hvalili na sva zvona. Glavna urednica zbirke Željka Zebić nije znala da hvaleći plagijatoricu hvali stihove Ljubice Kolarić Dumić. Plagijatorica je dospjela i u zbirke pjesama „Preprekovo proljeće“ HKUPD-a „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, za koje sam tad radio računalnu pripremu i svoju tadašnju urednicu upozorio na plagijat jedne pjesme Ljubice Kolarić Dumić. Prije toga, na moje inzistiranje, jer je Ljubica Kolarić Dumić meni poslala svoje radove sa željom da ih objavimo, urednica ih uporno nije htjela uvrstiti u našu zbirku, jer je očigledno znala, kao i Tomislav Žigmanov, da su neke pjesme Ljubice Kolarić Dumić plagirane.
Kad je sve ovo s vremenom postalo sasvim jasno, NIU „Hrvatska riječ“ je reciklirala cijelo izdanje zbirke plagijata, plagijatorica je nestala sa Žigmanovljevoga književnog neba, ali sinovi plagijatorice i dalje žare i pale po hrvatskoj kulturi i politici ovdje kao Žigmanovljevi trajni pomazanici.
Ovogodišnji „Dani Balinta Vujkova“ u znaku književnosti za djecu su prava prilika da se „sve ispegla“ s Ljubicom Kolarić Dumić, a Ljubica Kolarić Dumić je jedna fina dama, blago i vjerujuće čeljade i pristala je na ovu igranku, čak džentlmenski hvaleći sve, od organizacije do „prisustva samog vrha uzvanica iz Hrvatske i Srbije“ (?'), kako je sama rekla, što ne znači da su akteri kriminalnih radnji (plagiranje) odsad amnestirani. O svemu ovome imam obiman materijal u pisanoj formi.
Otad pišem „otvorena pisma“ svim relevantnim stranama, svi ih čitaju, svi šute, nitko ništa ne demantira i vlakovi naše nekulture, bahatosti i prljavštine idu dalje. Tražio sam moralnu ostavku ravnatelja Zavoda za kulturu našeg naroda ovdje, ali je on onda preuzeo i „jedinu relevantnu hrvatsku političku stranku“, a preko srpskih glasova postao čak i vijećnik u Skupštini Republike Srbije!!!
Toliko o ovogodišnjoj nagradi za životno djelo, koja, uzgred, u dinarima „vrijedi“ 30.000! Za usporedbu: Hrvatsko nacionalno vijeće je ove godine dodijelilo 120.000 dinara HKPD-u „Matija Gubec“ iz Tavankuta za „Kulturnu baštinu Bunjevaca bez granica“, „5. seminar bunjevačkog stvaralaštva“ i „31. koloniju (bunjevačke) naive u tehnici slame“ (što god sve to značilo)!
2. Trijenalna nagrada (2013. – 2015.) za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike Tomo Vereš koju dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov)
Ovdje nije bilo šanse da nagradu dobije itko drugi osim Filozofskog fakulteta u Zagrebu (čitaj uigrana ekipa stručnjaka i studenata – dolazak u Suboticu, odlazak u Zagreb, boravak u Subotici, dnevnice, honorari i sl.) u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislavom Žigmanovim) te već samim naslovom knjige: Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu! Ova knjiga jedina ima iscrpno obrazloženje zašto je najbolja, gdje se kaže:
Istraživanje Hrvata Bunjevaca(Bunjevci kažu da nemaju s Hrvatima nikakve veze jer su poseban narod!) su od posebnog znanstvenog interesa u više znanstvenih disciplina. To je vidljivo kroz interdisciplinarnost, međunarodni karakter zastupljenih autora i širok obuhvat tema. Obuhvaćene su različite skupine Bunjevaca te se podunavski Hrvati – Bunjevci stavljaju u širi kontekst. Doprinos ovog zbornika su brojne nove spoznaje o bunjevačkim identitetima, povijesnim, društvenim i kulturnim procesima koji su oblikovali specifičnosti svakog od ogranka bunjevačkih Hrvata.
