S Mostom nema stabilne Vlade

Nema sreće u Vladi u kojoj su "naši" i "vaši"

"Tko .ebe HDZ?" 

(Dr. sci. Ivan Kovačić, Most)

Nije sve isto, ali pomalo počinje sličiti onome što se lani događalo u vladi  HDZ-a, Mosta i još nekih minornih stranaka i stranačkih priljepaka. U HDZ-u dolaskom novog šefa stranka se puno toga promijenilo i samim tim je izledalo drugačije – obećavajuće. Unatoč eksplicitnoj pobjedi na parlamentarnim izborima, sami nisu mogli sastaviti vladu. Njihov je glavni partner u sastavljanju vlade i upravljanju državom, postao Most. Svakim danom biva sve očitije kako Most sa svojih 13 mandata, želi vladati državom. Najprije su u Sabor poslali svoje nužne uvjete u obliku zakona koje treba izglasati i HDZ prihvatiti kako bi postali partneri, odnosno suradnici, netko kaže kooperanti(?). Dosad neviđeno, pogotovo kad je i laiku jasno da neki od tih zakona – Mostovih postavki, su neodrživi i barem za sada ih je nemoguće ozakoniti. Svjesni toga, oni su poput pravih domoljuba, razumno odustali od svojih nužnih uvjeta – zahtjeva, jer nipošto ne žele biti kočničari u donošenju, provođenju i ostvarenju reformi s kojima mašu od svog samog pojavljivanja na državnoj političkoj sceni.

Sastavljanje vlade, dogovori, pregovori, usuglašavanja, kompromisi i donošenje odluke su trajali puno brže neg godinu dana prije s Oreškovićevom vladom. To je bilo obećavajuće, pogotovo nastup i djelovanje novog mandatara, aktualnog predsjednika Vlade. Njegovo znanje, sposobnosti, kompetencije, diplomatski štih, uljudnost, komunikacija i dijalog su na najbolji mogući način uskladili sve potrebe, zadovoljili mnoge interese, poštujući kompetencije, znanje, osobnost i sposobnost, isključivo svojom odlukom je odabrao ministre, koji su u Saboru potvrđeni. U glavnim crtama – smjernicama, predstavljen je Plan i (strategija i taktika) rada Vlade, što je usvojeno u Parlamentu, nakon Poneke kritike i nerazumijevanja. Bilo je tu neki malih, gotovo zanemarivih neslaganja, između partnera HDZ-a i Mosta, odnosno nekih njihovih istaknutih članova, ali to se rješavalo u hodu.

Pomalo smo počeli vjerovati kako je eto i nama krenulo, barem što se tiče stabilne vlade. Sa svih strana, od mnogih, pa i s drugog važnog brda stizale su pohvale i poneko oduševljenje, maker i neiskreno, pogotovo nakon prezentiranih anketa javnog mnijenja o političkoj situaciji i popularnosti njenih glavnih aktera, odnosno o njihovoj vjerodostojnosti. Činilo se previše dobro i lijepo da bi trajalo. Na prvoj reformi, koja se već dugo radi, jer je ostao isti ministar, došlo je do “iskakanja” mlađeg (manjeg) partnera, nakon usklađivanja i usuglašavanja zakona – porezne reforme slanjem tog zakona u Sabor na raspravu, eventualnu izmjenu, dopunu i dorado. Tim je zakonom na kraće staze tobože ugrožen najsiromašniji dio populacije, a zakon ide većim dijelom u korist bogatih, naročito najbogatijih. Od stručnog, sposobnog, kompetentnog i mnogima omiljenog ministra, postao je preko noći, po nekima Superhik, koji otima siromašnima da bi dao bogatima.

U druge “inkriminacije” ministra i njegovog zakona o porezu ne bi ulazila, pogotovo kad je rečeno kako su to radili eminentni stručnjaci i moralo bi se gledati na dugoročni učinak promjena za sve kategorije društva, opći i posebni napredak i boljitak. Ne znam tko je tu u pravu, ali znam da ovo što je napravio Most nije u redu. Njima je taj zakon prezentiran na vrijeme. Sudjelovali su u doradi i nekim izmjenama. Navodno su se sa svim složili i onda oni ne bi bili oni da pet do 12 ne odustanu, ne promijene mišljenje, sve pod egidom brige za najsiromašnije, kojima bi poskupjeli kruh mlijeko i još neke osnovne namirnice kojima se sirotinja prehranjuje. Prije su isti tako znali da sve one porezne olakšice dovode do povećanja plaća njima i ostalima koji imaju visoke plaće, predsjednici države za nekih 2000 kuna. To ih u donošenju prvotne odluke nije smetalo. Najednom im to jako smeta. Probudila se u njima humanist, empatija, suosjećanje s siromašnima i potrebitima. Izlaze u javnost kako oni to ne mogu dopustiti, pa će Saboru u vezi toga podnijeti  amandman.

To prvi iznosi aktualni predsjednik Sabora. Ja se pitam s koje pozicije predsjednika Sabora ili šefa Mosta, stranke, interesne skupine, platforme ili što već jesu. Neki “njegovi” o tome pojma nemaju, kao ni neki ministri njegovi i oni drugi. Pitam se kako u Vladi mogu biti “naši” i “vaši”. Zar Vlada nije cjelovito tijelo, koji nastupa jedinstveno? Nedavno je tog gospodina  upitala novinarka za Mostovu dosljednost i odgovornost. On je bez da je pritom trepnuo smisleno, mirno, s punim uvjerenjem rekao da će oni biti odgovorni razmjerno s njihovih 13 mandata.

Matematika kod ovih novih političara, koji su iz provincijske vlasti i ovlasti, očito prebrzo došli na državnu razinu, očito ne štima. U odgovornosti bi bili razmjerni, a u vlasti geometrijski progresivni. Jesu li vjerodostojni? Ne znam, ali u to ne vjerujem, baš kao ne vjerujem da ovo što rade s poreznom reformom je zato što oni narodu, naročito sirotinji žele dobro. Za mene je to čisti populizam, jahanje na poštenju, istini, pravdi i pravednosti.

Nije ovaj narod glup. Ne možeš jedno govoriti i zastupati, a drugo provoditi u praksi. Neka budu pošteni i otvoreno kažu koliko su “svojih” uhljebili bilo gdje, naročito u Zagrebu. Neka otvoreno kažu koliko koštaju? Znalci kažu kako je prethodna i ova Vlada jedna od najskuplih. Zašto i zbog koga? Je li to poskupljenje razmjeno dobitku od njihova rada i djelovanja.

Stvarno je dosta predstave. Predstave i prizemni populizam više ne stanuje ovdje. Prešao je veliku baru. Tamo se ušančio i donosi plodove. Mi bi za promjenu malo vjerodostojnosti, stručnosti, poštenja, istine i poštovanja građana, koji nisu amorfna biračka masa, koju se prema potrebi oblikuje i koristi. Onaj citat ispod naslova je ispod svake razine pristojnosti i primjerenog ponašanja, ali je indikativan, kako onda tako i sada, iako je u različite svrhe upotrijebljen. Onda je bio u smislu podcjenjivanja HDZ-a, odnosno njegovog tadašnjeg predsjednika, a sad je u smislu odgovornosti prema HDZ-u i aktualnom premijeru.

Ankica Benček