Prije svega bio je čovjek duboke kršćanske vjere, koji je vjerovao u Evanđelje i prakticirao njegov nauk
Mirko Živković (Zaton kod Šibenika, 6. XI. 1911. – San Isidro, Buenos Aires, 26. XI. 2005.), hrvatski političar, intelektualac i emigrant. Mirko Živković rođen je 6. studenoga 1911. u Zatonu kraj Šibenika. Roditelji su mu bili Krsto i Kristina Skroza. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu. Prve dvije godine srednje škole proveo je u Šibeniku, a preostalih šest godina u Zagrebu. Također je u Zagrebu studirao pravo, gdje je i diplomirao 1938. godine. Potom je radio kao pripravnik na Upravnom sudu u Dubrovniku. Uspostavom Banovine Hrvatske do lipnja 1941. radio je u upravnoj službi, kao okružni sekretar, u Metkoviću. Godine 1940. u Splitu je položio ispite za upravnu službu. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) početkom srpnja 1941. imenovan je načelnikom policije kotara Dubrava sa sjedištem u Dubrovniku, a u ljeto 1942. na istu dužnost u Osijeku. Godine 1943. teško je ranjen u napadu komunista.
Nekoliko mjeseci proveo je u zagrebačkoj bolnici boreći se za život. Nakon ozdravljenja ponovno je postavljen za načelnika policije u Osijeku. Nakon kapitulacije Italije, iste 1943. godine, ponovno je premješten u Dubrovnik za šefa kotarskog osiguranja. Krajem 1944. – nakon pada Dubrovnika pod komunističku kontrolu – premješten je u Zagreb, gdje je ostao do kraja NDH. 6. svibnja 1945. povukao se s velikim brojem hrvatskih civila i vojnika prema Austriji.
Iz Austrije se preselio u Italiju, gdje je živio dvije godine, a potom je došao u Argentinu. Živio je u Argentini, sa sinom Nevenom i njegovom obitelji. Godine 1990., nakon 45 godina, posjetio je Hrvatsku gdje je ostao šest mjeseci. Surađivao je u izdanjima hrvatskog iseljeništva, posebice u Hrvatskoj reviji-La Revista Croatiata i Studia Croatica.Mirko je prije svega bio čovjek duboke kršćanske vjere, koji je vjerovao u Evanđelje i prakticirao njegov nauk. Čovjek živ u molitvi. Njegova najveća želja bila je da ljudi ponovno vjeruju u Boga. Oni koji su ga pratili u njegovim posljednjim trenucima kažu da je otišao radostan, miran i lucidan. Umro je u San Isidru, pokrajina Buenos Aires, 26. studenog 2005. godine.