Od ovih brojnih novih spoznaja o bunjevačkim identitetima, a preko lijepe književne riječi i Balintovih dana najviše koristi imaju Hrvati u Nišu, a nama srijemskim Hrvatima je sad sasvim jasno, ali kasno, zašto smo ubijani i proganjani – nismo znali vješto pronalaziti nove spoznaje o svojim identitetima!
3. Nagrada Emerik Pavić za najbolju knjigu u 2015. godini koju dodjeljuje Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata (čitaj Tomislav Žigmanov).
Ovo bi trebala biti poticajna nagrada za sve Hrvate u Republici Srbiji koji pišu poeziju ili prozu. Književna nagrada. O nejasnim kriterijima za dodjelu te nagrade već sam pisao, ali pored toga tu je falična već i sama registracija svih djela u protekloj godini i očigledno mnoge knjige nedostaju. A potpuno je netransparentan prikaz knjiga. Navode se samo naslovi i autori, a o knjigama i autorima ništa ne znamo. Nigdje se ništa ne objavljuje i onda samo iznenada famozni žiri, u kojem je i jedan od sinova spomenute plagijatorice iz prethodne nagrade, objavi „uži izbor“ knjiga, također bez ikakvog objašnjenja.
Ovogodišnji „uži izbor“, kao i svi dosad, upravo pokazuju i potpuno nejasne kriterije po kojima su ušli u „uži izbor“:
1. Kašik Franjo: Riječi nasušne, NIU“Hrvatska riječ“, Subotica, 82 str.;
3. Antunović Ivan: Posljednji Gizdarev, pripovjest osnovana po Ivanu Antunoviću, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 289 str.;
4. Muharem Dragan: Ispovjest crkvenog pauka, Katoličko društvo Ivan Antunović, Subotica, 127 str.;
5. Žigmanov Tomislav: (Ne) Sklad(a) ni divani, (?), Hrvatsko akademsko društvo (?), Subotica, Kuća na mrginju (?), Čikerija, DHK, Ogranak Slavonsko-srijemsko-baranjski, 128 str.;
6. Andrić Penava Ivana; Deman Dominik; Martinčić Davor i Pifat Petar: Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, ALFAgraf, Petrovaradin, 96 st;
7. Heka Ladislav: Dalmatini (Bunjevci) u slobodnim kraljevskim gradovima Segedinu i Subotici, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, i Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 263 str.;
8. Pažin Zvonimir: Slankamen – tak'og sela nema, Udruga protjeranih Hrvata Bačke, Banata i Srijema, Zagreb, 269 str.;
9. Töth Agnes; Dobos Balazs: O Bunjevcima u Mađarskoj, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 50 str.; i
10. Šarčević Petar; Zelić Naco: Hrvatska pisana riječ u Bačkoj – hrestomatija, NIU “Hrvatska riječ“, Subotica, Nova stvarnost, Zagreb, 536 str.
Pretpostavimo da je pod 1., 2. i 4. u pitanju poezija, pod 3., 5. i 8. pripovijesti, a pod 6., 7., 9. i 10. studije, pri čemu su jedne povijesne, dvije demografske i jedne jezikoslovne. Već po samim riječima u naslovima knjiga jasno je da se one međusobno ne mogu vrednovati ili rangirati. Prah obiteljske prašine, ban Josip Jelačić, o Bunjevcima u Mađarskoj i hrestomatija su papazjanija iz koje se na čarobnjački način rađa „najbolja“ knjiga svih hrvta u Republici Srbiji!!! U kom smislu najbolja!? Kao književno djelo, lijepa slikovnica za dar dragoj teti, povijesna studija ili jezikoslovni udžbenik?
