Od Jamesa Figga do Nevena Kovačića

Sudske institucije su se mučile pune dvije godine, da bi mu izrekle simboličnu uvjetnu prvostupanjsku nepravomoćnu presudu!

Boks (engl. boxing) je vještina borbe pesnicama. Prvi prvak u borbi golim rukama (engl. bare knuckle = bez rukavica) bio je Englez James Figg (1684. – 1734.), koji je tu titulu osvojio davne 1719. godine. Oponašajući Jamesa Figga naš boksač teške kategorije, Neven Kovačić, je već u prvoj rundi nokautom pobijedio 78-godišnju katoličku aktivisticu dr. Ružicu Ćavar. Zbog grubog kršenja nekih športskih pravila, poslije par godina odugovlačenja kažnjen je uvjetnom kaznom, o čemu 9. 11. 2016. izvješćuje Večernji list, za kojeg s pravom ljudi govore da je postao gori od Jutarnjeg, jer je taj boks udarac sa stisnutom pesnicom, što je vidljivo na objavljenoj fotografiji, preimenovao u šamar. Šamar (Orij.) udarac dlanom po licu; pljuska…

James Figg

Baš i nisu mediji o tome brujali kako se čini Večernjem listu, a o ovakvim stvarima će brujati onda kada budemo imali hrvatske medije. Dotle, dragi čitatelji, ljubite slobodne portale, preko kojih će te dobiti potpunu istinu, i o ovom nemilom događaju.

Pisac ovih redaka, kao živi svjedok, nalazio se među aktivistima dr. Ružice Ćavar, koja je svoj kontra prosvjed protucrkvenom skupu najavila i preko portala Dragovoljac.com, i, kao i puno puta prije toga, istakla svoje transparente formata A4; Crvena kaljuža, Državni paraziti, Odstupi, sotono i slično, vodeći tako, svoju, svima poznatu prihvatljivu, zakonitu i demokratsku borbu.

Mlinari, koji svašta melju protiv Katoličke Crkve, okupirali su toga dana Trg Petra Preradovića. Brašno pršti na sve strane. Brašnjava je bila tamno siva mramorna fasada Horvatinčićevog centra. Brašnjav je bio, u generalskoj odori, s hartijom i perom u ruci veliki sin lijepe, staroslavne Hrvatske Petar Preradović. Brašnjava je bila srednjovjekovna hrvatska crkva „Sv. Margarete“ koja danas nosi ime Srpske pravoslavne crkve, koja institucija!, kada djeluje bilo gdje izvan države Srbije, ima nepoštene, okupatorsko imperijalne namjere. Prodavačice cvijeća su svojim brašnjavim buketima morale snižavati cijene. Među mlinarima su se nalazili i jednoumni nasilnici i kostolomci. Vjerovali ili ne, redar s redarskom vrpcom oko ruke, samovoljno je, nasilno  i mrziteljski trgao, gužvao i bacao doktoričine transparente, apetitom četnika koji je trgao visibabe i ljubičice da bi zaustavio Hrvatsko proljeće.

Ja nisam zbog toga nokautiro nasilnika trgača, nego sam postupio prisebno i otišao po policiju koja je došla za dvije minute. Ponižena doktorica je u međuvremenu skupila hrabrosti, i dodirnula u znak revanša, i njihov protucrkveni transparent, za koji dodir, aktivist Kovačić nije tražio pomoć policije, nego je, vidjevši pred sobom fašisticu, istog momenta postupio antifašistički sa željom da ju likvidira kao reakcionarku. Srećom, doktorica je sa dva prijeloma nadlaktice i drugim ozljedama i posljedicama preživjela, oprostila je jednoumnom nasilniku, no o njegovom pokajanju za učinjeno nedjelo nismo čuli. Boksač kostolomac je raširenih ruku stajao iznad žrtve, i kao da je bukao. Evo ja sam tu, a ako neko smije neka priđe. Fotografi su se usudili uslikati ga, a policija samo legitimirati, ali ne i privesti ga. Sudske institucije su se mučile pune dvije godine, da bi mu izrekle simboličnu uvjetnu prvostupanjsku nepravomoćnu presudu.

Nikomu nije lako. Svi se boje i osnovano sumnjaju da je spomenuta čvrsta pesnica produžena ruka Šeksovih briselskih nevidljivih a legalnih i ilegalnih struktura mu vera“, ekli bi oni, tamo daleko. Jesu li oni tamo daleko, ili su tu među nama, pitanja su naša bolna i svakodnevna.

Žarko Marić