Za „najbolju“ knjigu proglašena je zbirka već objavljenih tekstova i ilustracija o banu Jelačiću u kontekstu njegova boravka u Petrovaradinu i Beču. Dobra ideja i četvero stručnjaka je skupilo materijala za 96 strana „lijepe“ knjige tiskane na najfinijem kartoniziranom papiru, u izvanrednoj tiskarskoj tehnici i koloritu i savršenim dvostrukim koricama. Nije se štedjelo, ima se, i cijena izrade ovakve knjige jednaka je jednogodišnjem „budžetu“ prosječne hrvatske udruge u Vojvodini s 20-30 aktivnih članova!
Knjiga je izvanredna, ali s književnošću nema ama baš nikakve veze i uklapa se u još jedan šareni balon koji moćni Žigmanov može napraviti sa svojim plaćenim pomazanicima kad god mu se prohtije. Žigmanov je na promociji te knjige čak rekao da se poslije nje zamisle svi koji se laćaju pera, jer je takve kvalitete da ju je skoro nemoguće nadmašiti!!! Demagogija u Žigmanovljevom stilu, antistimulans za „obične“ pisce kojima su u krvi poezija i pripovijest. Treba imati novca i moć da bi se sastavila tako jedna vrhunski kvalitetna knjiga!!! Srijemci su dobili lijepu slikovnicu, a svim drugima je ubijena volja za pisanjem. Onda će u takvoj „konkurenciji“ Bunjevački blues svakako biti remek djelo! Lukav je Tomislav Žigmanov. A da knjiga nema veze s književnošću najbolji dokaz je da je i u „užem izboru“ za nagradu Tomo Vereš !!!
Slika kao rezultat ovakvog nastojanja publici ukazati na važnost književnosti… dobiva se trećeg danana „Danima Balinta Vujkova“, upravo na izvoru proizvodnje praznih šarenih balona, u „Hrvatskoj čitaonici“ (kod mesnice „Matijević“). Pred auditorijem visokih uzvanika od šesnaest osoba (svi su na slici), od kojih su dvoje sudionici u programu (Balenović, Kljajić), tu je, u filozofskoj pozi u pozadini, i tvorac sveopće krize u književnom stvaralaštvu Hrvata u Republici Srbiji i stvoritelj negativne selekcije u njoj, a sad i predsjednik jedine „relevantne“ političke stranke Hrvata u Republici Srbiji i naš Pupovac. Više puta sam napisao, inače je to poznata stvar, da kultura i politika ne idu zajedno, da u toj kombinaciji uvijek strada kultura, a da smo mi Hrvati ovdje, vjerojatno jedini u svijetu, dobili sve to u inkarnaciji jednog jedinog čovjeka!
Prikaz književnog stvaralaštva Hrvata u Republici Srbiji za period od jedne godine se odigrava u „hali“ „Hrvatske čitaonice“ veličine 4 s 4 metra, kutu tavanskoga kuta ove zemlje. Pritom se ništa ne kaže ni o jednoj knjizi, kao ni o autorima tih knjiga. Za to je ove godine bila zadužena mlada profesorica hrvatskog jezika i povijesti Marta Vargek, nova snaga, kojoj će Žigmanov reći što da ne kaže. I sigurno nikad neće govoriti o stradanju Hrvata u Srijemu, o rodnoj kući bana Jelačića, o nekim dobrim piscima i poetama koji ne idu Žigmanovu na pomazanje.
I tako treći dan Balinta Vujkova, umjesto da bude kruna prezentacije književnog stvaralaštva Hrvata u Republici Srbiji, pretvoren je ove godine, kako nas obavještava informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji „Hrvatska riječ“, i u Salon. Moderatorica svega što je hrvatsko u Republici Srbiji, pa i ovog Salona, je, naravno, slatkorječiva Katarina, koja je rekla da će se na ovim salonima zainteresirani moći šišati svaki mjesec, pardon, predstaviti neku svoju knjigu. Zainteresiranih je mnogo, ali nikoga ne će biti ako se najveće književne manifestacije u hrvatskoj zajednici i od posebnog značaja za Hrvate u Srbiji odigravaju u nekom kutu tavana naše države ili u kući na mrginju u Čikeriji.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više